Aj Dripac razbio si me ko’ zvecku.Dripac wrote:U maloj casovnicarskoj radnji, u sjeni kestena, vremena nikad nije bilo na pretek. Simpaticni djecarac cudnog nadimka, dosipao je zato svakodnevno pjesak u sat pjescanik, kako bi vremena bilo dovoljno da se poprave svi satovi koje su im stanovnici Kestengrada povjerili na popravku.
Rijec "cager" znaci "mala kazaljka". Nisam potpuno siguran, a nije ni vazno! Mozda znaci i "sekundara - brza kazaljka"... Svejedno! Bilo kako bilo, djecak je bio sitan, a pri tom brz i vjest u navijanju satova, pa mu je stoga nadimak Cager, koji mu je grad dodjelio, legao - vise nego dobro: otprilike podjednako dobro kao sto mu je na ruci lezala braon narukvica od najfinije telece koze, na kojoj je bila okacena, uvjek u sekund tacna Omega.
Ta Omega je sat prema kojoj je cjela jedna generacija uskladjivala vrijeme, gimnazijski domari kalibrirali interval skolskog zvona i zahvaljujuci kojoj su nebrojene feste, koncerti i izlozbe pocinjale koliko- toliko na vrijeme, uprkos saboterima pod plastom umjetnika i kompozitora, kojih je u generaciji bilo mnogo, i koji su inspiraciju nalazili na mjestima gdje su nesmetano mogli ”orkestrirati u samoci”, svirajuci solo na rastimanim zicanim instrumentima, a istovremeno zadajuci ritam – na onim urodjenim - duvackim!
Neki analiticari kulturnih desavanja osamdesetih, tvrde da se trenutak kada je vrijeme u Kestengradu usporilo, indikativno poklapa sa trenutkom kad je ”sajdzijin sin” zavrsio gimnaziju i prestao da navija Kestengradske satove, odlucivsi se da promjeni zapis u genetskom kodu i umjesto precizne mehanike, karijeru posveti novijoj tehnici – informatici i elektronici. U glavi je imao vizije i ocekivanja diametralno drugacije od onih koje je mali grad za njega spremio. A grad je znao i bio siguran: casovnicarov sin ce jednoga dana preuzeti zanat i jedinu casovnicarcku radnju voditi dalje, na radost svih stanovnika Kestengrada.
U toku jednog nedeljnog rucka, dok je stari sajdzija bio zamisljen i duboko zagledan u ”sat” koji je mirisao na kokosiju supu na stolu ispred njega, a na kojem su se velika i mala kazaljka iznenada bile pretvorile u kuhani batak, pokazujuci da je tacno tri sata, dok je sekundara u tanjiru bilo u izobilju… U tom trenutku sin je prekinuo tisinu i saopstio svoju odluku: ”Odlucio sam da studiram elektrotehniku!”
Stari sajdzija je bas prinosio ustima kasiku sa rezancima-sekundarama i trgnuo se kao vrelom supom oparen. Pogledao je sina, trepnuo triput hvatajuci ritam kukavice sa zidnog sata koji je upravo izbijao 3, a potom razvukao sirok osmjeh i reakcijom potpuno zbunio svog jedinca: ”Elektrotehnika! Sine moj!”, a onda se okrenuo zbunjenoj zeni naviknutoj na odmjerenost njegovih reakcija: ”Ha, ha, rekoh ti ja, stara! Mi Djurasi, kod nas neeema vamo-tamo! Mi kad mjenjamo, miii mjenjamo iz korjena! Ha, ha!” Potom se ponovo okrenuo sinu i smireno rekao: ” I ja sam jednom davno, na zaprepastenje cijelog sela, odbacio siguran hljeb - tesarski cekic i sjekiru - i zamjenio ih pincetom i ur-socivom! Zato, samo napred, sincino!” Pogledao je zatim na zidni sat, pa na rucni sat, i potom ponovo na tanjir sa supom i batakom: ”Svuda je tacno tri!” Nastavio je potom smireno da jede, mrmljajuci kroz puna usta: ”Mmm…mala kazaljka je fina…", grizuci karabatak, " mmm.. al’ sekundare su malo raskuhane!”
Simbioza generacija
Receno- ucinjeno, sve na vrijeme, kao sat! Kad je savladao novi zanat, vratio se u Kestengrad da jos jednom provjeri da li je interval gimnazijskog zvona propisno kalibriran na 2700 sekundi. Kratko se zadrzao. Usao je hitro i osluhnuo. Zvono je zbog restrikcije bilo nijemo. Otvorio je prozor ucionice u kojoj su djaci bili nijemi i usplahireni, nalik sarenim ribama u aqvarijumu u kojem ponestaje kiseonika. Pogledao je zustro na svoju Omegu, potom na zidni sat kojem je nedostajala velika kazaljka, i konacno na djake-ribe, tako ocigledno zeljne zivota i "dubokog plavog mora". Rekao je:
”Satova ima mnogo, kucaju razlicito kao i nasa srca, a kazaljke im pokazuju na sve cetri strane svijeta!
Vrijeme je ipak samo jedno i isto je za sve nas! A vrijeme… vrijeme... vrijeme je bog! ”
Sa ocima punim sjete, srcem punim iznevjerenih ocekivanja, noseci u glavi sliku svajcarskih satova, rotirajuce fine mehanike i kazaljki, uputio se ka sjeveru, nadajuci se valjda da ce tamo pronaci odbjeglu veliku kazaljku sa gimnazijskog sata.
http://www.abb.se/cawp/seabb364/a04fa6c ... e1afa.aspx
Iz izvjestaja Scoutske Informativne Agencije(SIA):
"Radi se o najvecem parku vetrenjaca u Svedskoj koje proizvode struju srednjeg napona .Taj park se nalazi u juznoj Dlalarnoj ,to je jedana oblast na sjeveru Svedske.Vetrenjace proizvedu 47 GWh struje godisnje ,svi ti novi transformatori u parku su proizvedeni i isporuceni od strane ABB-a( to jes od firme u kojoj je sefa projekta Cager)Uglavno radi o proizvodnji struje snagom vjetra koji su produkt pameti ABB-a.
ABB je najveci u svijetu sto se tice resenjima za elektrane na vjetar..."
Velike kazaljke
Obicno odmorim sat-dva poslije posla , a onda izadjem na forum da vidim koga ima i o cemu se pise.
Medjutim, veceras se desilo nesto posebno, dozivio sam emocionalni sok nakon sto sam procitao samo dio tvog teksta i prepoznao se u njemu. Morao sam ostaviti racunar na stranu i izaci vani da udahnem ovaj reski skandinavski zrak i povratim dah.
Nazvao sam brzo i Demijana da sa njim podijelim ovoj cudni osjecaj i prepricam detalje iz ovog teksta.
Hvala ti za sve ove lijepe rijeci, a sat iz teksta cu staviti kao svoj avatar u znak sjecanja na ovu vece.
Zivio
