Adventisti

Pamtim to kao da je bilo danas...
Locked
Dragan M
Posts: 70
Joined: 24.03.2012. 21:38

Adventisti

Post by Dragan M »

Да се не отвара 10 тема на овом форуму а са истом темом, онда сам три теме саставио под једну а са истим именом - Адвентисти



Gledajuci istorijski razvitak prve Hriscanske crkve, Hristos i apostoli su posle svog zemaljkog zivota, ostavili crkvi Hricansko nasledje zasnovano na istini zapisanoj u svetoj Bozjoj reci Bibliji.
Takodje su upucivali na to, da ce se posle njihovog zemaljskog zivota, u crkvi pojaviti mnogi lazni ucitelji, koji ce u crkvu uneti lazna ucenja i ljudske filozofije:

`Pazite dakle na sebe i na sve stado u kome vas Duh Sveti postavi vladikama da pasete crkvu Gospoda i Boga koju steče krvlju svojom;
Jer ja ovo znam da će po odlasku mom ući među vas teški vuci koji neće štedeti stada;
I između vas samih postaće ljudi koji će govoriti izvrnutu nauku da odvraćaju učenike za sobom.
( Dela svetih Apostola 20. 28 - 30 ).

A beše i lažnih proroka u narodu, kao što će i među vama biti lažnih učitelja, koji će uneti jeresi pogibli, i odricaće se Gospodara koji ih iskupi i dovodiće sebi naglu pogibao.
I mnogi će poći za njihovim nečistotama kojima će se huliti na put istine.
I u lakomstvu loviće vas izmišljenim rečima. Njihov sud odavno ne docni, i pogibao njihova ne drema.
( 2 poslanica Petrova 2. 1 - 3 )

Čudim se da se tako odmah odvraćate na drugo jevanđelje od Onog koji vas pozva blagodaću Hristovom,
Koje nije drugo, samo što neki smetaju vas, i hoće da izvrnu jevanđelje Hristovo.
1:8 Ali ako i mi, ili anđeo s neba javi vam jevanđelje drugačije nego što vam javismo, proklet da bude!
Kao što pre rekosmo i sad opet velim: ako vam ko javi jevanđelje drugačije nego što primiste, proklet da bude!
( Galatima poslanica 1. 6 - 9 ).

Hriscanska crkva je sve do druge polovine drugog veka nove ere sacuvala ovu autenticnu cistotu biblijske istine, i prakticnog zivota.
Od druge polovine drugog veka, u crkvi nastaju duboke promene pod uticajem mnogobostva i mnogobozackih filozofofija koje su se polako uvlacile u okrilje mlade novonastale Hriscanske crkve.

Sva ova ucenja poticu iz jednog centra a to je drevni Vavilon, i ova cinjenica daje potpuni istorijski odgovor, kako je doslo do mesanja Hriscanstva sa mnogobozackom filozofijom, i kako su nastali odredjenie sekte, filozofski pravci, i hriscanske organizacije.

Vavilon je bio centar mnogobozacke filozofije staroga sveta.
Dva od najznacajnijih Bozanstava ili kultova Vavilona su bili `Kult sunca, i kult Bogova plodnosti, sa razvijenom obrednom praksom koju su vodili Vavilonski svestenici, takozvani magovi.
Posle pada Vavilona od trane Persijanaca 538 godine p.n.e i njegovim osvajanjem od strane Grcke predvodjene Aleksandrom Makedonskim 331 godine p.n.e, Vavilonski svestenici su pod najezdom osvajaca napustili grad Vavilon,
i tom prilikom sa sobom poneli svoje Bogove, i obredno ritualne elemente, i nastanili se u gradu Pergamu.
Posle smrti Pergamskog cara Atala 133 godine p.n.e, Etruscani su iz Lidije (podrucja Pergama), dosli u Italiju, i sa sobom doneli Vavilonsku religiju sa svim njenim ucenjima i obredima.
Oni su uspostavili pontifeksa koji je bio glava svestenstva, kasnije su Rimljani usvojili oog pontifeksa kao svog gradskog upravitelja, Julije Cezar je bio uzdignut do vrhovnog pontifeksa Vavilonskog reda, tako je postao naslednik prava i titule Atala, Pergamskog pontifeksa koji je dao Rimu nasledje Vavilonskog svestenstva
Tako je prvi Rimski imperator postao glava Vavilonskog svestenstva, a Rim je postao naslednik Vavilona.
Posto je u doba pojave Hriscanstva mnogobozacka Vavilonska filozofija bila u krizi opstanka, napravljen je istorijski kompromis izmedju ove dve filozofije, a kljucni dogadjaj se odigrao 300 godine, kada je Rimski imperator Konstantin Veliki, prihvatio Hriscanstvo kao drzavnu religiju Rimskog carstva, i ako sam nikada nije u sustini postao Hriscanin, vec do kraja zivota slavio svoje omiljeno Bozanstvo `Mitru-Boga sunca.
Tim cinom Konstantin je napravio kompromis izmedju mnogobostva i Hriscanstva, omogucivsi njihovo spajanje, cime su u Hriscansku crkvu tokom vremena uneseni mnogi mnogobozacki obicaji, ucenja, i verovanja, mnogobostvo je u sustini samo promenilo ime, a zadrzalo sva svoja negativna obelezja.
Hricani koji nisu prihvatali ovo mesanje, i promene koje su se desavale unutar crkve, bili su iskljuceni iz zajednice, i sa njima se postupalo krajnje nehumano.
Rimski imperator je nastavio da vrsi ulogu vrhovnog pontifeksa sve do 376 n.e, kada je imperator Gracijan iz Hriscanskih razloga odbio ovu titulu.
Medjutim, Damaskus, biskup crkve u Rimu, bio je izabran za ovu poziciju vrhovnog pontifeksa.
U ono vreme on je vec 12 godina bio biskup, od 366 godine, a na to mesto bio je postavljen uticajen uticajem svestenika svetog Karmela, visoke skole Vavilonske religije koju su osnovali Jezaveljini svestenici (1 knjiga o carevima 18 i 19 poglavlje).
Godine 381 n.e glava Vavilonskog poretka i svestenstva postala je upravitelj Rimske crkve, tako su Vavilon i Rim ujedinjeni u jedinstvo jednog verskog sistema, Rimokatolickoj crkvi, sa Vavilonskom religijom i svestenstvom.
Ubrzo posle toga kada je biskup Damaskus postao vrhovni pontifeks, u crkvi su se poceli pojavljivati Vavilonski rituali, obicaji, i ucenja.
1054 godine dolazi do velike sizme ili Raskola na istocnu i zapadnu crkvu, to jest na Rimokatolicku i Pravoslavnu, koja i ako se odvojila od Rima, ipak je zadrzala Vavilonska ucenja, obrednu praksu, i svestenstvo, po uzoru na Vavilonsku religiju, tako su od jedne, nastale dve vestacki stvorene organizacije, kao proizvod Mnogobozacke Vavilonske religije, Rimokatolicka i Pravoslavna.

538 godine, armije Rimske imperije pod vodstvom cara Justinijana, isterale su Arijanske Ostrogote iz Rima i svu vlast prepustile Rimskom bikupu, nazvan Papa, sa sedistem u Vatrikanu, cime je zvanicno otpoceo mracni srednji vek progonstva Hriscana koji nisu zeleli da prihvate mnogobozacka ucenja Rima i Rimske crkve, i autoritet Rimskog biskupa.
Na istoku je vlast vrsio Patrijarh, nazvan Vaseljenski, sa sedistem u Carigradu.

Razlozi ove istorijske sizme izmedju istocnog i zapadnog dela Hriscanstva su uglavnom bili doktrinalne prirode, i ticali su se Subote dana od odmora, posta u Subotu, od koga izlazi Sveti Duh, od Oca ili od Sina,primat Rimskog pape, i slicno.
U to vreme, Papa Leo 9 je poslao jednu delegaciju svojih legata na celu sa Kardinalom Humbertom, oni su dosli u Konstantinopolj, u pokusaju da razgovaraju sa tadasnjim Patrijarhom Mihajlom Kerularijusom.
Takodje su imali kontakte sa grckim imperatorom, ali razgovori nisu urodili plodom, i jaz izmedju istoka i zapada je bio sve veci.
Jednog dana Kardinal Humbert sa svojim legatima dosao je u crkvu Hagija Sofija u Konstantinopolj, tu su usli vrlo oholo i gordo, i stavili bulu ekskomunikacije za istocni deo Hriscanstva, a onda su otresli prah sa svojih nogu i izasli.
Ljudi koji su bili prisutni u crkvi, su zgazili ovu bulu i pocepali je u param parcad.
Kardinal Humbert je otisao sa svojim legatima u Rim, i posle ovog dogadjaja je nastao ovaj veliki rascep u Hriscanstvu.

Sto se tice Hriscanske crkve, prva Hriscanska crkva u Jerusalimu koju su osnovali Hristos i Apostoli posle Hristovog vaznesenja, je bila Jevrejska crkva.
Ovi prvi Hriscani su u istoriji poznati pod imenom Nazareti, ili Nazareni ( Nazoreji ).
U bibliji u Delima Apostolskim 24 poglavlju, Jevreji su optuzili Apostola Pavla da je kolovodja Nazaretske sekte.

Crkveni istoricar Epifanije ( 315 - 403 n.e ), svedoci da su Nazareni drzali 10 zapovesti, i biblijsku subotu kao dan odmora, da priznaju hrista kao Mesiju i Bozjeg sina, da je Bog stvoritelj, i da su oni direktni potomci Apostola.
Epifanije i crkveni otac Euzebije ( 260 - 334 n.e ), svedoce da je do 135 godine nove ere, postojala jos jedna grupa Hriscana po imenom `Ebioniti.
Crkveni otac Irinej Ebionitre naziva Judeognostickom sektom, i ubraja ih u krivokletstvo, posto su njihova ucenja bila mesavina hriscanskih elemenata i mnogobozackih filozofija.
Ebioniti su u pocetku postovali subotu kao cetvrtu Bozju zapovest dekaloga, ali su pod uticajem mnogobozackih filozofija prihvatili nedelju - Dies Solis, mnogobozacki dan posvecen bogu sunca Mitri.

Ove crkve iz mnogobostva, narocito one iz Aleksandrije i Rima, u drugoj polovini drugog veka, pocinju pod uticajem mnogobozacke filozofije i gnosticizma, da odstupaju od prvobitnih principa Hristove nauke, tako je nastao jaz izmedju ostatka Hriscana Jevrejskog porekla koji su ostali verni Apostolskoj nauci, i ovih hriscana mnogobozackog porekla koji su odstupili od izvesnih tacaka Hristove nauke, i prihvatili mnogobozacke filozofije.

Smatra se da Ebioniti poticu iz grada Efesa, koji je bio centar gnosticizma i gnosticke filozofije.

Dragan M
Posts: 70
Joined: 24.03.2012. 21:38

Biblijska obelezja prave Bozje crkve

Post by Dragan M »

Da li danas u svetu postoji crkva koja u potpunosti ispunjava biblijske uslove po kojima se moze nazvati Bozjom crkvom, i koje su njene karakteristike i obelezja po kojima se moze prepoznati kao takva.
Bog je kroz celu istoriju covecanstva imao svoj narod na ovoj zemlji, koji je u svim vremenima bio cuvar istinske vere u Boga i njegovu rec.
U biblijskim spisima starog i novog zaveta, otkriveni su principi i obelezja po kojima se moze prepoznati prava Bozja crkva u ovom svetu.
Takodje su i prorockim jezikom precizno opisana vremenska razdoblja u kojima crkva deluje, tacno vreme trajanja progonstva, karakteristike i obelezja sile koja progoni Bozji narod, kao i konacna pobeda crkve na kraju istorije ove zemlje.

U nastavku su navedena neka od ovih obelezja:

BOZJA CRKVA JE NAJAVLJENA PROROCANSTVOM :

`Sedamdeset je nedjelja određeno tvome narodu i tvome gradu svetom da se svrši prijestup i da nestane grijeha i da se očisti bezakonje i da se dovede vječna pravda, i da se zapečati utvara i proroštvo, i da se pomaže sveti nad svetima.
Zato znaj i razumij: otkad izide riječ da se Jerusalim opet sazida do pomazanika vojvode biće sedam nedjelja, i šezdeset i dvije nedjelje da se opet pograde ulice i zidovi, i to u teško vrijeme.
A poslije te šezdeset i dvije nedjelje pogubljen će biti pomazanik i ništa mu neće ostati; narod će vojvodin doći i razoriti grad i svetinju; i kraj će mu biti s potopom, i određeno će pustošenje biti do svršetka rata.
I utvrdiće zavjet s mnogima za nedjelju dana, a u polovinu nedjelje ukinuće žrtvu i prinos; i krilima mrskim, koja pustoše, do svršetka određenoga izliće se na pustoš. ( knjiga prorokaDanila 9 poglavlje ).

`I rece mi, posle 2300 dana i noci onda ce se svetinja ocistiti. ( knjiga proroka Danila 8. 14 ).

`I znak veliki pokaza se na nebu: žena obučena u sunce, i mjesec pod nogama njezinijem, i na glavi njezinoj vijenac od dvanaest zvijezda.
I bješe trudna, i vikaše od muke, i mučaše se da rodi. Isa.
I pokaza se drugi znak na nebu, i gle, velika crvena aždaha, koja imaše sedam glava, i deset rogova; i na glavama njezinijem sedam kruna; Dan.
I rep njezin odvuče trećinu zvijezda nebeskijeh, i baci ih na zemlju. I aždaha stajaše pred ženom koja šćaše da se porodi, da joj proždere dijete kad rodi.
I rodi muško, sina, koji će pasti sve narode s palicom gvozdenom; i dijete njezino bi uzeto k Bogu i prijestolu njegovu.
A žena uteče u pustinju gdje imaše mjesto pripravljeno od Boga, da se onamo hrani hiljadu i dvjesta i šezdeset dana. ( Otkrivenje 12 poglavlje ).

`I poslije ću izliti duh svoj na svako tijelo, i proricaće sinovi vaši i kćeri vaše, starci će vaši sanjati sne, mladići će vaši viđati utvare.
I na sluge ću i na sluškinje u one dane izliti duh svoj;
I učiniću čudesa na nebu i na zemlji, krv i oganj i pušenje dima.
Sunce će se pretvoriti u tamu i mjesec u krv prije nego dođe veliki i strašni dan Gospodnji.
I svaki koji prizove ime Gospodnje spašće se; jer će na gori Sionu i u Jerusalimu biti spasenje, kao što je rekao Gospod, i u ostatku koji pozove Gospod. ( knjiga proroka Jolia 2. 32 ).


Bozja crkva poslednjeg vremena se u Bibliji naziva ostatak, i po prorocanstvu iz knjige proroka Danila 8 i 9 poglavlja o 2300 dana i noci, odnosno prorockih godina, kao i otkrivenja Jovanovog 12 poglavlja o vremenu progonstva crkve, ova crkva se pojavljuje na svetskoj sceni 1844 godine.
Prorocanstvo iz knjige proroka Danila 8 i 9 poglavlja se proteze od 457 godine kada je Persijski car Artakserks izdao zapovest da se Jerusalim ponovo sazida, posle razorenja od strane Vavilonaca, do 1844 godine kada je otpocelo ociscenje nebeske svetinje, odnosno cas Bozjeg istraznog suda na nebu, i zavrsna etapa u Hristovoj prvosvestenickoj sluzbi i posredovanju za coveka u nebeskoj svetinji nad svetinjama, nakon cega ce uslediti Hristov drugi dolazak i konacna faza izvrsnog suda nad ovim svetom.
1844 godine Bog je podigao jedan narod, ili crkvu poslednjeg vremena nazvanu ostatak, da objavi cas Bozjeg suda, i njegov skori dolazak u slavi.

Ona je progonjena 1260 dana, odnosno prorockih godina, od strane mnogobozackog a kasnije Hriscanskog Rima, u periodu mracnog srednjeg veka, od 538 do 1798 godine, sto znaci da Bozja crkva ima protestantska obelezja, i veru zasnovanu na protestantizmu.
538 godine car Justinijan je isterao Arijanske Osrogote iz Rima i svu vlast sa riznicom i vojskom predao Rimskom biskupu, cime je otpoceo mracni srednji vek, i progonstvo Hriscana koji nisu prihvatali lazna mnogobozacka ucenja Rima, i autoritet Rimskog pape.
1798 godine Napoleonov general Aleksandar Bertije je usao u Rim i zarobio Rimskog papu, cime je zavrsen period mracnog srednjeg veka, koji je po prorocanstvu trajao tacno 1260 godina.

BOZJU CRKVU SU OSNOVALI HRISTOS I APOSTOLI:

A Petar im reče: pokajte se, i da se krstite svaki od vas u ime Isusa Hrista za oproštenje grijeha; i primićete dar svetoga Duha;
Jer je za vas obećanje i za djecu vašu, i za sve daljne koje će god dozvati Gospod Bog naš.
I drugijem mnogijem riječima svjedočaše, i moljaše ih govoreći: spasite se od ovoga pokvarenoga roda.
Koji dakle rado primiše riječ njegovu krstiše se; i pristade u taj dan oko tri hiljade duša.
I ostaše jednako u nauci apostolskoj, i u zajednici, i u lomljenju hl***a, i u molitvama.
I uđe strah u svaku dušu; jer apostoli činiše mnoga čudesa i znake u Jerusalimu.
A svi koji vjerovaše bijahu zajedno, i imahu sve zajedno.
I tečevinu i imanje prodavahu i razdavahu svima kao što ko trebaše.
I svaki dan bijahu jednako jednodušno u crkvi, i lomljahu hl*** po kućama, i primahu hranu s radosti i u prostoti srca, ( dela Apostolska 2.38-47 ).

Tako dakle više nijeste tuđi i došljaci, nego živite sa svetima i domaći ste Bogu,
Nazidani na temelju apostola i proroka, gdje je kamen od ugla sam Isus Hristos,
Na kome sva građevina sastavljena raste za crkvu svetu u Gospodu;
Na kome ćete se i vi sazidati za stan Božij u duhu. ( Efescima poslanica 2. 19-22 ).

ONA PRIZNAJE ISUSA HRISTA KAO JEDINOG SPASITELJA I POSREDNIKA PRED BOGOM:

Jer Bogu tako omilje svijet da je i sina svojega jedinorodnoga dao, da nijedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vječni.
Jer Bog ne posla sina svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase kroza nj.
Koji njega vjeruje ne sudi mu se, a koji ne vjeruje već je osuđen, jer ne vjerova u ime jedinorodnoga sina Božijega. ( jevandjelje po jovanu 3. 16-17 ).

Reče mu Toma: Gospode! ne znamo kuda ideš; i kako možemo put znati?
Isus mu reče: ja sam put i istina i život; niko neće doći k ocu do kroza me. ( jevandjelje po Jovanu 14. 5-6 ).

Jer je jedan Bog, i jedan posrednik Boga i ljudi, čovjek Hristos Isus,
Koji sebe dade u otkup za sve, za svjedočanstvo u svoje vrijeme, ( 1 poslanica Timotijeva 2. 5-6 ).

Ovo je kamen koji vi zidari odbaciste, a postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugom spasenija;
Jer nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima kojijem bi se mi mogli spasti.

ONA PRIZNAJE REC BOZJU I BOZJI ZAKON 10 ZAPOVESTI KAO JEDINO PRAVILO VERE I POSLUSNOSTI - REC
REC BOZJA:

I imamo najpouzdaniju proročku riječ, i dobro činite što pazite na nju, ako na vidjelo koje svijetli u tamnome mjestu, dokle dan ne osvane i danica se ne rodi u srcima vašima.
I ovo znajte najprije da nijedno proroštvo književno ne biva po svome kazivanju;
Jer nikad proroštvo ne bi od čovječije volje, nego naučeni od svetoga Duha govoriše sveti Božiji ljudi. ( 2 poslanica Petrova 1. 19-21 ).

Ali ti stoj u tome što si naučio i što ti je povjereno, znajući od koga si se naučio,
I budući da iz malena umiješ sveta pisma, koja te mogu umudriti na spasenije u Hrista Isusa.
Sve je pismo od Boga dano, i korisno za učenje, za karanje, za popravljanje, za poučavanje u pravdi, Da bude savršen čovjek Božij, za svako dobro djelo pripravljen. ( 2 poslanica Timotijeva 3. 16-17 ).

BOZJI ZAKON:

I tako, sine moj, čuvaj se onoga što je preko ovoga, jer nema kraja sastavljanju mnogih knjiga, i mnogo čitanje umor je tijelu.
Glavno je svemu što si čuo: Boga se boj, i zapovijesti njegove drži, jer to je sve čovjeku.
Jer će svako djelo Bog iznijeti na sud i svaku tajnu, bila dobra ili zla. ( knjiga propovednika 12. 13-14 ).

Ko ima zapovijesti moje i drži ih on je onaj što ima ljubav k meni; a koji ima ljubav k meni imaće k njemu ljubav otac moj; i ja ću imati ljubav k njemu, i javiću mu se sam.
I reče mu Juda, ne Iskariotski: Gospode! šta je to da ćeš se nama javiti a ne svijetu?
Isus odgovori i reče mu: ko ima ljubav k meni, držaće riječ moju; i otac moj imaće ljubav k njemu: i k njemu ćemo doći, i u njega ćemo se staniti.
Koji nema ljubavi k meni ne drži mojijeh riječi; a riječ što čujete nije moja nego oca koji me posla. (

Ovdje je trpljenje svetijeh, koji drže zapovijesti Božije i vjeru Isusovu. ( Otkrivenje Jovanovo 14.12 ).

DRZI DAN SUBOTNI KAO USPOMENU NA STVARANJE I SIMBOL BOZJE STVARALACKE SILE I AUTORITETA:

Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska njihova.
I svrši Bog do sedmoga dana djela svoja, koja učini; i počinu u sedmi dan od svijeh djela svojih, koja učini;
I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan počinu od svijeh djela svojih, koja učini;
To je postanje neba i zemlje, kad postaše, kad Gospod Bog stvori zemlju i nebo, ( 1 knjiga Mojsijeva 2. 1-4 ).

I reče Gospod Mojsiju govoreći:
A ti kaži sinovima Izrailjevijem i reci: ali subote moj čuvajte, jer je znak između mene i vas od koljena do koljena, da znate da sam ja Gospod koji vas posvećujem.
čuvajte dakle subotu, jer vam je sveta; ko bi je oskvrnio, da se pogubi; jer ko bi god radio kakav posao u nju, istri***iće se ona duša iz naroda svojega.
Šest dana neka se radi; a sedmi je dan subota, odmor, svet Gospodu; ko bi god radio posao u dan subotni, da se pogubi.
Zato će čuvati sinovi Izrailjevi subotu praznujući subotu od koljena do koljena zavjetom vječnim.
To je znak između mene i sinova Izrailjevih dovijeka; jer je za šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju, a u sedmi dan počinu i odmori se.
I izgovorivši ovo Mojsiju na gori Sinajskoj, dade mu dvije ploče svjedočanstva, ploče kamene pisane prstom Božijim.
( 2 knjiga Mojsijeva 31. 13 ).

Da se bojimo dakle da kako dok je još ostavljeno obećanje da se ulazi u pokoj njegov, ne odocni koji od vas.
Jer je nama objavljeno kao i onima; ali onima ne pomaže čuvena riječ, jer ne vjerovaše oni koji čuše.
Jer mi koji vjerovasmo ulazimo u pokoj, kao što reče: zato se zakleh u gnjevu svojemu da neće ući u pokoj moj, ako su djela i bila gotova od postanja svijeta.
Jer negdje reče za sedmi dan ovako: i počinu Bog u dan sedmi od sviju djela svojijeh.
I na ovom mjestu opet: neće ući u pokoj moj.
Budući pak da neki imaju da uđu u njega, i oni kojima je najprije javljeno ne uđoše za neposlušanje;
Opet odredi jedan dan, danas, govoreći u Davidu po tolikom vremenu, kao što se prije kaza: danas ako glas njegov čujete, ne budite drvenastijeh srca.
Jer da je Isus one doveo u pokoj, ne bi za drugi dan govorio po tom.
Daklem je ostavljeno još počivanje narodu Božijemu.
Jer koji uđe u pokoj njegov, i on počiva od djela svojijeh, kao i Bog od svojijeh.
Da se postaramo dakle ući u taj pokoj, da ne upadne ko u onu istu gatku nevjerstva.
Jer je živa riječ Božija, i jaka, i oštrija od svakoga mača oštra s obje strane, i prolazi tja do rastavljanja i duše i duha, i zglavaka i mozga, i sudi mislima i pomislima srdačnijem.
Jer nemamo poglavara svešteničkoga koji ne može postradati s našijem slabostima, nego koji je u svačemu iskušan, kao i mi osim grijeha.
Da pristupimo dakle slobodno k prijestolu blagodati, da primimo milost i nađemo blagodat za vrijeme kad nam zatreba pomoć. ( Jevrejima poslanica 4 poglavlje ).

( Napomena: u ovom tekstu u Jevrejima poslanici 4 poglavlju, za izraz `pocinjavanje, koristi se Jevrejska rec `SABATISMOS, koja u Jevrejskoj terminologiji oznacava svetkovanje subote - subotni odmor.
Prema tome ovaj tekst bi trebalo da glasi: Daklem je ostavljeno jos subotnje pocivanje narodu Bozjem ).

IMA DUH PROROSTVA ( PROROCKI DAR )

I poslije ću izliti duh svoj na svako tijelo, i proricaće sinovi vaši i kćeri vaše, starci će vaši sanjati sne, mladići će vaši viđati utvare.
I na sluge ću i na sluškinje u one dane izliti duh svoj;
I učiniću čudesa na nebu i na zemlji, krv i oganj i pušenje dima.
Sunce će se pretvoriti u tamu i mjesec u krv prije nego dođe veliki i strašni dan Gospodnji.
I svaki koji prizove ime Gospodnje spašće se; jer će na gori Sionu i u Jerusalimu biti spasenje, kao što je rekao Gospod, i u ostatku koji pozove Gospod. ( knjiga proroka Joila 2. 28-32 ).

I jedne dakle postavi Bog u crkvi prvo apostole, drugo proroke, treće učitelje, a potom čudotvorce, onda darove iscjeljivanja, pomaganja, upravljanja, različne jezike.
Eda li su svi apostoli? Eda li su svi proroci? Eda li su svi učitelji? Eda li su svi čudotvorci?
Eda li svi imaju darove iscjeljivanja? Eda li svi govore jezike? Eda li svi kazuju?
Starajte se pak za veće darove; pa ću vam još bolji put pokazati. ( 1 poslanica Korincanima 12. 28 ).

Držite se ljubavi, a starajte se za duhovne darove, a osobito da prorokujete. .
Jer koji govori jezike, ne govori ljudima nego Bogu: jer niko ne sluša, a on duhom govori tajne.
A koji prorokuje govori ljudima za popravljanje i utjehu i utvrđenje.
Jer koji govori jezike sebe popravlja, a koji prorokuje crkvu popravlja. ( 1 poslanica korincanima 14. 1-4 )

PROPOVEDA JEVANDJELJE SVIM LJUDIMA

I propovjediće se ovo jevanđelje o carstvu po svemu svijetu za svjedočanstvo svijem narodima. I tada će doći pošljedak. ( jevandjelje po Mateju 24. 14 ).

I pristupivši Isus reče im govoreći: dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji.
Idite dakle i naučite sve narode krsteći ih va ime oca i sina i svetoga Duha,
Učeći ih da sve drže što sam vam zapovijedao; i evo ja sam s vama u sve dane do svršetka vijeka. Amin. ( jevandjelje po Mateju 28. 19-20 ).

I reče im: tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i da ustane iz mrtvijeh treći dan;
I da se propovijeda pokajanje u ime njegovo i oproštenje grijeha po svijem narodima počevši od Jerusalima. A vi ste svjedoci ovome. ( jevandjelje po Luki 24. 46-48 ).

OBJAVLJUJE VEST O SKOROM HRISTOVOM DOLASKU I BOZJEM SUDU

Da se ne plaši srce vaše, vjerujte Boga, i mene vjerujte.
mnogi su stanovi u kuci oca mojega, da nije tako kazao bih vam.
Idem da vam pripravim mesto, I kad otidem i pripravim vam mjesto, opet ću doći, i uzeću vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. ( jevandjelje po Jovanu 14. 1-3 ).

Neću vam pak zatajiti, braćo, za one koji su umrli, da ne žalite kao i ostali koji nemaju nada;
Jer ako vjerujemo da Isus umrije i vaskrse, tako će Bog i one koji su umrli u Isusu dovesti s njim.
Jer vam ovo kazujemo riječju Gospodnjom da mi koji živimo i ostanemo za dolazak Gospodnji, nećemo preteći onijeh koji su pomrli.
Jer će sam Gospod sa zapoviješću, sa glasom arhanđelovijem, i s trubom Božijom sići s neba; i mrtvi u Hristu vaskrsnuće najprije;
A potom mi živi koji smo ostali, zajedno s njima bićemo uzeti u oblake na susret Gospodu na nebo, i tako ćemo svagda s Gospodom biti.
Tako utješavajte jedan drugoga ovijem riječima. ( 1 Solunjanima 4. 16-17 )

Ali i za ovakve prorokova Enoh, sedmi od Adama, govoreći: gle, ide Gospod s hiljadama svetijeh anđela svojijeh, Da učini sud svima, i da pokara sve bezbožnike za sva njihova bezbožna djela kojima bezbožnost činiše, i za sve ružne riječi njihove koje bezbožni grješnici govoriše na nj. ( poslanica Jude 1.14-15 ).

I reče mi: ne zapečaćavaj riječi proroštva knjige ove; jer je vrijeme blizu.
Ko čini nepravdu, neka čini još nepravdu; i ko je pogan, neka se još pogani; i ko je pravedan, neka još čini pravdu; i ko je svet neka se još sveti.
I evo ću doći skoro, i plata moja sa mnom, da dam svakome po djelima njegovijem. ( otkrivenje 22. 12 ).

IMA POSLEDNJU VEST ZA SVET PRED HRISTOV SLAVNI DOLAZAK ZAPISANU U PORUCI TROJICE ANDJELA
IZ OTKRIVENJA JOVANOVOG 14 POGLAVLJA:

`I vidjeh drugoga anđela gdje leti posred neba, koji imaše vječno jevanđelje da objavi onima koji žive na zemlji, i svakome plemenu, i jeziku i koljenu i narodu.
I govoraše velikijem glasom: bojte se Boga, i podajte mu slavu, jer dođe čas suda njegova; i poklonite se onome koji je stvorio nebo i zemlju i more i izvore vodene.
I drugi anđeo za njim ide govoreći: pade, pade Vavilon grad veliki: jer otrovnijem vinom ***rstva svojega napoji sve narode.
I treći anđeo za njim ide govoreći glasom velikijem: ko se god pokloni zvijeri i ikoni njezinoj, i primi žig na čelo svoje ili na ruku svoju,
I on će piti od vina gnjeva Božijega, koje je nepomiješano utočeno u čašu gnjeva njegova, i biće mučen ognjem i sumporom pred anđelima svetima i pred jagnjetom.
I dim mučenja njihova izlaziće va vijek vijeka; i neće imati mira dan i noć koji se poklanjaju zvijeri i ikoni njezinoj, i koji primaju žig imena njezina.
Ovdje je trpljenje svetijeh, koji drže zapovijesti Božije i vjeru Isusovu. ( otkrivenje Jovanovo 14. 6-12 ).

Ova troandjeoska vest upucuje na sledece :

1. Dati slavu Bogu, odreci se Ateizma i bezbostva.

2. Cas suda Bozjeg je dosao i blizina Hristovog drugog dolaska.

3. Pokloniti se Bogu kao stvoritelju slaveci njegov sedmi subotni dan, kao uspomenu na stvaranje, i znak Bozje stvaralacke sile i njegovog autoriteta.

4. Duhovni Vavilon je pao, olicen u papskom sistemu i otpalom protestantizmu sjedinjenim u Ekumenizmu - svetskom savezu crkava, koje zajedno cine Duhovni Vavilon, i laznim ucenjima koja pretstavljaju otrovno vino Vavilona varaju svet.

5. Opomena da se ne klanja zveri koja pretstavlja papski sistem na celu Rimokatolicke crkve sa sedistem u Vatikanu, i ikoni njezinoj koju pretstavlja otpali protestantizam sjedinjen sa zveri - papstvom u ekumenskom savezu, i da ne prima zig zveri olicen u nedeljnom zakonu koji ima svoje korene u mnogobozackoj tradiciji obozavanja sunca, nasuprot subote koja pretstavlja pecat Bozji, i znak izmedju njega njegovog pravog naroda.

POZIVA SVET DA UPOZNA BOGA I NJEGOVU LJUBAV KROZ LICNO ISKUSTVO SA NJIM PUTEM PREDANJA I
ODRICANJA OD GREHA I GRESNIH ZELJA

Jer Bogu tako omilje svijet da je i sina svojega jedinorodnoga dao, da nijedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vječni. ( jevandjelje po Jovanu 3. 16 ).

A ovo je život vječni da poznaju tebe jedinoga istinoga Boga, i koga si poslao Isusa Hrista.
( jevandjelje po Jovanu 17. 3 ).

Tražite Gospoda, dok se može naći; prizivajte ga, dokle je blizu.
Neka bezbožnik ostavi svoj put i nepravednik misli svoje; i neka se vrati ka Gospodu, i smilovaću se na nj, i k Bogu našemu, jer prašta mnogo. ( knjiga proroka Isaije 55. 6-7 ).

Zato još govori Gospod: obratite se k meni svijem srcem svojim i posteći i plačući i tužeći.
I razderite srca svoja a ne haljine svoje, i obratite se ka Gospodu Bogu svojemu, jer je milostiv i žalostiv, spor na gnjev i obilan milosrđem i kaje se oda zla. ( knjiga proroka Joila 2. 12-13 ).

Ne gledajući dakle Bog na vremena neznanja, sad zapovijeda svima ljudima svuda da se pokaju;
Jer je postavio dan u koji će suditi vasionome svijetu po pravdi preko čovjeka koga odredi, i dade svima vjeru vaskrsnuvši ga iz mrtvijeh. ( dela Apostolska 17. 30-31 ).

Ispitajte i vidite kako je dobar Gospod; blago čovjeku koji se uzda u nj. ( psalam 34. 8 ).

User avatar
vrsta8472
Posts: 21448
Joined: 29.09.2003. 20:24
Location: Прњавор
Contact:

Re: Biblijska obelezja prave Bozje crkve

Post by vrsta8472 »

Да ли си Православан?
Хроничар свакодневнице

vedran@prnjavor.info

Dragan M
Posts: 70
Joined: 24.03.2012. 21:38

Re: Biblijska obelezja prave Bozje crkve

Post by Dragan M »

Da ako mislis na izvorno Hristovo ucenje..
Instituciono ne.

Dragan M
Posts: 70
Joined: 24.03.2012. 21:38

Hristov drugi dolazak - uskoro

Post by Dragan M »

Smatram da je tema drugog Isusovog dolaska,jedna od najbitnijih za nas koji zivimo u danasnjem vremenu, posebno iz razloga sto svi predznaci pokazuju da je blizu vreme kraja koje biblija opisuje kao ono koje ce prethoditi Hristovom slavnom dolasku.
Iz tog razloga dao bih nekoliko nagovestaja onoga sto ce biti scenario buducih dogadjaja, a koji ce se ostvariti u danima koji su pred nama, i okoncati vekovnu istoriju greha na ovoj zemlji.

Po nekim otkrivenjima koja je Bog dao u ovom vremenu, mi zivimo pred samim pragom zavrsnih dogadjaja, kada ce uslediti sve ono sto je zapisano u prorocanstvima biblije kao vreme posletka, i Hristovog drugog dolaska.

Ono sto je direktno otkrivenje dato od Boga je to, da je milost Bozja na izmaku, i da ce Bog uskoro svojim razornim sudovima pohoditi ovu zemlju.
Takodje, da su sve ucestaliji kataklizmicki dogadjaji, ukljucujuci velike potrese u Japanu pocetkom 2011 godine, kao i ostalim delovima sveta, i posebno u gradicu sa simbolicnim imenom `KRAJSTCHURCH - Hristova crkva, koji se nalazi na novom zelandu a cije ime govori samo za sebe, da su ovi dogadjaji samo pocetak i direktni predznaci kraja, sto ce dovesti do toga da ce Bog uskoro u jednom danu potresti celu planetu ovim sudovima, i uciniti da svako otvori svoje oci pred dogadjajima koji ce uslediti.

Ono sto ce ovi sudovi izazvati na globalnoj svetskoj sceni, upalice kapislu koja ce uciniti da ce svetski mocnici ( politicke i verske vodje ), iz razloga spasenja covecanstva od nadolazeceg gneva Bozjeg, i propasti sveta, ustoliciti dugoocekivanog Mesiju - Antihrista novog doba, i uspostaviti obavezan svetski zakon za sve ljude na planeti, koji ce sadrzavati propise suprotne Bozjem vecnom nepromenjivom zakonu, sto ce dovesti do globalnog progonstva onih koji taj zakon ne prihvate, i ne poklone se Antihristu kao Bogu na zemlji, nakon cega ce uslediti Hristov slavni dolazak..

Ovi dogadjaji ce biti prekretnica u ljudskoj istoriji, jer ce dovesti do toga da se svet opredeli za dve moguce strane, odnosno za sluzbu jedinom zivom Bogu i poslusnost njegovom vecnom nepromenjivom zakonu, ili sluzbu Antihristu i njegovom zakonu koji je u suprotnosti sa Bozjim zakokonom.

`I stadoh na pesku morskom; i videh zver gde izlazi iz mora, koja imaše sedam glava, i rogova deset, i na rogovima njenim deset kruna, a na glavama njenim imena hulna.
I zver koju videh beše kao ris, i noge joj kao u medveda, i usta njena kao usta lavova, i dade joj zmija silu svoju, i presto svoj, i oblast veliku.
I videh jednu od glava njenih kao ranjenu na smrt, i rana smrti njene izleči se. I čudi se sva zemlja iza zveri, i pokloniše se zmiji, koja dade oblast zveri.
I pokloniše se zveri govoreći: Ko je kao zver? I ko može ratovati s njom?
I dana joj biše usta koja govore velike stvari i huljenja, i dana joj bi oblast da čini četrdeset i dva meseca.
I otvori usta svoja za huljenje na Boga, da huli na ime Njegovo, i na kuću Njegovu, i na one koji žive na nebu.
I dano joj bi da se bije sa svetima, i da ih pobedi; i dana joj bi oblast nad svakim kolenom i narodom i jezikom i plemenom.
I pokloniše joj se svi koji žive na zemlji kojima imena nisu zapisana u životnoj knjizi Jagnjeta, koje je zaklano od postanja sveta.
Ako ko ima uho neka čuje. Ko u ropstvo vodi, biće u ropstvo odveden; ko nožem ubije valja da on nožem bude ubijen. Ovde je trpljenje i vera svetih.
I videh drugu zver gde izlazi iz zemlje, i imaše dva roga kao u jagnjeta; i govoraše kao aždaha.
I svu vlast prve zveri činjaše pred njom; i učini da zemlja i koji žive na njoj pokloni se prvoj zveri kojoj se isceli rana smrtna.
I učini čudesa velika, i učini da i oganj silazi s neba na zemlju pred ljudima.
I vara one koji žive na zemlji znacima, koji joj biše dani da čini pred zveri, govoreći onima što žive na zemlji da načine ikonu zveri koja imade ranu smrtnu i osta živa.
I bi joj dano da dade duh ikoni zverinoj, da progovori ikona zverina, i da učini da se pobiju koji se god ne poklone ikoni zverinoj.
I učini sve, male i velike, bogate i siromašne, slobodnjake i robove, te im dade žig na desnoj ruci njihovoj ili na čelima njihovim,
Da niko ne može ni kupiti ni prodati, osim ko ima žig, ili ime zveri, ili broj imena njenog.
Ovde je mudrost. Ko ima um neka izračuna broj zveri: jer je broj čovekov i broj njen šest stotina i šezdeset i šest. ( Otkrivenje 13 poglavlje ).


`I drugi anđeo za njim ide govoreći: Pade, pade Vavilon grad veliki: jer otrovnim vinom ***rstva svog napoji sve narode.
I treći anđeo za njim ide govoreći glasom velikim: Ko se god pokloni zveri i ikoni njenoj, i primi žig na čelo svoje ili na ruku svoju,
I on će piti od vina gneva Božijeg, koje je nepomešano utočeno u čašu gneva Njegovog, i biće mučen ognjem i sumporom pred anđelima svetima i pred Jagnjetom.
I dim mučenja njihovog izlaziće va vek veka; i neće imati mira dan i noć koji se poklanjaju zveri i ikoni njenoj, i koji primaju žig imena njenog.
Ovde je trpljenje svetih, koji drže zapovesti Božije i veru Isusovu.
( Otkrivenje Jovanovo 14. 8 - 12 ).


U nastavku su navedeni linkovi sa vestima o kataklizmickim dogadjajima, posebno onim koji su se dogodili u 2011 godini, a koji kao sto je receno, pretstavljaju direktne znakove kraja:


http://www.smedia.rs/vesti/vest/60532/M ... -FOTO.html

»Smrtonosni tornado« u Americi:

http://www.rtvpink.com/vesti/vest.php?id=35413

http://www.b92.net/info/vesti/index.php ... _id=506530

»Dramatično: novi zemljotres u Japanu«:

http://www.smedia.rs/vesti/vest/62196

http://www.kurir-info.rs/planeta/fukusi ... -85648.php

http://www.kurir-info.rs/planeta/jak-ze ... -85701.php

http://www.srbijanet.rs/vesti/vesti-iz- ... ozena.html

http://www.medio.rs/3811_Gori-Teksas.html

http://www.021.rs/Info/Svet/Japan-Novi-zemljotresi.html

www3.serbiancafe.com/lat/vesti/14/86325/zemljotres-jacine-69-pogodio-solomonova-ostrva-nema-stete.html

http://www.novosti.rs/vesti/planeta.70. ... om-Zelandu

http://www.nezavisne.com/novosti/svijet ... 86694.html

http://www.blic.rs/Vesti/Svet/249860/Sn ... i-Fukusima

http://www.kurir-info.rs/planeta/molitv ... -86851.php

http://www.blic.rs/Vesti/Svet/250151/Se ... Indoneziji

http://www.novosti.rs/vesti/planeta.70. ... d-cunamija

http://www.smedia.rs/vesti/vest/62843/K ... ivota.html

http://www.medio.rs/4163_Tornado-i-popl ... u-SAD.html

http://www.rtv.rs/sr_lat/svet/zemljotre ... 50987.html

pressonline.rs/sr/vesti/globus/story/159117/Sna%C5%BEan+zemljotres+pogodio+Meksiko.html

http://www.vesti-online.com/Vesti/Svet/ ... -305-osoba

http://www.nezavisne.com/novosti/svijet ... 87980.html

http://www.blic.rs/Vesti/Svet/66194/Sna ... dio-Panamu

http://www.smedia.rs/vesti/vest/63193/T ... godio.html

User avatar
vrsta8472
Posts: 21448
Joined: 29.09.2003. 20:24
Location: Прњавор
Contact:

Re: Biblijska obelezja prave Bozje crkve

Post by vrsta8472 »

Па шта си? Адвентиста?! Видим да имаш проблем са Апокалипсом :P
Хроничар свакодневнице

vedran@prnjavor.info

User avatar
vrsta8472
Posts: 21448
Joined: 29.09.2003. 20:24
Location: Прњавор
Contact:

Re: Hristov drugi dolazak - uskoro

Post by vrsta8472 »

Ајде брате Драгане М. прочитај шта је о другом Христовом доласку написао, по мени највећи Српски догматичар Св. Јустин Ћелијски! Па упореди тај свој текст са овим!
преп. Јустин Ћелијски

ДРУГИ ДОЛАЗАК
ГОСПОДА ИСУСА ХРИСТА

Када у личности и делатности Антихриста зло буде на врхунцу своје стравичне моћи и власти, доћи ће Господ Христос у неописивој слави и сили Свога Богочовечанског добра. То ће бити највеличанственији тренутак у историји земље: сусрет апсолутног Богочовечанског добра, оличеног у Господу Христу, са апсолутним ђавочовечанским злом, оличеним у Антихристу. Тада ће Господ Христос бити толико надмоћнији од Антихриста, да међу њима борбе ни бити неће, јер ће Господ самом појавом Својом убити Антихриста и искоренити и њега и његово зло светлошћу доласка Свог.[1] Тиме ће се окончати дуга историјска борба Божанског добра и сатанског зла кроз тела људска на попришту ове помрачене звезде Божије, и завршити садашњи временско-просторни поредак живота и твари. Зато се у Светом Откривењу овај дан по преимућству назива даном Господа нашега Исуса Христа,[2] даном Христовим,[3] даном Господњим.[4]

Као што је време ушло у постојање светлошћу првог дана Божјег,[5] тако ће и завршити своје постајање светлошћу последњег дана Божијег.[6] Обућен светлошћу као ризом, Господ Исус ће доћи у таквој сили и слави, какво око људско видело није, ни ухо чуло, нити срце људско наслутило. То ће бити потпуно, свесавршена слава Тројичног Божанства, јер су пресвета уста спаситељева изрекла да ће Он доћи "у слави Својој и Очевој и Светих Анђела".[7] Јер је слава Очева и исто време и Његова. Као Јединородни Син Божији, Он је у свему раван Оцу; и све што има Отац његово је: Његова је и предвечна Божанска слава. За првог доласка Свог, смирени Господ Исус скривао је ту предвечну Божанску славу Своју завесом тела свог многострадалног;[8] но при другом доласку Свом Он ће ту Божанску славу показати кроз прослављено тело Своје. Јер Он, вечни Син Божији, оваплочењем је постао Син Човечији, и остаће такав за навек. Зато говорећи о другом доласку Свом, Господ Исус непрестано наглашава богочовечански карактер Личности своје: Доћи ће Син Човечији у слави Оца свога са анђелима светим;[9] доћи ће Син Човечији у слави својој и сви свети анђели са њим, и сешће на престо славе своје;[10] и угледаће Сина Човечијега где иде на облацима небеским са силом и славом великом.[11]- Пошто ће при другом доласку господ Исус Христос открити своју неизрециву силу и сјај Божанства Свог и искупитељског подвига Свог, то се овај долазак Његов и назива у Светом Писму откривењем - ΄η άποκάληψις - Господа нашега Исуса Христа,[12] откривењем славе Његове.[13]

Непосредни сигнал другог доласка Спаситељевог биће појава крста на небу, као символа спасења нашег, као знака искупитељског подвига Спасовог: Тада ће се показати знак Сина Човечијег на небу.[14] Свети Златоуст благовести: Тада ће се показати знак Сина Човечијега на небу, тојест крст, који је светлији од сунца. Јер сунце се помрачује и скрива, а крст се јавља; он се не би јавио када не би био далеко светлији од сунчаних зракова. Но ради чега се јавља овај знак? Ради тога да потпуно посрами бестидност Јевреја. Јер ће Христос доћи на овај Суд, имајући највеће оправдње - крст, показујући не само ране него и срамну смрт.[15]

И сви ће тада распознати у крсту знак Христов, и проплакаће сва племена на земљи:[16] проплакаће верни од радости и усхићења што им се остварила нада; проплакаће неверни од туге и очајања што нису поверовали у спасоносност крста Господњег него су га сматрали саблазном и безумљем.[17] И одмах за крстом јавиће се сам Господ Исус, и сви ће угледати Сина Човечијега где иде на облацима небеским са силом и славом великом.[18] Угледаће оног истог историјског Исуса, оваплоћеног Бога, Богочовека, Сина Човечијега, за кога су анђели при вазнесењу рекли: Овај Исус, који се од вас узе на небо, тако ће доћи као што видесте да иде на небо.[19] Тада ће богочовечанска стварност Личности Спаситељеве бити очигледна за све људе, па и за оне који су Га на земљи осудили на смрт и распели.[20] И сви ће земнородни увидети јасно да Бог узвиси Исуса, и дарова Му име које је веће од сваког имена, и поклониће Му се свако колено оних који су на небу и на земљи и под земљом, и сваки ће језик признати да је Господ Исус Христос на славу Бога Оца.[21]

Божанска слава Спаситељева при другом доласку Његовом, не може се описати никаквим језиком, ни људским ни анђелским. Сва слава неба, и небеса над небесима, јавиће се тада на земљи. Са Њим ће доћи сви свети анђели, јер је сам Господ обећао: Доћи ће Син Човечији у слави својој и сви свети анђели с Њим.[22] Неотступно верне слуге Спасове, анђели ће га пратити и при другом доласку Његовом,[23] који ће бити као муња, и зато видљив за све и одасвуд.[24] А муњу, ко може пратити, ако не анђели? Ко може служити таквоме Богу и Господу, који долази као муња, ако не анђели? Стога свети Апостол благовести: Сам ће Господ са заповешћу, кад се заори глас арханђелов и затруби труба Божија, сићи с неба.[25] Господ ће првом арханђелу, Светом Архистратигу Михаилу, том чувару народа Божјег,[26] издати заповест о васкрсењу мртвих и Суду; он ће је објавити осталим небеским војницима, који ће је помоћу труба Божијих обзнанити свима бићима неба и земље, од краја до краја небеса.[27] И сви ће, живи и мртви, изаћи у сусрет Господу; и сам ће Господ у последњој труби сићи с неба.[28]

Ова богооткривена истина о другом доласку Господа Христа сачињава један од главних догмата богочовечанске вере Христове, који је Црква одувек уносила у своје Символе, и његову неопходност за наше спасење одогматила на сва времена уневши га у васељенски Никео-цариградски Символ вере, благовестећи о васкрслом и вазнесеном Господу Исусу: да ће опет доћи са славом да суди живима и мртвима, и Његовом царству неће бити краја.

Објашњавајући ову вечну истину вере православне, свети Оци су говорили: "Ми проповедамо не само један долазак Христов него и други, који ће бити далеко славнији од првог. Јер при првом Он је показао Своје трпљење, а при другом - носиће круну Божанског Царства. При првом доласку Он је лежао у јаслима, повијен пеленама; при другом - Он ће се оденути светлошћу као одећом (Пс 103:2). При првом доласку претрпео је крст не марећи за срамоту; при другом - доћи ће у слави, праћен анђелском војском. Ми се стога не задржавамо на првом доласку само, него и други очекујемо... Доћи ће Спаситељ не да му поново суде него да суди онима који су Га осудили. Он, који је некада ћутао када су Му судили, потсетиће законопреступнике који су при крсту показали дрскост своју, и рећи: Ви сте то чинили, ја ћутах.[29] Онда је Спас дошао ради домостроја спасења - δι οίκονομιαν -, поукама учећи људе, а тада ће се они по неопходности, макар и не хтели, покорити Његовом царству."[30]







(ДОГМАТИКА ПРАВОСЛАВНЕ ЦРКВЕ III. Стр 778-782.)









НАПОМЕНЕ:

2 Сол 2:8.
2 Кор 1:14; 1 Кор 1:8; 5:5.
2 Сол 2:2; Фил 1:10; 2:16.
2 Петр 3:10.
Ср. 1 Мојс 1:3,5.
Ср. 2 Сол 2:8.
Лк 9:29.
Ср. Јевр 11:20.
Мт 16:27; ср. Зах 14:5.
Мт 25:31.
Мт 24:30.
1 Кор 1:7.8.
1 Петр 4:13.
Мт 24:39; ср. Откр 1,7.
In Math. Homil. 76,3 - Св. Кирил Јерусалимски вели: "Истински и сопствени знак Христов јесте крст" (Catech. XV, 22).
Мт 24:30; ср. Откр. 1,7.
Ср. 1 Кор 1:17.23.
Мт 24:30; ср. Мк 14:62; Мт 26:64; Откр 1,7.
Дап 1:11; ср. 1 Сол 1:10; Дан 7:13.
Откр 1:7.
Фил 2:9-11.
25:31; ср. Мк 8:38; Лк 9:26; Мт 16:27; 24:30; Јуд 14; Ис 66:18.
Ср. Мт 13:41; 24:31; 25:31; Мк 8:38; Лк 9:26.
Муња не тражи гласника, вели Св. Златоуст, не тражи проповедника, него се за трен ока појављује у целој васељени, и онима који седе дома, и онима који се налазе у унутрашњим одајама дома. Такав ће бити долазак Христов, који ће се одједном јавити свуда због блистања славе (In Math. Homil. 76,3).
1 Сол 4:16.
Дан 9:21; 10:5. 13. 21.
Мт 24:31.
1 Кор 15:52; 1 Сол 4:16.
Пс 49:21.
Св. Кирил Јерусалимски, Catech. XV, 1; ср. Тамо, XV, 22.
Хроничар свакодневнице

vedran@prnjavor.info

grlica
Posts: 1867
Joined: 12.01.2012. 23:54

Re: Istorijski koncept Hristove crkve i njenog ustrojstva

Post by grlica »

p
Last edited by grlica on 12.01.2015. 23:36, edited 1 time in total.
imam moćno pero - jezik srpski

User avatar
aquarius
Posts: 5707
Joined: 19.02.2007. 21:45
Location: DEEP BLUE SEA

Re: Biblijska obelezja prave Bozje crkve

Post by aquarius »

vrsta8472 wrote:Адвентиста?!
S obzirom na rečenicu
Da ako mislis na izvorno Hristovo ucenje..
prije će biti da dijeli učenje zilota.
„Nije istina da vlast kvari ljude. Istina je samo da budale, ako se domognu vlasti, kvare vlast“ - George Bernard Shaw

User avatar
vrsta8472
Posts: 21448
Joined: 29.09.2003. 20:24
Location: Прњавор
Contact:

Re: Istorijski koncept Hristove crkve i njenog ustrojstva

Post by vrsta8472 »

Да шетета што овдје нема јереја Мирослава, ипак је он био "СО" ове теме.

Што се тиче нашег форумаша Драгана М, ради се о секти Адвентиста или у народу познатији као "Суботари". Они (Адвентисти) су се ухватили тог Судњег дана, као пјан плота. Пар пута су давали тачне датуме и чекали Христа који није дошао. Ја бих лично волио, ако је Драган М, расположен да мало реасправљамо о тој његовој вјери и разлоге због чега је он њима приступио. Од свих секти који дјелују на нашим просторима, ови Адвентсити су безопасни. Рецимо мало ко од нас зна да постоје двије фракције Адвентиста на нашој општини. Али да не дужим ту три дана, нека мало Драган М пише :smt006
Хроничар свакодневнице

vedran@prnjavor.info

User avatar
vrsta8472
Posts: 21448
Joined: 29.09.2003. 20:24
Location: Прњавор
Contact:

Re: Biblijska obelezja prave Bozje crkve

Post by vrsta8472 »

Аква, свака од тих секти се нечега држи, и то што они држе постављају изнад само Господа Бога. Адвентисти рецимо тог Судњег дана, онда ти назовимо "квазизилотима", они се држе Екуменизма толико да су отпали од Православне Цркве и само падају у још већу јерес неко што су сами Римо-католици.

Овај што пише под ником Драган М, је Адвентсита што и он сам може да потврди.
Хроничар свакодневнице

vedran@prnjavor.info

User avatar
aquarius
Posts: 5707
Joined: 19.02.2007. 21:45
Location: DEEP BLUE SEA

Re: Istorijski koncept Hristove crkve i njenog ustrojstva

Post by aquarius »

двије фракције Адвентиста на нашој општини
Koliko mi je poznato to su "Adventisti Sedmog Dana" ( Hrišćanska adventistička crkva u narodu poznati kao subotari) i
"Adventisti Prvog Dana" - Božja Crkva.
„Nije istina da vlast kvari ljude. Istina je samo da budale, ako se domognu vlasti, kvare vlast“ - George Bernard Shaw

User avatar
vrsta8472
Posts: 21448
Joined: 29.09.2003. 20:24
Location: Прњавор
Contact:

Re: Istorijski koncept Hristove crkve i njenog ustrojstva

Post by vrsta8472 »

Тако некако, једни су у Прњавору а други у Илови. А ови у Илови не славе суботу као седми дан, већ као и ми недељу :D
Хроничар свакодневнице

vedran@prnjavor.info

Dragan M
Posts: 70
Joined: 24.03.2012. 21:38

Re: Istorijski koncept Hristove crkve i njenog ustrojstva

Post by Dragan M »

Da, hvala na sugestijama.

Kao prvo, u prethodnoj temi koju sam pokrenuo na ovom forumu, ukratko sam izneo istoriju prve Hriscanske crkve, i kompromisa koji je crkva napravila sa mnogobosackom Vavilonskom religijom, kao i razloge istorijske podele koje su se dogodile izmedju istocnog i zapadnog Hriscanstva.
Sagledavajuci ovaj problem sektastva i Bozje crkve kroz ono sto je receno u tom izlaganju, kao i u temi Biblijska obelezja prave Bozje crkve, i kroz celokupno biblijsko ucenje Bozje reci, vrlo je diskutabilno sta danas pretstavlja crkvu a sta sektu.
Jednom je jedan govornik sa ovih prostora izneo jednu zanimljivu recenicu koja glasi `Sekta nije ono sto se odvojilo od crkve, vec ono sto se odvojilo od izvornog Hristovog ucenja...
Drugim recima, pitanje da li mi spadamo u grupu Hristovih sledbenika ili sektasa dobija odgovor u sledecem, sta mi postavljamo kao temelj svoje vere, da li je to tradicija sa svim sto ona sadrzi, crkveni autoriteti i odluke crkvenih sabora, koncili, ljudske teorije... itd, ili je to vecna rec Bozja..?

Pitanje zasto sam ja licno pristupio Adventistickoj crkvi, je upravo delimicno objasnjeno prethodnom izjavom, ali i cinjenicom da covek koji iskreno istrazuje sa ciljem da spozna istinu, u jednom trenutku biva celim svojim bicem osvedocen da je tu istinu pronasao.
Neka od licnih iskustava koja sam doziveo u svom traganju za istinom, a uz pomoc kojih sam bio potpuno osvedocen da Adventisticka crkva jedina ima potpunu istinu zapisanu u bibliji, opisao sam na nekim od ovdasnjih foruma, pa ako neko zeli mogu ta iskustva priloziti i na ovom mestu.

U nastavku bih naveo odredjene principe i nacela pomocu kojih svako moze spoznati istinu, i koja mu mogu biti od pomoci da sazna da li je odredjena stvar od Boga ili ne.
Svako istrazivanje, posebno ovo koje se tice trazenja istine, mora biti temeljito i potpuno.

Naime, svaka tvrdnja cak i one zapisane u bibliji, moraju proci kroz odredjene faze provere, jer i sama rec Bozja na vise mesta upucuje na to kada kaze `ISPITUJTE DUHOVE JESU LI OD BOGA.

Na drugom mestu govoreci o uciteljima i prorocima napominje `PO RODOVIMA NJIHOVIJEM POZNACETE IH.
A na jednom mestu savetuje `UZDAJ SE U GOSPODA SVIM SRCEM SVOJIM A NA SVOJ RAZUM NE OSLANJAJ SE.

Moj licni princip je taj, da ne prihvatam nista dok ne ispitam, odnosno ne pitam Gospoda da li je nesto od njega ili ne.
A u tom smislu postoje cetiri osnovna filtera kroz koje svaka stvar mora da prodje na putu ove provere.

1. REC BOZJA - Ispitati putem reci Bozju volju, i da li je odredjena stvar od njega ili ne.
Sve sto nije u skladu sa jasnim otkrivenjima Bozje reci po principu TAKO GOVORI GOSPOD, to treba odbaciti kao laz.
Ipak posto smo mi ljudi ograniceni i ne razumemo najbolje sve pojave koje se desavaju oko nas, i mozemo na osnovu te
ogranicenosti da donesemo pogresne zakljucke i ako smo ispitali sve putem reci, onda se primenjuje sledeca faza provere, a to je:

2. MOLITVA - Iskreno i u srdno traziti od Gospoda da nam on otkrije svojim Duhom da li je nesto od njega ili ne.
Ono sto se nadovezuje na ovo i spada u sledecu fazu provere je:

3. ISKUSTVO - Ako smo iskreni, Bog ce nam dati iskustveno osvedocenje da li je odredjena stvar od njega ili ne.
Kao sto znamo iz biblijskog konteksta, Bog se otkriva na nekoliko nacina opisanih i u otkrivenjima njegove reci, to je upravo kroz svoju rec, kao i putem sna, vizije, kroz znakove, i glasom Svetoga Duha koji se obraca covekovom uhu, kao i srcu.

Sledeca i najvaznija faza provere kroz koju i proizlaze sve gore opisane, i bez koje
covek nije siguran, je:

4. ISKUSTVO U SVAKODNEVNOM OPSTENJU I ZAJEDNICI SA BOGOM - Da bi covek uopste znao da li je nesto od Boga, on mora uspostaviti i odrzavati cvrstu neprekidnu zajednicu sa njim, Sveti Duh mora prebivati u coveku i usmeravati covekove misli i dela, sto coveku omogucuje da prepozna da li je nesto od Boga ili ne, jer mu Duh koji je u njemu to svedoci.

Sto se tice diskusija, ja sam uvek otvoren za diskusiju ako se ona zasniva na Duhu ljubavi i uzajamnog postovanja..

User avatar
vrsta8472
Posts: 21448
Joined: 29.09.2003. 20:24
Location: Прњавор
Contact:

Re: Istorijski koncept Hristove crkve i njenog ustrojstva

Post by vrsta8472 »

Драго ми је да на форуму имамо људи као што си ти. Не због тога што пишеш, већ да људи виде каквих све девијација у људском роду има.

Да не бих ја сада посебно цитирао свако твоју мисао, поставићу ово.
АДВЕНТИСТИ



После Назарена и Баптиста, који су много блиски једни другима, појављују се међу Србима и адвентисти који стижу међу Србе почетком овог века. Назив “адвентисти” долази од латинске речи “адвентус”, што значи долазак. Они су наступили са веровањем да ће Христос ускоро доћи да суди свету, па су чак прорицали и датум када ће се то десити, и зато су прозвани адвентисти. Међутим, тај назив не одговара суштини њиховог учења, јер сви хришћани верују у други долазак Христов, према томе, сви су хришћани адвентисти. Њима далеко више одговара назив “суботари”, како их народ и назива, јер је субота њихов специфични знак, пошто празнују старозаветну јеврејску суботу уместо хришћанске недеље.

Њихов први учитељ и покретач вере био је Вилијем Милер, један амерички фармер. Он је, читајући Свето писмо, увртео себи у главу да може израчунати датум и годину када ће Христос доћи по други пут на земљу да суди свету. По његовим рачунима, то је требало да се деси 21. марта 1944. године. Многи су били одушевљени његовим “проналасцима” и “рачуном”. Једна адвентистичка “пророчица” Хелена Вајт, тврдила је да су Милера у тумачењу Светог писма поучавали анђели, и да га је надахњивао сам Дух Свети. Занесени Милеровим “прорицањима”, ти први адвентисти искупише се заказаног датума на једној пољани код Њујорка, да ту у белим хаљинама дочекају Христа. Христос није дошао. Настало је велико разочарење. Милеров пријатељ Сноу по веровању адвентиста “добио је небеску светлост” и “пронашао” где је била Милерова грешка, па је назначио да ће Христос доћи 22. октобра 1944. године. Опет се адвентисти искупише да дочекај Христа, и опет остадоше разочарани. Христос ни тада није дошао. Многи онда отпадоше од Милера, а баптистичка верска заједница, којој је Милер до тада припадао, већ сита бруке и скандала, искључи Милера из своје заједнице. Милер је тада писао једном свом пријатељу “морам основати нову цркву”.

После овог поновног неуспеха Милерових прорачунавања, Милеров присталица Хирам Едсон тврдио је да му је Бог открио у чему је Милерова грешка. Милерови рачуни, по тврдњи Хирамовој, били су тачни. Погрешка је само у томе, што Христос тога дана није дошао на земљу, него је ушао у небеску светињу над светињама да тамо испитује грехе људи, па када се заврши тај небески суд, онда ће доћи на земљу да суди људима. Многи су поверовали и у то тумачење, иако га нема у Библији.

Даље су се ти први адвентисти поделили у две групе. Једни су веровали у загробни живот душе после смрти, а други су то порицали. Осим тога адвентистима је пришла и једна Јеврејка Рахела Престон, која је почела међу њима проповедати да треба празновати суботу уместо недеље. То је био повод још једне поделе. Једни су остали уз Милера празнујући и даље недељу, други су напустили недељу и прешли на празновање суботе. То су “адвентисти седмог дана”. И они су се касније поделили на више група. За увођење суботе као дана празновања највише је допринела једна енергична жена, Хелена Вајт, коју адвентисти сматрају за пророчицу и која је тврдила да је имала небеско откривење да треба празновати суботу.

У току првог светског рата 1915. године, дошло је међу адвентистима седмог дана до новог цепања, на питању учешћа хришћанина у рату. После дугих и оштрих полемика и врло тешких израза упућених на рачун оних адвентиста који су сматрали да учешће у рату не противречи ни четвртој ни шестој Божијој заповести, нова група се назвала “Реформни покрет адвентиста седмог дана”. Њихов амерички вођа Рајт прорачунао је да ће Христос доћи на земљу 6. фебруара 1925. године. Као што знамо, ни то се није десило.

Адвентисти врло упорно себе називају “Црквом”, и то једином правом Црквом, па се врло вређају када им се каже да су права секта. Једном сам изазвао против себе прави револт једног адвентисте што сам их назвао сектом. Одговорио сам му: ви сте сектине секте секта! Ево доказа који тражиш од мене; Лутер се одвојио од папе. Баптисти од Лутера. Милер, оснивач адвентизма, одвојио се од баптиста јер су га они искључили, а он лично писао да мора да оснује нову цркву. А ви суботари одвојили сте се и од Милера, који је празновао недељу. Према томе, по своме постанку ви сте сектине секте секта, без обзира колико верника имате и колико мисионарских друштава и добротворних установа. Верујем да ће Христос наградити свако ваше добро дело, али да ли ће вам опростити разарање Његове цркве, да ли ће признати да неко у деветнаестом веку има право да оснује Христову цркву, да ли ће вам опростити што га терате у лаж кад израчунавате датум његовог другог доласка, иако је Он више пута рекао да тај дан не знају ни анђели небески, да ли ће признати вашој “пророчици” Јелени Вајт њену тврдњу да је Дух Свети надахњивао Вилијама Милера у тумачењу Библије па га је преварио јер Христос није дошао онда кад је то Милеру “рекао Дух Свети”, да ли су анђели могли поучити Милера кад ће Христос доћи, ако је Христос рекао да о томе дану не знају ни анђели небески, да ли ће признати тврдње Хирама Едсона да је Он, Христос, ушао у светињу над светињама тек 22. октобра 1944. године, а не онда када се узнео и сео Оцу с десне стране – како то пише у Светом писму (Марко, XVI, 19)? Закључак о свему томе донеси и сам, а ја сматрам да ће вам све то урачунати у тешки грех, јер да је мислио признати све то, Он би дошао тада кад сте му ви заказали долазак.



УЧЕЊЕ АДВЕНТИЗМА



Адвентисти као протестантска секта усвајају пре свега онај основни протестантски принцип да је Свето писмо једини извор вере, без Светог предања. Већ смо напред видели да је тај став погрешан, јер не само што Свето писмо такав став не потврђује, него га управо осуђује.

Исто тако адвентизам као и друге протестантске секте одбацује Свету Тајну свештенства, нити има апостолско прејемство, нити Свету Литургију и причешће телом и крвљу Христовом. Уместо тога они имају своје проповеднике и обред “последње вечере”.

Као и многе друге секте, адвентисти седмог дана одбацују веру у свесни загробни живот душе. Душа после смрти тела “спава” до општег васкрсења, када ће се поново сјединити са васкрслим телом.

По њиховом учењу свеопште васкрсење неће бити јединствен догађај за све људе истовремено, него у две рате. Прво ће васкрснути праведници па ће са Христом царовати – по некима на земљи, а по некима на небу – хиљаду година, а потом ће васкрснути грешници и напасти на хиљадугодишње царство Христово, али ће они заједно са сатаном бити огњем уништени.



ШТА КАЖЕ СВЕТО ПИСМО?



Рецимо одмах да се то њихово схватање, које иначе усвајају многи секташи, противи Светом писму. У Светом писму Старог завета речено је да је Бог “створио човека од праха земаљског и удахнуо му у нос дух животни и поста човек душа жива” (1. Мојсије, 2, 7). Значи, човеково биће је састављено из две различите супстанце, телесне или материјалне и духовне или нематеријалне. Тај духовни или нематеријални део човека Свето писмо некада назива духом (Јован, 19, 30; Лука, 23, 46; Лука, 8, 55), а понекад душом (1. Цар. 17, 21; Дела апостолска, 20, 10).

Шта бива са човеком после смрти? Тело се распада, то је очигледно. А душа, или дух? Свето писмо каже: “И врати се прах у земљу како је био, а дух се врати Богу који га је дао” (Књ. Проп. 12, 7). Последње речи Христове на крсту биле су: “Оче, у руке твоје предајем дух свој” (Лука, 23, 46). Последње речи светог првомученика Стефана биле су: “Господе Исусе, прими дух мој” (Дела апостолска, 7, 60). Спаситељ храбри своје следбенике и каже: “Не бојте се оних који убијају тело, а душе не могу погубити. Него се више бојте онога који може и душу и тело погубити у паклу” (Матеј, 10, 28). Покајаном разбојнику Христос са крста обећава: “Заиста кажем ти: данас ћеш са мном бити у рају” (Лука, 23, 43). Апостол Петар пише да је Христос, док је телом лежао у гробу, духом сишао у Ад и проповедао Јеванђеље душама које су тамо биле (1. Петр. 3, 18 – 19). А исти апостол директно тврди да се мртвима проповедало Јеванђеље (1. Петр. 46).

Према томе Свето писмо несумњиво и изричито тврди да душа људска надживљује тело и одлази Богу, то јест у духовни свет, где проводи свесни живот до другог доласка Христовог и општег васкрсења, у онаквим околностима какве одговарају њеним моралним квалитетима (Лука, 16, 19 – 31). Дакле, адвентисти, као и сви остали секташи који поричу свесни загробни живот душе, противе се Светом писму иако изјављују да верују “само писму”.

Што се тиче вере у свеопште васкрсење мртвих и коначне судбине грешника ствар је према исказима Светог писма сасвим јасна. Христос лично то описује овако: “А када дође Син Човечији у слави својој и сви свети анђели са њим, тада ће сести на престо славе своје и сабраће се пред њим сви народи. И разлучиће их између себе као пастир што разлучује овце од јаради” (Матеј, 25, 31). Апостол Јован у свом Јеванђељу наводи директне речи Христове па каже: да ће “Мртви чути глас Сина Божијег и чувши га оживеће” ... “И изићи ће они који су чинили добро у васкрсење живота, а они који су чинили зло у васкрсење суда” (Јован, 5, 25 – 29). Апостол Павле, који се Јеванђељу научио “не од људи него откривењем Исуса Христа” (Галатима 1, 12), овако описује други долазак Христов и васкрсење мртвих: “Ево вам казујем тајну: нећемо сви помрети, а сви ћемо се променити. Уједанпут, у трену ока, при последњој труби, јер ће затрубити и мртви ће васкрснути нераспадљиви, и ми ћемо се променити” (1. Коринћанима, 15, 51 – 52).

Дакле, нема никакве сумње ни дискусије. Свето писмо изричито тврди да ће васкрсење мртвих бити јединствен догађај, истог момента за све људе, а двојако, с обзиром на циљ васкрсења: једни ће васкрснути да би примили награду, а други да би примили казну. А опис двојаког васкрсења и “хиљадугодишњег царства” о коме се говори у Откривењу Јовановом нема буквални смисао, него преносни, јер је то само једна символична визија (Откривење, 20, 1 – 9). Према томе, адвентисти погрешно схватају ову истину Светога писма.

Исто тако погрешно је и њихово схватање да ће грешници и сам ђаво бити дефинитивно уништени огњем. Свето писмо каже нешто другол. Христос лично каже за грешнике: “Ови ће отићи у муку вечну, а праведници у живот вечни” (Матеј, 25,46). Исто то за грешнике и ђавола пише и у Откривењу Јовановом: “И ђаво који их вараше би бачен у језеро огњено и сумпоровито где је звер и лажни пророк и биће мучени дан и ноћ на вијек вијека” (Откр. 20, 10). Исто то пише и у Откривењу Јовановом глава 14, стихови 10 – 11.



О СУБОТИ И НЕДЕЉИ (УКРАТКО)




Али најкарактеристичнија тачка адвентистичког веровања, оно што је управо специфично њихово и што их одваја од осталих хришћана, јесте одбацивање недеље и враћање на празновање старозаветне суботе. Они сматрају да су папа и цар Константин пренели празновање са суботе на недељу. И пошто они папу сматрају и називају антихристом, то онда и недељу сматрају жигом антихристовим. Ево њихових доказа о потреби и обавези да се субота празнује и у Новом завету.

Адвентисти кажу: Бог је створио свет за шест буквалних календарских дана, Седми дан се одмарао и тај дан благословио (1. Мојсије, 1, 1 – 31; 2, 1 – 2). То је Бог поновио у 4. заповести Декалога (2. Мојсије 20, 8 – 11), а и преко старозаветних пророка је много пута опомињао јеврејски народ да празнује суботу. У Новом завету Христос и апостоли мироносице такође празнују суботу (Лука, 4, 31; Лука, 23, 56). Апостол Павле, кажу, такође је празновао суботу (Дела апостолска, 13, 14 – 16). Празновање суботе нико није укинуо. У Светом писму нигде нема заповести да се празнује недеља. Свето писмо говори о недељи само као о обичном дану, “првом дану седмице”.



ОСВРТ НА ОВЕ ТВРДЊЕ



Погледајмо колико вреде ови суботарски докази. Константујмо да је нетачна суботарска тврдња да је празновање недеље увео папа, јер недеља се празновала далеко пре него што се дигла средњевековна папска моћ. Исто тако није тачна тврдња да је празновање суботе укинуо цар Константин и увео празновање недеље својим указом. У том царском указу субота се уопште не спомиње, а недељу су хришћани празновали далеко пре него што се зацарио цар Константин. Најзад, није тачна ни адвентистичка тврдња да су празновање недеље увели хришћански апологети (бранитељи вере), јер апологети су били учени хришћани који су бранили веру од јеврејских и многобожачких напада, али нису имали никакву власт да би могли нешто наметнути целој Цркви. Они су само сведоци да су хришћани у њихово време празновали недељу.

Ево и једног ванбилијског нехришћанског историјског сведочанства да су хришћани већ у првом веку хришћанске ере празновали недељу. Плиније Млађи у извештају цару Трајану пише о хришћанима да се окупљају у одређени дан у зору и певају песме Христу као Богу. Тај дан је била недеља, дан васкрсења, а пошто је у тој групи хришћана о којим он пише било и таквих који су већ више од двадесет година хришћани, а писмо је писано почетком другог века, то значи већ у првом веку хришћанске ере хришћани су празновали недељу. А тада није постојао ни цар Константин, ни апологети нити папска власт над целом црквом.

Бог по тврдњи Библије јесте створио свет у току шест дана стварања, али Библија негде не каже да су то били седмични природни дани, јер седмица није ни могла постојати пре стварања света. Осим тога природни дани са заласком и изласком сунца могли су се рачунати тек од онда кад је Бог поставио Сунце, месец и звезде “да буду знаци временима, данима и годинама” (1.Мојсије 1, 14), а то се по тврдњи Библије десило тек четвртог дана стварања. Према томе, дани стварања нису исто што и седмични календарски дани. Осим тога, сви дани стварања у тексту Библије имају свој почетак и завршетак, а седми дан одмора Божијег нема ту ознаку. Према томе, тај дан означава оно блажено стање када је пре греха цела творевина пливала у благослову Божијем.

Према тексту Библије, Адаму у рају није дата никаква заповест да дели дане на радне и празничне. Једина заповест која му је дана јесте да обрађује и чува врт едемски (1. Мојсије 2, 15), и једина забрана да не једе плода са дрвета познања добра и зла (1. Мојсије 2, 16 – 17). Нигде више не пише ни о каквом празнику, па ни о суботи.

Четвртом Божијом заповешћу Бог је установио седмични период, то јест седмицу, а не декаду или пентаду. То јест Бог хоће да човек шест дана ради, а седми да посвети Богу. Не да Богу и одмору посвети сваки тринаести или сваки десети, или петнаести, него сваки седми. Зашто баш сваки седми дан, а не сваки десети, или петнаести? Зато што је Бог створио свет у току шест дана стварања. А зашто да тај седми дан буде баш субота, а не неки други дан? Ево шта о томе каже Бог Јеврејима кроз Библију:

“И памти да си био роб у земљи Мисирској и Господ Бог твој изведе те оданде руком крепком и мишицом подигнутом. Зато ти је Господ Бог твој заповедио да светкујеш дан од одмора” (5. Мојсије 5, 15).

Чињеница је да се у Библији нигде не спомиње да је ико празновао суботу пре изласка Јевреја из Мисира. Тек у 16. глави Друге књиге Мојсијеве субота се изричито спомиње први пут као празник, дат Израиљском народу. Тек тада је субота, падањем мане, означена као седми дан. Наиме, Бог је обећао изгладнелом Јеврејском народу да ће му сутра послати “хлеб”, то јест ману, и она је заиста тог јутра почела падати у току шест дана, а седмог дана није падала, да би осмог дана опет продужила свих шест дана да пада. Тиме је бог рекао Мојсију да објави народу да је “сутра” субота, и шта је субота. И тек тада Библија први пут каже: “И почину народ у седми дан” (2. Мојсије 16, 30).

Бог покрај суботе заповеда Јеврејима да празнују и друге празнике тако да је субота као и Пасха, изразито јеврејски празник, дат изричито Јеврејима, да буде знак између Бог и Израиља (2. Мојсије 31, 13).

Обредни закон у Старом завету имао је само припремни карактер, да припреми израиљски народ за долазак Христов. Смрћу и васкрсењем Христовим тај закон је престао да важи, па као што је јеврејска Пасха и остали празници необавезни за хришћане, тако исто и субота. Зато апостол Павле, који је добро познавао и смисао старозаветних јеврејских празника па и суботе, пише Колошанима: “Да вас, нико не осуђује за какав празник или за младине или за суботу; ово је само сен онога што ће доћи” (Кол. 2, 16). Дакле, субота је само сен новозаветне стварности – васкрсења и недеље. О томе да је старозаветно обредни закон престао да важи у Новом завету апостол Павле изричито и опширно пише у Посланици Галатима и у Посланици Јеврејима. У овој последњој он изричито каже да : “Када се промени свештенство, мора се и закон променити” (Јевр. 7, 12), “Тако се укида пређашња заповест... а постави се бољи над кроз који се приближујемо Богу” (Јевр. 10, 9).

Христос, апостоли и мироносице, као чланови јеврејског народа заиста су празновали суботу и остале празнике – пре васкрсења. Јер до васкрсења није посојао никакав разлог за празновање недеље. А дан васкрсења свакако је био и Христу и апостолима дан радости и славе. Ено пише у Јеванђељу да је Христос пред своје страдање рекао ученицима да ће они бити жалосни, али да ће се њихова жалост обратити на радост, коју им нико неће одузети (Јован/Матеј 28, 8; Лука 24, 41). У Јеванђељу по Јовану пише да је Христос рекао својим ученицима пред своје страдања: “Заиста вам кажем да ћете ви заплакати и заридати, а свет ће се радовати; и ви ћете жалосни бити, али ће се ваша жалост окренути на радост” (Јован 16, 20).

Једном адвентисти који је тврдио да се у Светом писму нигде не говори о недељи, прочитао сам ове речи и упитао га: који је то дан кад су Христови ученици, били жалосни и плакали? Петак и субота, кад је Христос био распет и сахрањен, рече он. А који је то дан радости када су се обрадовали? Он лако порумене у лицу па тихо процеди кроз зубе: дан васкрсења. Е, па немој више ником да причаш да се недеља уопште не спомиње у Светом писму. Спомиње се, ето, као први дан седмице кад су се и Христос и ученици обрадовали победи Христовој над смрћу, спомиње се као дан васкрсења, спомиње се и као “Дан Господњи”, јер јеванђелиста Јован каже да је “био у духу у дан Господњи” (Откр. 1, 10), кад му је дато Откривење. Спомиње се недеља као дан када је Дух Свети сишао на апостоле и испунио их радошћу, снагом и храброшћу; као дан кад је рођена Црква Христова (Дела апостолска 2, 1 – 41). Спомиње се као дан у који су се хришћани апостолског доба скупљали “да ломе хлеб”, то јест на причешће (Дела апостолска 20, 7 – 8), и спомиње се као дан у који су се хришћани скупљали на богослужења и ту прикупљали своје прилоге за сиромашне хришћане.

А у Старом завету спомиње се недеља као дан у који ће Господ “узети грехе земље” (Захарија 3, 9); као дан радости и одмора у који ће људи “звати своје ближње под смокву и винову лозу” (Захарија 3, 10); као дан када ће “Господ избавити народ свој” (Захарија 9, 16); дан за који је проречено у Старом завету: “Ево дана који је створио Господ да се радујемо њему” (Псалм 118, 24)!

Ако уз ово споменемо да је у Старом завету проречено укидање суботе као празника, као и свих осталих празника јер Господ преко пророка Осије говори о старозаветној јеврејској верској заједници: “Укинућу сваку радост њезину, светковине њезине, младине њезине и суботе њезине” (Ос. 2, 11), и ако уз то додамо чињеницу да у целом Новом завету нигде нема никакве заповести да треба празновати суботу, и да је Спаситељ суботом чинио чудесна добра дела као и сваким другим даном, и да је наредио исцељеном човеку код бање Витезде да понесе у суботу своју постељу кући, што је било директно забрањено старозаветним закомом (Јеремија 17, 21); и ако додамо чињеницу да је Спаситељ рекао тога суботног дана: “Отац мој досад дела па и ја делам” (Јован 5, 1 – 17), онда ће нам бити јасно зашто су апостоли на сабору, руковођени Духом Светим, разрешили хришћане од старозаветног закона и старозаветних празника, па и од суботе (Дела апостолска 15).

Ако узмемо у обзир све наведене чињенице, постанак адвентизма, превару о дану Христовог доласка, противљење Христовом учењу о бесмртности душе, враћање на старозаветни празник суботе, старозаветну поделу јела на “чиста и нечиста”, онда видимо јасно да суботарска верска заједница никако није она прва и права Црква коју је Христос основао, него секта, као и све друге протестантско – јудаистичке секте, чак сектине секте секта.



Др. Лазар Милин

Епископ Николај (Велимировић) – Др. Лазар Милин
ПРАВОСЛАВНА ВЕРОНАУКА И ДЕЛОВАЊЕ ВЕРСКИХ СЕКТИ
Волио бих да ми наведеш. шта није тачно у овом што пише о вама?!
Хроничар свакодневнице

vedran@prnjavor.info

Dragan M
Posts: 70
Joined: 24.03.2012. 21:38

Re: Adventisti

Post by Dragan M »

Da, u tekstu koji si postavio nista novo nisam cuo osim onoga sto i sam znam, i sto je mnogo puta plasirano od strane protivnika Adventizma, a to su istine spojene sa poluistinama i neistinama, tako da je u takvom slucaju jednom laiku koji ne poznaje sam temelj istine o Adventizmu tesko da donese zakkljucak sta u stvari pretstavlja istinu.

Posto ima dosta toga sto treba objasniti , osvrnucu se samo ukratko na neke navode.

Kao prvo, Miler jeste proucavao knjigu proroka Danila 9 poglavlje koje govori o prorocanstvu o vremenskom periodu od 2300 dana i noci, nakon cega treba da se ocisti svetinja.
Miler jeste napravio gresku jer je dosao do zakljucka da se izraz svetinja u ovom slucaju odnsi na planetu zemlju, i da ona treba da bude ociscena u dogadjaju Hristovog drugog dolaska, posle 2300 dana i noci ( prorockih godina ), koje pocinju 457 godine pre Hrista kada je od strane persijskog cara Atakserksa izdata zapovest da se Jerusalim opet sazida posle razorenja od strane Vavilonaca, a koje se zavrsavaju 1844 godine, kako je i zapisano u prorocanstvu Danilove knjige

Samo prorocanstvo je prema tome ispravno, ali greska je u tumacenju dogadjaja.
Naime 1844 godine nije trebao da usledi Hristov dolazak, vec je te godine Hristos usao u drugi odeljak nebeske svetinje - u svetinju nad svetinjama, da obavi zavrsno delo svoje prvosvestenicke sluzbe posredovanja za palo covecanstvo, odnosno od 1844 godine pocinje takozvano poslednje vreme, ili period Laodikejske crkve ( Laos - sud / Dikeo - narod ).
Sami dogadjaji neposredno pre isteka ovog prorockog lanca svedoce da se ono ispunilo u tacno zacrtanom roku, a to su razlicite kataklizme koje su u to vreme pogadjale ovu planetu, zemljotresi, masovno padanje zvezda u Americkim gradovima, iznenadna pomracenja sunca, itd.

Inace, Miler nije osnovao Adventisticku crkvu, niti je ikada postao Adventista nakon njenog osnivanja, on je samo 1844 godine oko svoje ideje okupio Hriscane iz razlicitih verskih denominacija, Katolike i protestante, itd, a nakon razocarenja grupa koja je i dalje bila
uverena u tacnost biblijskih navoda koje je Miler iznosio, vodjena Bozjim providjenjem osniva pokret cekalaca Hristovog drugog dolaska, kasnije Hriscansku Adventisticku crkvu, koju je podigao sam Gospod kao poslednji segmet sedmostruke Hristove crkve iz Otkrivenja 3 poglavlja, nazvane Laodikejska crkva.

Sto se tice subote, ona je deo vecnog nepromenjivog Bozjeg zakona deset zapovesti.
U bibliji nema ni jednog dokaza da je ona ikada promenjena, i da je na njeno mesto postavljen neki drugi dan.
Naravno to je prvi put zvanicno uradio car Konstantin svojim ediktom o danu gospodnjem 331 godine.

Prvi hriscani su postovali subotu, kao sto sam i naveo u istorijskim dokumentima utekstu `Istorija Hristove crkve i njenog ustrojstva.

Evo biblijskih dokaza u prilog nepromenjivosti subote:

CETVRTA ZAPOVEST - `Sjećaj se dana od odmora da ga svetkuješ.
Šest dana radi, i svršuj sve poslove svoje.
A sedmi je dan odmor Gospodu Bogu tvojemu; tada nemoj raditi nijednoga
posla, ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja
tvoja, ni živinče tvoje, ni stranac koji je među vratima tvojim.
Jer je za šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju, more i što je god u
njima; a u sedmi dan počinu; zato je blagoslovio Gospod dan od odmora
i posvetio ga. ( 2 knjiga Mojsijeva 20. 8-11 ).

SUBOTA SIBOL STVARANJA POSVECENA OD SAMOG TVORCA KAO DAN POCIVANJA:
`Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska njihova.
I svrši Bog do sedmoga dana djela svoja, koja učini; i počinu u sedmi
dan od svijeh djela svojih, koja učini;
I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan počinu od
svijeh djela svojih, koja učini; 2.Moj. 16, 22. -
To je postanje neba i zemlje, kad postaše, kad Gospod Bog stvori
zemlju i nebo, ( 1 knjiga Mojsijeva 2. 1-4 )

SUBOTA ZNAK PRAVOGA BOGA KOJI POSVECUJE SVOJ NAROD - `I reče Gospod
Mojsiju govoreći:
A ti kaži sinovima Izrailjevijem i reci: ali subote moj čuvajte, jer
je znak između mene i vas od koljena do koljena, da znate da sam ja
Gospod koji vas posvećujem...
To je znak između mene i sinova Izrailjevih dovijeka; jer je za šest
dana stvorio Gospod nebo i zemlju, a u sedmi dan počinu i odmori se.
I izgovorivši ovo Mojsiju na gori Sinajskoj, dade mu dvije ploče
svjedočanstva, ploče kamene pisane prstom Božijim.
( 2 knjiga Mojsijeva 31. 12-18 ).

SUBOTA DAN SVETOG SABORA - `Još reče Gospod Mojsiju govoreći:
Kaži sinovima Izrailjevim, i reci im: praznici Gospodnji, koje ćete
zvati sveti sabori, ovo su praznici moji:
Šest dana radi, a sedmi dan, koji je subota za počivanje, neka bude
sveti sabor, ne radite ni jednoga posla; subota je Gospodnja po svijem
stanovima vašim. ( 3 knjiga Mojsijeva 23. 1-3 ).

CETVRTA ZAPOVEST SA OBECANJEM BLAGOSLOVA - `Držite subote moje, i
svetinju moju poštujte; ja sam Gospod.
Ako uživite po mojim uredbama, i zapovjesti moje uzdržite i uščinite,
Davaću vam dažd na vrijeme, i zemlja će rađati rod svoj, i drveta će u
polju rađati rod svoj;
I vršidba će vam stizati berbu vinogradsku, a berba će vinogradska
stizati sijanje, i ješćete hljeb svoj do sitosti, i živjećete bez
straha u zemlji svojoj.
Jer ću dati mir zemlji, te ćete spavati a neće biti nikoga da vas
plaši; učiniću, te će nestati zle zvijeri iz zemlje, i mač neće
prolaziti preko vaše zemlje.
Nego ćete tjerati neprijatelje svoje, i padaće pred vama od mača.
Vas će petorica tjerati stotinu, a vas stotina tjeraće deset tisuća, i
padaće neprijatelji vaši pred vama od mača.
I obratiću se k vama, i učiniću vam da rastete, i umnožiću vas, i
utvrdiću zavjet svoj s vama.
I ješćete žito staro, od mnogo godina, i izasipaćete staro kad dođe novo.
I namjestiću stan svoj među vama, i duša moja neće mrziti na vas
I hodiću među vama, i biću vam Bog, i vi ćete biti moj narod. ( 3
Mojsijeva 26. 2-12 ).

ZAPOVEST O SUBOTI NAMENJENA SVIM NARODIMA - `Ovako veli Gospod: pazite
na sud, i tvorite pravdu, jer će skoro doći spasenje moje, i pravda će
se moja objaviti.
Blago čovjeku koji tako čini, i sinu čovječijemu koji se drži toga
čuvajući subotu da je ne oskvrni, čuvajući ruku svoju da ne učini zla.
I neka ne govori tuđin koji pristane uz Gospoda: Gospod me je odlučio
od svoga naroda; i neka ne govori uškopljenik: gle, ja sam suho drvo.
Jer ovako veli Gospod za uškopljenike: koji drže subote moje i
izbiraju što je meni ugodno, i drže zavjet moj,
Njima ću dati u domu svom i među zidovima svojim mjesto i ime bolje
nego sinova i kćeri, ime vječno daću svakome od njih, koje se neće
zatrti.
A tuđine koji pristanu uz Gospoda da mu služe i da ljube ime
Gospodnje, da mu budu sluge, koji god drže subotu da je ne oskvrne i
drže zavjet moj,
Njih ću dovesti na svetu goru svoju i razveseliću ih u domu svojem
molitvenom; žrtve njihove paljenice i druge žrtve biće ugodne na
oltaru mom, jer će se dom moj zvati dom molitve svijem narodima. (
knjiga proroka Isaije 56. 1-7 )

SUBOTA NA NOVOJ ZEMLJI - `Jer kao što će nova nebesa i nova zemlja,
što ću ja načiniti, stajati preda mnom, veli Gospod, tako će stajati
sjeme vaše i ime vaše.
I od mladine do mladine, i od subote do subote dolaziće svako tijelo
da se pokloni preda mnom, veli Gospod.
I izlaziće i gledaće mrtva tjelesa onijeh ljudi koji se odmetnuše od
mene; jer crv njihov neće umrijeti i oganj njihov neće se ugasiti, i
biće gad svakom tijelu. ( knjiga proroka Isaije 66. 22-24 ).

SUBOTA DAN GOSPODNJI U STAROM ZAVETU - `Ako odvratiš nogu svoju od
subote da ne činiš šta je tebi drago na moj sveti dan, i ako prozoveš
subotu milinom, sveti dan Gospodnji slavnim, i budeš ga slavio ne
idući svojim putevima i ne čineći šta je tebi drago, ni govoreći reči,
Tada ćeš se veseliti u Gospodu, i izvešću te na visine zemaljske, i
daću ti da jedeš nasledstvo Jakova oca svog; jer usta Gospodnja
rekoše. ( knjiga proroka isaije 58. 13 )

ISUS PO OBICAJU ODLAZI U HRAM U SUBOTU - `I dođe u Nazaret gdje bješe
odrastao, i uđe po običaju svome u dan subotni u zbornicu, i ustade da
čita.
I daše mu knjigu proroka Isaije, i otvorivši knjigu nađe mjesto gdje
bješe napisano:
Duh je Gospodnji na meni; zato me pomaza da javim jevanđelje
siromasima; posla me da iscijelim skrušene u srcu; da propovjedim
zarobljenima da će se otpustiti, i slijepima da će progledati; da
otpustim sužnje;
I da propovijedam prijatnu godinu Gospodnju.
I zatvorivši knjigu dade sluzi, pa sjede: i svi u zbornici gledahu na nj.
I poče im govoriti: danas se izvrši ovo pismo u ušima vašima. (
Jevandjelje po Luki 4. 16-21 ).

PAVLE PO OBICAJU SVOME UDJE U HRAM U SUBOTU - `Prošavši pak Amfipolj i
Apoloniju dođoše u Solun, gdje bješe zbornica Jevrejska.
I Pavle po običaju svome uđe k njima, i tri subote razgovara se s
njima iz pisma,
Pokazujući i dokazujući im da je trebalo Hristos da postrada i vaskrse
iz mrtvijeh, i da ovaj Isus kojega ja, reče, propovijedam vama, jest
Hristos. ( dela apostola 17. 1-3 ).

PAVLE PROPOVEDA U HRAMU U SUBOTU, NEZNABOSCI MOLE PAVLA DA IM
PROPOVEDA I U DRUGU SUBOTU - `A oni otišavši iz Perge dođoše u
Antiohiju Pisidijsku, i ušavši u zbornicu u dan subotni sjedoše.
A po čitanju zakona i proroka poslaše starješine zborničke k njima
govoreći: ljudi braćo! ako je u vama riječ utjehe za narod, govorite.
A Pavle ustavši i mahnuvši rukom reče: ljudi Izrailjci i koji se Boga
bojite! čujte....
A kad izlažahu iz zbornice Jevrejske, moljahu neznabošci da im se ove
riječi u drugu subotu govore.
A kad se sabor raziđe, pođoše za Pavlom i za Varnavom mnogi od Jevreja
i pobožnijeh došljaka; a oni govoreći im svjetovahu ih da ostanu u
blagodati Božijoj.
A u drugu subotu sabra se gotovo sav grad da čuju riječi Božije. (
dela apostolska 13. 14-44 ).

PAVLE RADI SEST DANA A SUBOTOM A ODLAZI U HRAM I PROPOVEDA O HRISTU -
Potom se odluči Pavle od Atine i dođe u Korint,
I nađe jednoga Jevrejina, po imenu Akilu, rodom iz Ponta, koji bješe
skoro došao iz Talijanske sa ženom svojom Priskilom (jer bješe
zapovjedio Klaudije da svi Jevreji idu iz Rima), i dođe k njima.
I budući da bješe onoga istog zanata, osta kod njih i rađaše, jer
bijahu ćilimarskog zanata.
A prepiraše se u zbornicama svake subote, i nadgovaraše Jevreje i
Grke. ( dela apostola 18. 1-4 ).

PAVLE SAVETUJE DA UDJEMO U SUBOTNI ODMOR PO PRIMERU GOSPODA KOJI SE
ODMARAO U SEDMI DAN, A NE PO PRIMERU NEPOSLUSNOSTI JEVREJA KOJI SU
PREKRSILI ZAPOVEST O SUBOTI - `Da se bojimo dakle da kako dok je još
ostavljeno obećanje da se ulazi u pokoj njegov, ne odocni koji od vas.
Jer je nama objavljeno kao i onima; ali onima ne pomaže čuvena riječ,
jer ne vjerovaše oni koji čuše.
Jer mi koji vjerovasmo ulazimo u pokoj, kao što reče: zato se zakleh u
gnjevu svojemu da neće ući u pokoj moj, ako su djela i bila gotova od
postanja svijeta.
Jer negdje reče za sedmi dan ovako: i počinu Bog u dan sedmi od sviju
djela svojijeh.
I na ovom mjestu opet: neće ući u pokoj moj.
Budući pak da neki imaju da uđu u njega, i oni kojima je najprije
javljeno ne uđoše za neposlušanje;
Opet odredi jedan dan, danas, govoreći u Davidu po tolikom vremenu,
kao što se prije kaza: danas ako glas njegov čujete, ne budite
drvenastijeh srca.
Jer da je Isus one doveo u pokoj, ne bi za drugi dan govorio po tom.
Daklem je ostavljeno još počivanje narodu Božijemu.
Jer koji uđe u pokoj njegov, i on počiva od djela svojijeh, kao i Bog
od svojijeh.
Jer je živa riječ Božija, i jaka, i oštrija od svakoga mača oštra s
obje strane, i prolazi tja do rastavljanja i duše i duha, i zglavaka i
mozga, i sudi mislima i pomislima srdačnijem.
I nema tvari nepoznate pred njim, nego je sve golo i otkriveno pred
očima onoga kojemu govorimo.
Imajući dakle velikoga poglavara svešteničkoga, koji je prošao nebesa,
Isusa sina Božijega, da se držimo priznanja.
Jer nemamo poglavara svešteničkoga koji ne može postradati s našijem
slabostima, nego koji je u svačemu iskušan, kao i mi osim grijeha.
Da pristupimo dakle slobodno k prijestolu blagodati, da primimo milost
i nađemo blagodat za vrijeme kad nam zatreba pomoć. ( Jevrejima
poslanica 4 poglavlje ).

( Napomena: na ovom mestu u Jevrejima poslanici 4 poglavlju, u
originalnom Grckom tekstu umesto reci POCIVANJE, stoji izraz
SABATISMOS, koji znaci `Subotni odmor - subotnje pocivanje, i u
Biblijskoj terminologiji oznacava svetkovanje Subote ).

SUBOTA- DAN GOSPODNJI I U STAROM I U NOVOM ZAVETU ( prorecena obnova
subote ) - `I tvoji će sazidati stare pustoline, i podignućeš temelje
koji će stajati od koljena do koljena, i prozvaćeš se: koji sazida
razvaline i opravi putove za naselje.
Ako odvratiš nogu svoju od subote da ne činiš što je tebi drago na moj
sveti dan, i ako prozoveš subotu milinom, sveti dan Gospodnji
slavnijem, i budeš ga slavio ne idući svojim putovima i ne čineći što
je tebi drago, ni govoreći riječi,
Tada ćeš se veseliti u Gospodu, i izvešću te na visine zemaljske, i
daću ti da jedeš našljedstvo Jakova oca svojega; jer usta Gospodnja
rekoše. ( knjiga proroka Isaije 58. 13 )

Bijah u duhu u dan nedjeljni, i čuh za sobom glas veliki kao trube
koje govoraše: ja sam alfa i omega, prvi i pošljednji ( Otkrivenje
Jovanovo 1. 10 ).

( Napomena: na ovom mestu u Otkrivenju 1. 10 u originalnom Grckom
tekstu umesto `DAN NEDELJNI, stoji izraz `DAN GOSPODNJI.
Dan gospodnji i u starom i u novom zavetu pretstavlja Subotu - uporedi
knjigu proroka Isaije 58. 13 i Otkrivenje 1. 10 ).

Sto se tice covekovog stanja za vreme smrti, biblijsko ucenje je po tom pitanju vrlo jasno, a to je da covek nakon smrti spava u grobu do casa vaskrsenja i Hristovog drugog dolaska, biblija smrt naziva snom.

Sledeca analiza to nedvosmisleno potvrdjuje:

"A čovek umire iznemogao, i kad izdahne čovek, gde je?" (Jov 14.10)
Gde se nalazi čovek kad izdahne? Kuda ide? Šta se zbiva sa čovekom kad umre?

Smrt je najveći problem sa kojim se suočava svako živo biće na našoj planeti.
Svako od nas će se kad tad suočiti sa smrću rođaka, prijatelja i na kraju sa svojom smrću. Ljudi ponekad uspeju da odlože smrt, ali su nemoćni da spreče da smrt kad - tad dođe. Kad shvatimo da neku osobu koju smo voleli nećemo više viđati, onda shvatamo koliko je
smrt okrutna. I sam život posle četrdeset i neke godine više liči na lagano umiranje nego na život.

Ateisti veruju da posle smrti nema nikakvog postojanja i zato nastojeda što više "uživaju" dok su živi. Ali što je bliži susret sa smrću, to je jasnije koliko je besmisleno umreti bez Boga. Strah od smrti je jedan od osnovnih strahova koji pritiskaju ljudski rod. Zato je potrebno da znamo da li postoji rešenje za problem smrti. Kako je čovek stvoren?

"Potom reče Bog: -Da načinimo čoveka po svom obličju. I stvori Bog
čoveka po obličju svojemu, po obličju Božjemu stvori ga, muško i
žensko stvori ih." 1. Mojsijeva 1.26,27

"I stvori Gospod Bog čoveka od praha zemaljskoga, i dunu mu u nos duh
životni, i posta čovek duša živa." (1. Mojsijeva 2.7) Ovaj tekst je
ključni da bi razumeli kako je čovek stvoren. Po Bibliji čovek je
stvoren od dva elementa:

1) prah zemaljski + 2) duh životni = duša živa

(jevr. "nišmat hajim") (jevr. "nefeš haja").

Ovo je veoma važno: Čovek nije dobio dušu kao izvesni deo njegovog bića, nego je čovek postao duša, dakle ceo čovek je duša.
Duh životni

Duh životni (jevr. nišmat, ruah; grč. pneuma) nije neki svesni element.
U Bibliji piše da i životinje imaju životni duh (nišmat hajim), (1. Mojsijeva 7.14,15,21-23; Propovednik 3.19).

To je iskra života koju je Bog pokrenuo u svim živim bićima, i u životinjama i u ljudima.
To je životna sila koju Bog udahnjuje stvorenju, nešto što ga čini živim. "Nišmat hajim" dakle nije svesni deo, to je život, iskra života, to jest princip života.

"Duh Božji stvorio me je i dah Svemogućega dao mi je život." Jov 33.4

Evo šta se dogodilo kad je Isus vaskrsao jednu devojku: "I povrati se duh njezin, i ustade odmah." Luka 8.55 Bog joj je povratio dah života.

Isus je na krstu ispustio duh (pneuma) (Marko 15.37,38 Luka 23.46 Jovan 19.30).
Samo u stihu Matej 27.50 Vuk Karadžić je tu istu reč (pneuma) u opisu istog događaja pogrešno preveo sa "duša" umesto sa "duh", pod uticajem teologije u koju je verovao. Jasno je da Isus nije ispustio dušu nego dah života. I Stefan je pred smrt rekao: "Oče, u
ruke tvoje predajem duh svoj." Dela 7.59,60

Duša

"I posta čovek duša živa". Zapazite da u Bibliji duša nije samo jedan deo čoveka, nego ceo čovek. Piše da čovek postaje duša kada dobije dah života, a ne piše da čovek dobija dušu. Duša je celo živo biće, spoj tela i daha života.

U Starom Zavetu se preko 800 puta spominje reč "nefeš". "Nefeš" označava celog čoveka. I mi često kažemo: "Koliko duša ovde ima?" Zato zapamtite ovaj princip: čovek nema dušu, čovek je duša. Takvi smo stvoreni.

Nigde u Bibliji ne piše da je duša besmrtna, niti da postoji nezavisno od tela. U mitologiji Grka i kod Platona duša je svesno biće u čoveku koje ne umire sa telom, nego je besmrtna, pa posle smrti napušta telo i nastavlja negde da živi. Ali Hristos i apostoli nisu govorili na grčkom nego na aramejskom, pa su sigurno koristili jevrejske pojmove nišmat i nefeš.
Novi Zavet je pisan na grčkom, pa grčki pojmovi pneuma i psihe po smislu treba da odgovaraju jevrejskim rečima nišma i nefeš (dah i duša), a ne grčkim mitološkim pojmovima pneuma i psihe. Čim se neki tekst prevodi na strani jezik, postoji opasnost da se promeni smisao teksta zbog reči koje imaju više različitih značenja.

Čim su Adam i Eva zgrešili, Bog je postavio heruvima da čuva prilaz k drvetu života, da čovek "ne pruži ruke svoje i uzabere i s drveta
života i okusi, te doveka živi." 1.Mojsijeva 3.22-24 To znači da niko od grešnika nije okusio sa drveta života, pa ne može ni da bude
besmrtan, to jest nema besmrtnu dušu.

Evo i drugih tekstova u Bibliji koji govore da duša umire, da nije besmrtna. "I svaka duša (psihe) živa umre u moru." Otkrivenje 16.3 Po ovom tekstu, duše su svi živi organizmi. Zapazite da duše umiru.
U 4.Mojsijevoj 9.6 je izraz "mrtva duša" (nefeš, Daničić je preveo "mrtvac").
Prilikom stvaranja Bog je i životinje nazvao živim dušama(nefeš) 1.Mojsijeva 1.20,21 "Uđe strah u svaku dušu." Dela 2.43 Takođe duša (nefeš) može da se pojede (5.Mojsijeva 12.23), a ako može da se pojede, onda nije besmrtna.

Dakle, duša nije deo čoveka, nego ceo čovek. Prvo upozorenje koje je Bog dao Adamu i Evi bilo je da će umreti ako ne budu poslušni svom
Tvorcu. Ipak, ljudi još uvek veruju u Sotoninu prvu laž koju je rekao ljudima, da neće umreti.

Šta se događa prilikom smrti?

O stanju smrti najtačnije može da govori Onaj ko je stvorio život Bog. "I vrati se prah u zemlju kako je bio, a duh se vrati k Bogu, koji ga je dao." Propovednik 12.7

"Kad bi (Bog) na nj okrenuo srce svoje, uzeo bi k sebi duh njegov i dihanje njegovo; izginulo bi svako telo, i čovek bi se povratio u prah." Jov 34.14,15

Dakle, kada čovek umre događa se obrnut proces od procesa stvaranja čoveka: prah se vraća u zemlju, a duh se vraća Bogu koji ga je dao.
Ali šta je sa dušom? Da ilustrujemo to jednim primerom: jedan drveni sanduk sastoji se od dasaka i eksera. Daske i ekser zajedno čine sanduk, kao što zemaljski prah i dah života zajedno čine živu dušu.

daske
+
ekseri
=
sanduk


prah zemaljski
+
dah života
=
živa duša

Ako rasturite sanduk i stavite daske na jednu stranu, a eksere na drugu stranu, gde je sanduk? Nema ga, jer su nestali elementi koji ga sačinjavaju. Isto to se dešava sa dušom kada čovek umre: duša više ne postoji jer su njeni sastavni delovi nestali. Kada čovek umre, telo i životni dah se razdvajaju, a duša prestaje da postoji, i više nije živa duša nego mrtav čovek.



sanduk
-
daske
=
nema sanduka,


sanduk
-
ekseri
=
samo daske i ekseri




čovek (duša)
-
prah zemaljski
=
smrt,


čovek (duša)
-
dah života
=
umrla osoba


Stvaranje:


Smrt:

čovek je stvoren od praha zemaljskoga

prah se vraća u zemlju

Bog je udahnuo u čoveka duh životni

životni duh, iskra života, vraća se Bogu

čovek je postao duša živa

duša (tj. ceo čovek) ne postoji, umrla je

"Iziđe iz njega duh, i vrati se u zemlju svoju; taj dan propadnu sve pomisli njegove." Psalam 146.4 Dakle, stanje smrti je besvesno stanje u kome mozak nije aktivan, i nema procesa mišljenja. Biblija ne kaže da duša posle smrti odlazi u raj ili u pakao, nego da se duh životni (iskra života) vraća Bogu.

"Jer živi znaju da će umreti, a mrtvi ne znaju ništa niti im ima plate, jer im se spomen zaboravio. I ljubavi njihove i mržnje njihove i zavisti njihove nestalo je, i više nemaju dela nigda ni u čemu što biva pod suncem... Sve što ti dođe na ruku da činiš, čini po mogućnosti svojoj, jer nema rada, ni mišljenja, ni znanja, ni mudrosti u grobu u koji ideš." Propovednik 9.5,6,10

Bog preko cara Solomuna ovde kaže da mrtav čovek ne zna ništa, nema emocija, ne radi ništa, ne misli, nema kontakta sa živima. Smrt je suprotnost od života. Kod mrtvog čoveka ništa više ne funkcioniše, ni srce, ni pluća, ni mozak. Nema energije, razmišljanja, osećanja, ni odluka. Sve je prestalo.

Kada je David izvršio preljubu i ubistvo, dete mu je umrlo ubrzo posle rođenja. David kaže: "Dok dete beše živo postio sam i plakao, jer govorih: ko zna, može se smilovati Gospod na me da dete ostane živo.
A sada umrlo je. Što bih postio? Mogu li ga povratiti? Ja ću otići k njemu, ali on neće se vratiti k meni." 2. Samuilova 12.22,23 Poruka
ovog teksta je da živi idu u smrt, a mrtvi se ne vraćaju među žive do Božjeg suda.

Život je poklon koji smo dobili od Stvoritelja, Boga. Uzrok smrti je greh, život suprotan Božjim principima, principima po kojim nas je Bog stvorio (Rimljanima 6.23). To je kao kad dobijete neki aparat i uputstvo za upotrebu, ali ne želite da čitate uputstvo, nego rukujete
onako kako vi mislite da treba, pa pokvarite aparat.
Tako je smrt došla zato što su ljudi pogrešno upravljali svojim umom i telom.

Neposlušnost Bogu je uzrok smrtnosti ljudskog roda. Bog je rekao: Jedi slobodno sa svakog drveta u vrtu, ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrećeš." 1. Mojsijeva 2.16,17 Posledice neposlušnosti Božjim zapovestima vidimo danas bolje nego ikada.

U Bibliji se koriste pojmovi prva smrt i druga smrt.
PRVA SMRT - SAN

"I mnogo onih koji spavaju u prahu zemaljskom probudiće se, jedni na život večni, a drugi na sramotu i prekor večni." Danilo 12.2 Dakle, u Bibliji postoji smrt iz koje ima povratka, iz koje će se ljudi probuditi da bi primili Božju presudu. To je prva smrt.

U Bibliji je smrt upoređena sa snom. Kada čovek umre, telo se raspada i vraća se u "prah zemaljski", i "spava" do dana suda. Na sudnji dan Bog će ljude da "probudi" iz sna, to jest da ih vaskrsne iz smrti, da
bi izvršio presudu.

Kada je Lazar umro, Hristos je rekao: "Ovo kaza i potom reče im: Lazar, naš prijatelj zaspa, nego idem da ga probudim. Onda mu rekoše učenici njegovi: -Gospode, ako je zaspao, ustaće. A Isus im reče za smrt njegovu, a oni mišljahu da govori za spavanje sna. Tada im Isus kaza upravo: Lazar umrije." Jovan 11.11-14

Dakle, Hristos smrt upoređuje sa snom. Slično je bilo kada je Jairova ćerka umrla: "Svi plakahu i jaukahu za njom, a on reče: -Ne plačite, nije umrla nego spava. I potsmevahu mu se znajući da je umrla.
A on, izagnavši sve, uze je za ruku, i zovnu govoreći: Devojko, ustani! I povrati se duh njezin, i ustade odmah", Luka 8.52-55 Hristos ovde kaže da devojka nije umrla za večnost, nego prvom smrću iz koje će Bog vaskrsnuti ljude. Isus kaže da ne treba plakati za umrlim vernicima, jer će ih Bog vaskrsnuti. Bog žali za onima koji izabiru večnu smrt iz koje nema vaskrsenja.

"Tako čovek kad legne ne ustaje više, dokle je nebesa neće se
probuditi niti će se prenuti od sna svojega." Jov 14.12

Čovek u trenutku smrti prelazi u nesvesno stanje slično snu i čeka dan Hristovog drugog dolaska, sudnji dan, dan vaskrsenja onih koji su verovali Bogu.
Mrtav čovek je u nesvesnom stanju sličnom snu.
Kad
čovek umre, u sledećem trenutku kad otvori svoje oči, pred njim će biti slika Božjeg suda. Između smrti i suda za umrlog čoveka ne
postoji nikakav period vremena. Nema aktivnost, mišljenja, emocija, ni rada u stanju smrti.

Važna je činjenica da ljudi još nisu vaskrsli iz prve smrti:
"Jer David posluživši rodu svojemu po volji Božijoj umrije, i metnuše ga
kod otaca njegovih, i vide truhljenje." Dela 13.36 Car David je umro pre oko 3000 godina, pogrebli su ga, i on zajedno sa svojim precima (očevima), čeka dan vaskrsenja u grobu, a ne u raju ili paklu.
Pri vaskrsenju spaseni će dobiti savršeno telo i um (1. Korinćanima 15.52-54). Međutim apostol Pavle kaže da ni najverniji ljudi koje je nabrojao u poslanici Jevrejima 11 još uvek nisu primili obećanje o
savršenstvu (Jev 11.39,40). Ako ni ljudi koji su bili najverniji Bogu još nisu vaskrsli u savršenom telu nego u grobu čekaju savršenstvo,
onda to znači da vernici ne idu u raj posle smrti, nego u grobu čekaju dan drugog Hristovog dolaska.

Prva smrt je "san" do vaskrsenja.

Prva smrt je san iz kojeg će nas Bog probuditi - vaskrsnuti.

DRUGA SMRT

"A strašljivima i nevernima i poganima i krvnicima, i kurvarima i
vračarima i idolopoklonicima i i svim lažama, njima je deo u jezeru
što gori ognjem i sumporom koje je smrt druga." Otkrivenje 21.8
Zapazite da samo bezbožni ljudi, oni koji se nisu pokajali za grehe
umiru drugom smrću.

"Blažen je i svet onaj koji ima deo u prvom vaskrsenju, nad njima
druga smrt nema oblasti, nego će biti sveštenici Bogu i Hristu, i
carovaće s Hristom 1000 godina... i siđe oganj od Boga s neba i pojede
ih. I đavo koji ih varaše bi bačen u jezero ognjeno i sumporito... i
more dade svoje mrtvace, i smrt i pakao dadoše svoje mrtvace; i sud
primiše po delima svojim. I smrt i pakao bačeni biše u jezero ognjeno.
I ovo je druga smrt. I ko se ne nađe napisan u knjizi života, bačen bi
u jezero ognjeno. Otkrivenje 20.6,9,10,13-15

Druga smrt je konačna kazna za one ljude koji se nisu pokajali, za Sotonu i demone, koji su svesno odlučili da žive suprotno od Božjih načela.

O večnom uništenju ljudi koji žive bez Boga govore sledeći stihovi: "A bezakonika će nestati sasvim." Psalam 37.38 "A odmetnici i grešnici svi će se satrti, i koji ostavljaju Gospoda izginuće." Isaija 1.28
Gospod bezbožnicima neće ostaviti ni korena ni grane." Malahija 4.1 U Psalmu 37 za bezbožne piše da će nestati, rasplinuti se kao dim, biće zauvek satrti, iskorenjeni i istrebljeni. (Ps. 37.2,9,10,20,28,34,36-38)

Druga smrt je večno nepostojanje, smrt iz koje nema vaskrsenja.

U Bibliji se ognjeno jezero spominje dva puta: 1) pri drugom Hristovom dolasku, pre 1000 godina kada će biti istražni sud na nebu
(Otk.19.19-21); 2) pri trećem Hristovom dolasku, 1000 godina posle drugog Hristovog dolaska (Otk. 20.7-10). Isto tako se spominju dva "dana gneva": 1) pri drugom Hristovom dolasku, prva smrt (Otk. 19.17-21); 2) pri trećem Hristovom dolasku, druga smrt, izvršenje
večne presude (Otk. 20.9,10).

Takođe, Bog kaže da će bezbožnici "zaspati večnim snom i neće se probuditi (Jeremija 51.57)". To znači da je i druga smrt upoređena sa snom, što znači da ljudi koji budu osuđeni na večnu smrt neće biti mučeni, nego će biti u nesvesnom stanju sličnom snu, koje je će trajati večno.
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Ovaj tekst ima svoj nastavak, ali zbog ogranicenosti mesta bicfe dovoljno i ovoliko.

Dragan M
Posts: 70
Joined: 24.03.2012. 21:38

Re: Adventisti

Post by Dragan M »

Jos nesto, naravno da je princip solascriptura - samo pismo, bio osnovni princip i samih apostola i prvih Hriscana, to je jasno biblijsko ucenje, i upozorenje da ne dodajemo nista pisanoj reci, pa bilo to usmena ili pisana tradicija, jer je pismo samo sebi dovoljno, i ono tumaci samo sebe..

tihomirm
Posts: 92
Joined: 18.07.2005. 08:44

Re: Adventisti

Post by tihomirm »

reklame :D

Dragan M
Posts: 70
Joined: 24.03.2012. 21:38

Re: Adventisti

Post by Dragan M »

Da...pauza, dok ne smislimo nesto novo..

Besmisleno je dokazivati necije sektastvo u odnosu na druge, jer polazna tacka sa koje sagledavamo istinu su nam razlicite.
Vi tvrdite da je Adventizam sekta sa mnostvom sekti, i ako je to samo delimicna istina, koja proizilazi iz cinjenice da se taj prvi Milerovski pokret u kome su bili i katolici i protestanti podelio nakon velikog razocarenja, a iz toga nastao Adventizam koji postoji i danas kao jedinstvena crkva koja deluje u preko 250 zemalja, sa preko 20 000 000 krstenih vernika, i ko zna koliko prijatelja.
Ako i postoji neka druga zajednica Adventista, a ja licno znam da postoji, ko sam ja da rasudjujem i zabranjujem ljudima da svojom odlukom krenu nezavisnim putem u odnosu na maticnu crkvu, u svetu u kome se svaki dan osniva mnostvo novih crkava, institucija, drustava, grupa gradjana, itd.
Samo pravoslavlje je nacionalno podeljeno, postoji Srpska crkva, Ruska, Grcka, Bugarska, Etiopska, Jerusalimska, itd, a ove opet svoje ogranke, i nezavisne sekte proizisle iz njih, i sve one se u velikoj meri razlikuju, sto po politici i unutarnjem uredjenju, sto po ucenju, tradiciji, itd.

Ja sam svoj stav vec izneo u tekstu `Istorijski koncept Hristove crkve i njenog ustrojstva, a to je, da su Rimokatolicka i pravoslavna crkva Vavilonske sekte, nastale kao ogranci staropaganske Vavilonske filozofije, koja je imala svoj razvojni put preko centra u Vavilonu, potom Persije, Egipta, Grcke, Rima, i zbog krize izumiranja u doba pojave Hriscanstva, pronasla svoje konacno utociste u delu otpalog Hriscanstva, odnosno u Rimokatolicizmu, koji se zatim podelio na dve mnogobozacke Vavilonske sekte - Rimokatolicku i pravoslavnu.

Mozemo diskutovati o mnogobozackim elementima i ucenjima unutar ovih dveju crkava, i njihovom poreklu, i nasuprot tome izneti biblijsko ucenje u izvornom obliku, jer smatram da se njihova ucenja ne mogu ni u kom slucaju dokazati pismom, osim tradicijom koja je i stvorena da bise opravdalo njihovo postojanje..

User avatar
Boromir
Posts: 54
Joined: 05.01.2011. 21:49

Re: Adventisti

Post by Boromir »

Uh ala nabaca citata i tumačenja! Ali samo onih koji pašu adventistima :roll:
Evo od mene samo dva: "I otide Juda i objesi se" (Matej 27,5)...... "Idi i ti čini tako." (Luka 10,37) :smt005
Ludim smatraju onoga čije se ludost ne poklapa sa ludošću većine.
Sigurd Hoel

User avatar
aquarius
Posts: 5707
Joined: 19.02.2007. 21:45
Location: DEEP BLUE SEA

Re: Adventisti

Post by aquarius »

Svi ćemo mi Bogu na istinu i tamo će nam se suditi prema zaslugama. To je jedino bitno, ostalo je stvar izbora.
"Neki od zalutalih pripadaju raznim sektama te smatraju da su pronasli istinu. Vođe su im pod vodstvom Sotone i Bog za njih kaže da su slijepi vođe slijepaca; a ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti" (Biblija, Evanđelje po Mateju, 15. poglavlje, 14. stih)
„Nije istina da vlast kvari ljude. Istina je samo da budale, ako se domognu vlasti, kvare vlast“ - George Bernard Shaw

User avatar
vrsta8472
Posts: 21448
Joined: 29.09.2003. 20:24
Location: Прњавор
Contact:

Re: Adventisti

Post by vrsta8472 »

Брате Драгане М, ако је икако пиши краће постове. Не знам ко има воље све ово твоје да прочита.
Dragan M wrote: Besmisleno je dokazivati necije sektastvo u odnosu na druge, jer polazna tacka sa koje sagledavamo istinu su nam razlicite.
Постоји само једна истина, и то она "Ја сам Пут, Истина и Живот" (Јн. 14, 6), Ако рijеч "религија" значи - поновно уједињење Бога и човjека,[1] онда је Сам Христос - истинска Религија, јер су у Њему Бог и човjек поново сједињени у заједницу. Даље корз цитирање твојих постова, поклушаћу да објасним колико си у заблуди са својим учењем.
Dragan M wrote: Vi tvrdite da je Adventizam sekta sa mnostvom sekti, i ako je to samo delimicna istina, koja proizilazi iz cinjenice da se taj prvi Milerovski pokret u kome su bili i katolici i protestanti podelio nakon velikog razocarenja, a iz toga nastao Adventizam koji postoji i danas kao jedinstvena crkva koja deluje u preko 250 zemalja, sa preko 20 000 000 krstenih vernika, i ko zna koliko prijatelja.
Као прво, ту није било Православних тј. оних који се држе Светоотачког предања и који ВјЕРУЈУ у једнога Бога Оца, Сведржитеља, Творца неба и земље и свега видљивог и невидљивог! Да те питам, из које је вјере настао тај Милеров покрет из кога су опет, након великог разочарења а ја бих волио да ти мало нама о томе напишеш а не ја. Који су разлози, прве диобе тих протестаната - секташа?! :wink:

Адвентизам је за сада подјељен на неколико хиљада разних струја. Не зна се ту ништа конкретно. Ето ја знам да је тих Адвентиста у Прњавору веома мало и да су се као тако мала заједница успјели подјелити. Онда замисли, шта је са тих 20 000 000 како ти кажеш.


Dragan M wrote: Ako i postoji neka druga zajednica Adventista, a ja licno znam da postoji, ko sam ja da rasudjujem i zabranjujem ljudima da svojom odlukom krenu nezavisnim putem u odnosu na maticnu crkvu, u svetu u kome se svaki dan osniva mnostvo novih crkava, institucija, drustava, grupa gradjana, itd.
Онај набрду, ак' имало види види више него онај под брдом :D Рече наш велики владика Његош. Црква је једна, и није Црква некаква НВО па да се оснива како коме падне на памет. Ако ниси знао, постоје одлуке Васељенских сабора које су рекле шта је Црква, и ко ју је основао, зато ћу да цитирам ово.
Црква је дом Божији "назидан на темељу апостола и пророка, где је угаони камен сам Исус Христос, на коме сва грађевина, складно спојена, расте у храм свети у Господу" (Еф. 2.20-21).

Црква је Божија породица створена речју, делом и крвљу Исуса Христа, а руковођена и надахнута Духом Светим као што Св. Писмо каже: "И Ја ћу умолити Оца, и даће вам другог Утешитеља да пребива с вама вавијек; Духа Истине, ... , кога ће Отац послати у име Моје, Он ће вас научити свему и подсетиће вас на све што вам рекох" (Јн. 14.16,26). Господ је то своје обећање испунио у педесети дан по васкрсењу (у недељу) (Д. ап. 2.1-4).

Црква је Једна, зато што је Она једно духовно тело с једном главом, Исусом Христом: "... , и Њега постави изнад свега за главу Цркви; која је тело Његово, ..." (Еф. 1.22-23); и с једним Духом Светим који борави у Њој (Еф. 4.4-6 ; Флпљ. 1.27).

Црква је Света, јер је Она освећена светошћу Њеног Оснивача, Исуса Христа, и стога што је Њен циљ да освети људе (Еф. 5.23-27 ; Рим. 11.16). Света је што у Њој пребива Дух Свети; Света је зато што јој припада Небеска Црква; Света је по учењу о Светим Тајнама.

Црква је Саборна (Васељенска) зато што Она није ограничена ни простором, ни временом ни расом ни језиком. Она се обраћа читавом човечанству. Васкрсли Господ је упутио своје апостоле: "Идите и научите све народе..." (Мт. 28.19 ; Јев. 12.22-24).

Црква је и Апостолска, због тога што су дух, учење и рад Христових апостола потпуно очувани у Цркви. Црква мора у потпуности да се покорава апостолима зато што их је Христос лично изабрао и дао им власт да говоре, и раде у Његово име (Јн. 15.27 ; гл. 17).
Dragan M wrote:Samo pravoslavlje je nacionalno podeljeno, postoji Srpska crkva, Ruska, Grcka, Bugarska, Etiopska, Jerusalimska, itd, a ove opet svoje ogranke, i nezavisne sekte proizisle iz njih, i sve one se u velikoj meri razlikuju, sto po politici i unutarnjem uredjenju, sto po ucenju, tradiciji, itd.
Брате драги Драгане, ти стварно ништа не знаш о Православљу. Није Православље подјељено на националне Цркве. Свака од тих Цркава које си ти ту набројао су како да ти то најпростије објасним, као да узмеш бившу СРФЈ, па онда свака република је по једна од тих Цркава, али све оне имају своје представнике у заједничким органима и међусобно се признају. А вјерник или боље речено крштени вјерник у било од којих помјесним Православних Цркава, може да обави било коју тајну и било којој помјесној Православној Црклви. Црква је једна, Саборна (Васељенска) зато што Она није ограничена ни простором, ни временом ни расом ни језиком. Она се обраћа читавом човјечанству. Васкрсли Господ је упутио своје апостоле: "Идите и научите све народе..." (Мт. 28.19 ; Јев. 12.22-24).
Dragan M wrote: Ja sam svoj stav vec izneo u tekstu `Istorijski koncept Hristove crkve i njenog ustrojstva, a to je, da su Rimokatolicka i pravoslavna crkva Vavilonske sekte, nastale kao ogranci staropaganske Vavilonske filozofije, koja je imala svoj razvojni put preko centra u Vavilonu, potom Persije, Egipta, Grcke, Rima, i zbog krize izumiranja u doba pojave Hriscanstva, pronasla svoje konacno utociste u delu otpalog Hriscanstva, odnosno u Rimokatolicizmu, koji se zatim podelio na dve mnogobozacke Vavilonske sekte - Rimokatolicku i pravoslavnu.
Ти стварно бараташ неким основним историјским појмовима. Као прво, била је једна Црква. Па се та једна Црква подјелила на двије: Православну и Римокатоличку 1053... онда је из те Римокатоличке 1529 настаје Лутеризам или како је касније назван Протестантизам онда одатле настају три главна правца : Лутеранство — у Немачкој, Скандинавији и у централној Европи; Калвинизам — у Швајцарској, Француској, Холандији и Шкотској; Англиканство — у Енглеској. И онда иду даље диобе и тамо неке 1850 у далекој Америци настане твоја вјера. Ово је неки најкраћи пут, ако ме разумијеш јер ми не рвиједи трошити вријеме на све могуће цитате. Значи ниси управу. Волио бих да ми ти то поткријепиш неким историјским чињеницама, као што сам ја теби. Није ваљда да мислиш да смо сви ми овдје, овце за шишање и да нико ништа не зна о својој вјери и Цркви.

Dragan M wrote: Mozemo diskutovati o mnogobozackim elementima i ucenjima unutar ovih dveju crkava, i njihovom poreklu, i nasuprot tome izneti biblijsko ucenje u izvornom obliku, jer smatram da se njihova ucenja ne mogu ni u kom slucaju dokazati pismom, osim tradicijom koja je i stvorena da bise opravdalo njihovo postojanje..
Ајде да чујем који су то многобожачки елементи у Православној цркви?! И који дио учења Православне Цркве се не може доказати Светим писмом?!
Хроничар свакодневнице

vedran@prnjavor.info

Dragan M
Posts: 70
Joined: 24.03.2012. 21:38

Re: Adventisti

Post by Dragan M »

Dobro si rekao, postoji samo jedna istina u vidu Isusove izjave "Ја сам Пут, Истина и Живот" ali si zaboravio na jos jednu, u kojoj Isus direktno naglasava gde se nalazi ta istina, a te reci je izgovorio u svojoj poslednjoj molitvi za sebe i svoje ucenike pred samo raspece, a one glase `POSVETI IH ISTINOM SVOJOM, REC JE TVOJA ISTINA.
Prema tome rec Bozja je autoritet nad autoritetima, i u njoj se nalazi sve ono sto je coveku potrebno da bi covek dobio vecni zivot i na kraju se nasao u Bozjem carstvu slave.
Da li pravoslavna crkva poseduje ovu istinu, svako treba da otkrije za sebe, proucavajuci bez predrasuda Bozju rec.

Milerov pokret, odnosno kasniji Adventizam, je nastao iz pepela srednjevekovnih reformacija, drugim recima Adventisticku crkvu je
podigao sam Bog, kao poslednji segment Hristove sedmostruke crkve opisane u Otkrivenju jovanovom 3 poglavlju.
Znaci Adventizam nije nastao ljudskom intervencijom, vec Bozjom, sam Bog je podigao Adventni pokret kao svoju poslednju crkvu, koja ima zadatak da objavi cas suda Bozjeg i Hristov dolazak u slavi.
Takodje, on je nastao tacno po isteku prorockog lanca o 2300 dana i noci iz Knjige proroka Danila 9 poglavlja.

Kada sam napisao da ima 20 000 000 Adventista, mislio sam na svetskom nivou, i iskljucivo sam mislio na Adventisticku crkvu, a ne na nekoliko hiljada raznih struja o kojima ti govoris, i ko su uopste te struje, cini mi se da si to svesno izmislio, jer ne postoji nekoliko
hiljada drugih struja Adventizma, postoje druge protestantske crkve koje nemaju veze sa Adventistickom crkvom kao institucijom.

Sto se tice vaseljenskih sabora i crkvenih autoriteta koje si pomenuo, crkvu ne osnivaju ljudi vec sam Gospod, i sve biblijske tekstove koje si citirao se naravno odnose na crkvu Bozju, ali da li je to pravoslavna na koju si to sve primenio...to je pitanje..?

Ipak je pravoslavlje podeljeno, i svaka crkva ima svog poglavara, i deluje nezavisno u odnosu na vaseljenskog patrijarha, u Adventizmu glava je Bog, i on donosi odluke kroz jedno glavno telo ili Generalnu konferenciju na celu sa predsednikom.

Sto se tice prve Hriscanske crkve, neko od nas dvoje ne poznaje istoriju, ili ne cita dovoljno ono sto se ovde iznosi, pa cu ponoviti jedan citat u vezi ove teme:

`prva Hriscanska crkva u Jerusalimu koju su osnovali Hristos i Apostoli posle Hristovog vaznesenja, je bila Jevrejska crkva.
Ovi prvi Hriscani su u istoriji poznati pod imenom Nazareti, ili Nazareni ( Nazoreji ).
U bibliji u Delima Apostolskim 24 poglavlju, Jevreji su optuzili Apostola Pavla da je kolovodja Nazaretske sekte.
Crkveni istoricar Epifanije ( 315 - 403 n.e ), svedoci da su Nazareni drzali 10 zapovesti, i biblijsku subotu kao dan odmora, da priznaju
hrista kao Mesiju i Bozjeg sina, da je Bog stvoritelj, i da su oni direktni potomci Apostola.
Epifanije i crkveni otac Euzebije ( 260 - 334 n.e ), svedoce da je do 135 godine nove ere, postojala jos jedna grupa Hriscana po imenom `Ebioniti.
Crkveni otac Irinej Ebionitre naziva Judeognostickom sektom, i ubraja ih u krivokletstvo, posto su njihova ucenja bila mesavina hriscanskih elemenata i mnogobozackih filozofija.
Ebioniti su u pocetku postovali subotu kao cetvrtu Bozju zapovest dekaloga, ali su pod uticajem mnogobozackih filozofija prihvatili
nedelju - Dies Solis, mnogobozacki dan posvecen bogu sunca Mitri.
Ove crkve iz mnogobostva, narocito one iz Aleksandrije i Rima, u drugoj polovini drugog veka, pocinju pod uticajem mnogobozacke
filozofije i gnosticizma, da odstupaju od prvobitnih principa Hristove nauke, tako je nastao jaz izmedju ostatka Hriscana Jevrejskog porekla koji su ostali verni Apostolskoj nauci, i ovih hriscana mnogobozackog porekla koji su odstupili od izvesnih tacaka Hristove nauke, i prihvatili mnogobozacke filozofije.
Smatra se da Ebioniti poticu iz grada Efesa, koji je bio centar gnosticizma i gnosticke filozofije.

Znaci istorija jasno objasnjava ko su bili prvi Hriscani i koja su bila njihova obelezja.
Za razliku od toga, tu se takodje govori o takozvanoj Hriscanskoj gnostickoj sekti Ebionita, i upravo se od te sekte izrodilo otpalo
Hriscanstvo, prvo Rimokatolicizam, a potom i Pravoslavlje, usvojivsi mnostvo mnogobozackih ucenja i filozofija.
Bog je naravno podigao reformatore, Lutera, Kalvina, Noksa, Husa i Jeronima, da preko njih obasja svet Jevandjeoskim istinama koje je Rimska crkva duboko drzala u tajnosti, i progoneci i ubijajuci sve one koji suse cak i usudili da citaju bibliju, i veruju suprotno od
vladajuce crkvene dogmatike.

Sto se tice mnogobozackih elemenata unutar pravoslavlja i Rimokatolicizma, oni nisu zanemarljivi.

Vracam se na tvrdnju da sve moramo proveravati pismom i zapovestima Bozjim, pa i pojedina ucenja unutar ovih crkava su u sustoj
suproptnopsti sa pismom i 10 Bozjih zapovesti, ali posto je postavljeno konkretno pitanje `koji su to mnogobozacki elementi unutar
pravoslavlja, konkretno cu odgovoriti u sledecem izlaganju, u kome je takodje sadrzana vidljiva razlika izmedju biblijskog ucenja, i dogmatike pravoslavne crkve, tekst je malo duzi, ali sadrzi vaznije elemente, i vrlo je koristan u svrhu spoznaje biblijske istine po nekim vaznim pitanjima vere.

Kao polaznu tacku naveo bih dva biblijska teksta:

`Čudim se da se tako odmah odvraćate na drugo jevanđelje od Onog koji vas pozva blagodaću Hristovom,
Koje nije drugo, samo što neki smetaju vas, i hoće da izvrnu jevanđelje Hristovo.
1:8 Ali ako i mi, ili anđeo s neba javi vam jevanđelje drugačije nego što vam javismo, proklet da bude!
Kao što pre rekosmo i sad opet velim: ako vam ko javi jevanđelje drugačije nego što primiste, proklet da bude!
( Galatima poslanica 1. 6 - 9 ).

`Osveti ih istinom svojom: reč je Tvoja istina. ( Jevandjelje po Jovanu 17. 17 ).

U nastavku su navedena pojedina ucenja i obicaji koji su zastupljeni u Organizacijama tradicionalnog "Hriscanstva" istocnog Pravoslavlja, i zapadnog Rimokatolicizma, kao i biblijska ucenje po ovim navedenim pitanjima.

1. UCENJE TRADICIONALNOG HRISCANSTVA: Mngobozacki ritualni obicaj klanjaja ikonama, slikama, i kipovima.

BIBLIJSKA OSUDA OVOG UCENJA:

DRUGA ZAPOVEST - ` Ne gradi sebi lika rezana niti kakve slike od onoga što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodi ispod zemlje.
Nemoj im se klanjati niti im služiti, jer sam ja Gospod Bog tvoj, Bog revnitelj, koji pohodim grijehe otačke na sinovima do trećega i do četvrtoga koljena, onijeh koji mrze na mene; ( 2 knjiga Mojsijeva 20. 4 )

OPOMENA PROTIV SLIKA I KIPOVA - `Nemojte graditi sebi idola ni likova rezanijeh, niti stupova podižite, ni kamena sa slikama mećite u svojoj zemlji da mu se klanjate; jer sam ja Gospod Bog vaš. ( 3 knjiga Mojsijeva 26. 1)

NE GRADITI SLIKU BOGA U LIKU ZENE ILI COVEKA - `Onaj dan kad stajaste pred Gospodom Bogom svojim kod Horiva, kad mi Gospod reče: saberi mi narod da im kažem riječi svoje, kojima će se naučiti da me se boje dok su živi na zemlji, i da uče tome i sinove svoje;
Kad pristupiste i stajaste pod gorom, a gora ognjem goraše do samoga neba i bješe na njoj tama i oblak i mrak;
I progovori Gospod k vama isred ognja; glas od riječi čuste, ali osim glasa lika ne vidjeste;
I objavi vam zavjet svoj, koji vam zapovjedi da držite, deset riječi, koje napisa na dvije ploče kamene.
I meni zapovjedi onda Gospod da vas učim uredbama i zakonima da ih tvorite u zemlji u koju idete da je naslijedite.
Zato čuvajte dobro duše svoje; jer ne vidjeste nikakoga lika u onaj dan kad vam govori Gospod na Horivu isred ognja,
Da se ne biste pokvarili i načinili sebi lik rezan ili kaku god sliku od čovjeka ili od žene,
Sliku od kakoga živinčeta koje je na zemlji, ili sliku od kake ptice krilate koja leti ispod neba;
Sliku od čega što puže po zemlji, ili sliku od kake ribe koja je u vodi pod zemljom;
I da ne bi podigavši oči svoje k nebu i vidjevši sunce i mjesec i zvijezde, svu vojsku nebesku, prevario se i klanjao im se. i služio im; jer ih Gospod Bog tvoj dade svijem narodima pod cijelijem nebom; ( 5 Mojsijeva 4. 10-19 )

PROKLETSTVO GRADITELJIMA SLIKA - `Proklet da je čovjek koji bi načinio lik rezan ili liven, stvar gadnu pred Gospodom, djelo ruku umjetničkih, ako bi i na skrivenu mjestu metnuo. A sav narod odgovarajući neka reče: amin. ( 5 Mojsijeva 27. 15 ).

SLIKE NISU NI NA KAKVU KORIST - `Koji grade rezane likove, svi su ništa, i mile stvari njihove ne pomažu ništa, i one su im svjedoci da ne vide i ne razumiju, da bi se posramili.
Ko gradi boga i lije lik, nije ni na kaku korist.
Gle, svi će se drugovi njegovi posramiti, i umjetnici više od drugih ljudi; neka se skupe svi i stanu, biće ih strah i posramiće se svi.
Kovač kliještima radi na živom ugljevlju, i kuje čekićem, i radi snagom svoje ruke, gladuje, te iznemogne, i ne pije vode, te sustane. I
Drvodjelja rasteže vrvcu i bilježi crvenilom, teše i zaokružuje, i načinja kao lik čovječji, kao lijepa čovjeka, da stoji u kući. I
Siječe sebi kedre, i uzima česvinu i hrast ili što je najčvršće među drvljem šumskim; sadi jasen, i od dažda raste.
I biva čovjeku za oganj, i uzme ga, te se grije; upali ga, te peče hljeb; i još gradi od njega boga i klanja mu se; gradi od njega lik rezan, i pada na koljena pred njim.
Polovinu loži na oganj, uz polovinu jede meso ispekavši pečenje, i biva sit, i grije se i govori: aha, ogrijah se, vidjeh oganj.
A od ostatka gradi boga, rezan lik svoj, pada pred njim na koljena i klanja se, i moli mu se i govori: izbavi me, jer si ti bog moj.
Ne znaju, niti razumiju, jer su im oči zaslijepljene da ne vide, i srca, da ne razumiju.
Niti uzimaju na um, nema znanja ni razuma da bi koji rekao: polovinu ovoga spalih na oganj, i na uglju od njega ispekoh hljeb, ispekoh meso i jedoh; i od ostatka eda li ću načiniti gad, i panju drvenom hoću li se klanjati?
Taki se hrani pepelom, prevareno srce zavodi ga da ne može izbaviti duše svoje, niti reći: nije li laž što mi je u desnici?
( knjiga proroka Isaije 44. 9-20 ).

KOJI GRADE LIKOVE POSRAMICE SE - `Oni će se svi postidjeti i posramiti, otići će sa sramotom svikoliki koji grade likove.
A Izrailja će spasti Gospod spasenjem vječnijem, nećete se postidjeti niti ćete se osramotiti dovijeka. ( knjiga proroka Isaije 45. 16-20 ).

NE IZJEDNACITI BOGA SA SLIKOM - `S kim ćete dakle izjednačiti Boga? i kaku ćete mu priliku naći?
Umjetnik lije lik, i zlatar ga pozlaćuje, i verižice srebrne lije.
A ko je siromah, te nema šta prinijeti, bira drvo koje ne trune, i traži vješta umjetnika da načini rezan lik, koji se ne pomiče.
Ne znate li? ne čujete li? ne kazuje li vam se od iskona? ne razumijete li od temelja zemaljskih?
On sjedi nad krugom zemaljskim, i njezini su mu stanovnici kao skakavci; on je razastro nebesa kao platno i razapeo ih kao šator za stan.
On obraća knezove u ništa, sudije zemaljske čini da su kao taština.
Kao da nijesu posađeni ni posijani, i kao da im se stablo nije ukorijenilo u zemlji, čim dune na njih, posahnu, i vihor kao pljevu raznese ih.
S kim ćete me dakle izjednačiti da bih bio kao on? veli sveti.
Podignite gore oči svoje i vidite; ko je to stvorio? ko izvodi vojsku svega toga na broj i zove svako po imenu, i velike radi sile njegove i jake moći ne izostaje nijedno? ( knjiga proroka Isaije 40. 18-26 ).

BOG NECE DATI SLAVU LIKOVIMA REZANIM - `Ja sam Gospod, to je ime moje, i slave svoje neću dati drugome ni hvale svoje likovima rezanijem. ( knjiga proroka Isaije 42. 8 ).

LIKOVI TASTINA - `Ovako veli Gospod: ne učite se putu kojim idu narodi, i od znaka nebeskih ne plašite se, jer se od njih plaše narodi.
Jer su uredbe u naroda taština, jer sijeku drvo u šumi, djelo ruku umjetničkih sjekirom;
Srebrom i zlatom ukrašuju ga, klinima i čekićima utvrđuju ga da se ne pomiče;
Stoje pravo kao palme, ne govore; treba ih nositi, jer ne mogu ići; ne boj ih se, jer ne mogu zla učiniti, a ne mogu ni dobra učiniti.
Niko nije kao ti, Gospode; velik si i veliko je ime tvoje u sili. ( knjiga proroka Jeremije 10. 2-6 ).

LIK NISTA NE POMAZE - `Šta pomaže rezan lik što ga izreza umjetnik njegov? šta liven lik i učitelj laži, te se umjetnik uzda u djelo svoje gradeći nijeme idole?
Teško onome koji govori drvetu: preni se! i nijemu kamenu: probudi se! Hoće li on učiti? Eto, obložen je zlatom i srebrom, a nema duha u njemu.
A Gospod je u svetoj crkvi svojoj; muči pred njim, sva zemljo! ( Avakum 2. 18-20 )

BOG MRZI NA LIKOVE KRAJ OLTARA - `Ne sadi luga ni od kakvijeh drveta kod oltara Gospoda Boga svojega, koji načiniš;
I ne podiži nikakoga lika; na to mrzi Gospod Bog tvoj. ( 5 Mojsijeva 16. 21-22 ).

IDOLI DELO RUKU COVECIJIH - `Ne nama, Gospode, ne nama, nego imenu svojemu daj slavu, po milosti svojoj, po istini svojoj.
Zašto da govore narodi: gdje li je Bog njihov?
Bog je naš na nebesima, tvori sve što hoće.
Idoli su njihovi srebro i zlato, djelo ruku čovječijih.
Usta imaju, a ne govore; oči imaju, a ne vide;
Uši imaju, a ne čuju; nozdrve imaju, a ne mirišu;
Ruke imaju, a ne hvataju; noge imaju, a ne hode, i ne puštaju glasa iz grla svojega.
Taki su i oni koji ih grade, i svi koji se uzdaju u njih.
Dome Izrailjev, uzdaj se u Gospoda; on im je pomoć i štit. ( psalam 115. 1-9 ).

BOG NIJE IKONA - `A Pavle stavši nasred Areopaga reče: ljudi Atinjani! po svemu vas vidim da ste vrlo pobožni;
Jer prolazeći i motreći vaše svetinje nađoh oltar na kome bješe napisano: Bogu nepoznatome. Kojega dakle ne znajući poštujete onoga vam ja propovijedam.
Bog koji je stvorio svijet i sve što je u njemu, on budući gospodar neba i zemlje, ne živi u rukotvorenijem crkvama,
Niti prima ugađanja od ruku čovječijeh, kao da bi onome trebalo što koji sam daje svima život i dihanje i sve.
I učinio je da od jedne krvi sav rod čovječij živi po svemu licu zemaljskome, i postavio je naprijed određena vremena i međe njihovoga življenja:
Da traže Gospoda, ne bi li ga barem opipali i našli, premda nije daleko ni od jednoga nas;
Jer kroz njega živimo, i mičemo se, i jesmo; kao što i neki od vašijeh pjevača rekoše: jer smo i rod njegov.
Kad smo dakle rod Božij, ne treba da mislimo da je Božanstvo kao ikone zlatne ili srebrne ili kamene, koje su ljudi majstorski načinili po smišljanju svome. Isa.
Ne gledajući dakle Bog na vremena neznanja, sad zapovijeda svima ljudima svuda da se pokaju;
Jer je postavio dan u koji će suditi vasionome svijetu po pravdi preko čovjeka koga odredi, i dade svima vjeru vaskrsnuvši ga iz mrtvijeh. ( dela Apostola 17. 22-31 ).

PROKLETSTVO IDOLOPOKLONICIMA - `Blago onome koji tvori zapovijesti njegove, da im bude vlast na drvo života, i da uđu na vrata u grad.
A napolju su psi i vračari i kurvari i krvnici i idolopoklonici i svaki koji ljubi i čini laž. ( Otkrivenje 22. 14-15 ).

( napomena: Lik rezan-Grcki `Ikonos ).

2. UCENJE TRADICIONALNOG HRISCANSTVA: Sveci covekovi posrednici pred Bogom

BIBLIJSKO UCENJE:

`Jer Bogu tako omilje svijet da je i sina svojega jedinorodnoga dao, da nijedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vječni.
Jer Bog ne posla sina svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase kroza nj.
Koji njega vjeruje ne sudi mu se, a koji ne vjeruje već je osuđen, jer ne vjerova u ime jedinorodnoga sina Božijega. ( jevandjelje po jovanu 3. 16-17 ).

Reče mu Toma: Gospode! ne znamo kuda ideš; i kako možemo put znati?
Isus mu reče: ja sam put i istina i život; niko neće doći k ocu do kroza me. ( jevandjelje po Jovanu 14. 5-6 ).

Jer je jedan Bog, i jedan posrednik Boga i ljudi, čovjek Hristos Isus,
Koji sebe dade u otkup za sve, za svjedočanstvo u svoje vrijeme, ( 1 poslanica Timotijeva 2. 5-6 ).

Ovo je kamen koji vi zidari odbaciste, a postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugom spasenija;
Jer nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima kojijem bi se mi mogli spasti.


3. UCENJE TRADICIONALNOH HRISCANSTVA: praznovanje nedelje koja ima mnogobozacko poreklo, naspram jasne Bozje zapovesti koja nalaze postovanje subote Bozjeg dana od odmora.

BIBLIJSKO UCENJE:

CETVRTA ZAPOVEST - `Sjećaj se dana od odmora da ga svetkuješ.
Šest dana radi, i svršuj sve poslove svoje.
A sedmi je dan odmor Gospodu Bogu tvojemu; tada nemoj raditi nijednoga posla, ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živinče tvoje, ni stranac koji je među vratima tvojim.
Jer je za šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju, more i što je god u njima; a u sedmi dan počinu; zato je blagoslovio Gospod dan od odmora i posvetio ga. ( 2 knjiga Mojsijeva 20. 8-11 ).

SUBOTA SIBOL STVARANJA POSVECENA OD SAMOG TVORCA KAO DAN POCIVANJA: `Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska njihova.
I svrši Bog do sedmoga dana djela svoja, koja učini; i počinu u sedmi dan od svijeh djela svojih, koja učini;
I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan počinu od svijeh djela svojih, koja učini; 2.Moj. 16, 22. -
To je postanje neba i zemlje, kad postaše, kad Gospod Bog stvori zemlju i nebo, ( 1 knjiga Mojsijeva 2. 1-4 )

SUBOTA ZNAK PRAVOGA BOGA KOJI POSVECUJE SVOJ NAROD - `I reče Gospod Mojsiju govoreći:
A ti kaži sinovima Izrailjevijem i reci: ali subote moj čuvajte, jer je znak između mene i vas od koljena do koljena, da znate da sam ja Gospod koji vas posvećujem...
To je znak između mene i sinova Izrailjevih dovijeka; jer je za šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju, a u sedmi dan počinu i odmori se.
I izgovorivši ovo Mojsiju na gori Sinajskoj, dade mu dvije ploče svjedočanstva, ploče kamene pisane prstom Božijim.
( 2 knjiga Mojsijeva 31. 12-18 ).

SUBOTA DAN SVETOG SABORA - `Još reče Gospod Mojsiju govoreći:
Kaži sinovima Izrailjevim, i reci im: praznici Gospodnji, koje ćete zvati sveti sabori, ovo su praznici moji:
Šest dana radi, a sedmi dan, koji je subota za počivanje, neka bude sveti sabor, ne radite ni jednoga posla; subota je Gospodnja po svijem stanovima vašim. ( 3 knjiga Mojsijeva 23. 1-3 ).

CETVRTA ZAPOVEST SA OBECANJEM BLAGOSLOVA - `Držite subote moje, i svetinju moju poštujte; ja sam Gospod.
Ako uživite po mojim uredbama, i zapovjesti moje uzdržite i uščinite,
Davaću vam dažd na vrijeme, i zemlja će rađati rod svoj, i drveta će u polju rađati rod svoj;
I vršidba će vam stizati berbu vinogradsku, a berba će vinogradska stizati sijanje, i ješćete hljeb svoj do sitosti, i živjećete bez straha u zemlji svojoj.
Jer ću dati mir zemlji, te ćete spavati a neće biti nikoga da vas plaši; učiniću, te će nestati zle zvijeri iz zemlje, i mač neće prolaziti preko vaše zemlje.
Nego ćete tjerati neprijatelje svoje, i padaće pred vama od mača.
Vas će petorica tjerati stotinu, a vas stotina tjeraće deset tisuća, i padaće neprijatelji vaši pred vama od mača.
I obratiću se k vama, i učiniću vam da rastete, i umnožiću vas, i utvrdiću zavjet svoj s vama.
I ješćete žito staro, od mnogo godina, i izasipaćete staro kad dođe novo.
I namjestiću stan svoj među vama, i duša moja neće mrziti na vas
I hodiću među vama, i biću vam Bog, i vi ćete biti moj narod. ( 3 Mojsijeva 26. 2-12 ).

ZAPOVEST O SUBOTI NAMENJENA SVIM NARODIMA - `Ovako veli Gospod: pazite na sud, i tvorite pravdu, jer će skoro doći spasenje moje, i pravda će se moja objaviti.
Blago čovjeku koji tako čini, i sinu čovječijemu koji se drži toga čuvajući subotu da je ne oskvrni, čuvajući ruku svoju da ne učini zla.
I neka ne govori tuđin koji pristane uz Gospoda: Gospod me je odlučio od svoga naroda; i neka ne govori uškopljenik: gle, ja sam suho drvo.
Jer ovako veli Gospod za uškopljenike: koji drže subote moje i izbiraju što je meni ugodno, i drže zavjet moj,
Njima ću dati u domu svom i među zidovima svojim mjesto i ime bolje nego sinova i kćeri, ime vječno daću svakome od njih, koje se neće zatrti.
A tuđine koji pristanu uz Gospoda da mu služe i da ljube ime Gospodnje, da mu budu sluge, koji god drže subotu da je ne oskvrne i drže zavjet moj,
Njih ću dovesti na svetu goru svoju i razveseliću ih u domu svojem molitvenom; žrtve njihove paljenice i druge žrtve biće ugodne na oltaru mom, jer će se dom moj zvati dom molitve svijem narodima. ( knjiga proroka Isaije 56. 1-7 )

SUBOTA NA NOVOJ ZEMLJI - `Jer kao što će nova nebesa i nova zemlja, što ću ja načiniti, stajati preda mnom, veli Gospod, tako će stajati sjeme vaše i ime vaše.
I od mladine do mladine, i od subote do subote dolaziće svako tijelo da se pokloni preda mnom, veli Gospod.
I izlaziće i gledaće mrtva tjelesa onijeh ljudi koji se odmetnuše od mene; jer crv njihov neće umrijeti i oganj njihov neće se ugasiti, i biće gad svakom tijelu. ( knjiga proroka Isaije 66. 22-24 ).

SUBOTA DAN GOSPODNJI U STAROM ZAVETU - `Ako odvratiš nogu svoju od subote da ne činiš šta je tebi drago na moj sveti dan, i ako prozoveš subotu milinom, sveti dan Gospodnji slavnim, i budeš ga slavio ne idući svojim putevima i ne čineći šta je tebi drago, ni govoreći reči, Tada ćeš se veseliti u Gospodu, i izvešću te na visine zemaljske, i daću ti da jedeš nasledstvo Jakova oca svog; jer usta Gospodnja rekoše. ( knjiga proroka isaije 58. 13 )

ISUS PO OBICAJU ODLAZI U HRAM U SUBOTU - `I dođe u Nazaret gdje bješe odrastao, i uđe po običaju svome u dan subotni u zbornicu, i ustade da čita.
I daše mu knjigu proroka Isaije, i otvorivši knjigu nađe mjesto gdje bješe napisano:
Duh je Gospodnji na meni; zato me pomaza da javim jevanđelje siromasima; posla me da iscijelim skrušene u srcu; da propovjedim zarobljenima da će se otpustiti, i slijepima da će progledati; da otpustim sužnje;
I da propovijedam prijatnu godinu Gospodnju.
I zatvorivši knjigu dade sluzi, pa sjede: i svi u zbornici gledahu na nj.
I poče im govoriti: danas se izvrši ovo pismo u ušima vašima. ( Jevandjelje po Luki 4. 16-21 ).

PAVLE PO OBICAJU SVOME UDJE U HRAM U SUBOTU - `Prošavši pak Amfipolj i Apoloniju dođoše u Solun, gdje bješe zbornica Jevrejska.
I Pavle po običaju svome uđe k njima, i tri subote razgovara se s njima iz pisma,
Pokazujući i dokazujući im da je trebalo Hristos da postrada i vaskrse iz mrtvijeh, i da ovaj Isus kojega ja, reče, propovijedam vama, jest Hristos. ( dela apostola 17. 1-3 ).

PAVLE PROPOVEDA U HRAMU U SUBOTU, NEZNABOSCI MOLE PAVLA DA IM PROPOVEDA I U DRUGU SUBOTU - `A oni otišavši iz Perge dođoše u Antiohiju Pisidijsku, i ušavši u zbornicu u dan subotni sjedoše.
A po čitanju zakona i proroka poslaše starješine zborničke k njima govoreći: ljudi braćo! ako je u vama riječ utjehe za narod, govorite.
A Pavle ustavši i mahnuvši rukom reče: ljudi Izrailjci i koji se Boga bojite! čujte....
A kad izlažahu iz zbornice Jevrejske, moljahu neznabošci da im se ove riječi u drugu subotu govore.
A kad se sabor raziđe, pođoše za Pavlom i za Varnavom mnogi od Jevreja i pobožnijeh došljaka; a oni govoreći im svjetovahu ih da ostanu u blagodati Božijoj.
A u drugu subotu sabra se gotovo sav grad da čuju riječi Božije. ( dela apostolska 13. 14-44 ).

PAVLE RADI SEST DANA A SUBOTOM A ODLAZI U HRAM I PROPOVEDA O HRISTU - Potom se odluči Pavle od Atine i dođe u Korint,
I nađe jednoga Jevrejina, po imenu Akilu, rodom iz Ponta, koji bješe skoro došao iz Talijanske sa ženom svojom Priskilom (jer bješe zapovjedio Klaudije da svi Jevreji idu iz Rima), i dođe k njima.
I budući da bješe onoga istog zanata, osta kod njih i rađaše, jer bijahu ćilimarskog zanata.
A prepiraše se u zbornicama svake subote, i nadgovaraše Jevreje i Grke. ( dela apostola 18. 1-4 ).

PAVLE SAVETUJE DA UDJEMO U SUBOTNI ODMOR PO PRIMERU GOSPODA KOJI SE ODMARAO U SEDMI DAN, A NE PO PRIMERU NEPOSLUSNOSTI JEVREJA KOJI SU PREKRSILI ZAPOVEST O SUBOTI - `Da se bojimo dakle da kako dok je još ostavljeno obećanje da se ulazi u pokoj njegov, ne odocni koji od vas.
Jer je nama objavljeno kao i onima; ali onima ne pomaže čuvena riječ, jer ne vjerovaše oni koji čuše.
Jer mi koji vjerovasmo ulazimo u pokoj, kao što reče: zato se zakleh u gnjevu svojemu da neće ući u pokoj moj, ako su djela i bila gotova od postanja svijeta.
Jer negdje reče za sedmi dan ovako: i počinu Bog u dan sedmi od sviju djela svojijeh.
I na ovom mjestu opet: neće ući u pokoj moj.
Budući pak da neki imaju da uđu u njega, i oni kojima je najprije javljeno ne uđoše za neposlušanje;
Opet odredi jedan dan, danas, govoreći u Davidu po tolikom vremenu, kao što se prije kaza: danas ako glas njegov čujete, ne budite drvenastijeh srca.
Jer da je Isus one doveo u pokoj, ne bi za drugi dan govorio po tom.
Daklem je ostavljeno još počivanje narodu Božijemu.
Jer koji uđe u pokoj njegov, i on počiva od djela svojijeh, kao i Bog od svojijeh.
Jer je živa riječ Božija, i jaka, i oštrija od svakoga mača oštra s obje strane, i prolazi tja do rastavljanja i duše i duha, i zglavaka i mozga, i sudi mislima i pomislima srdačnijem.
I nema tvari nepoznate pred njim, nego je sve golo i otkriveno pred očima onoga kojemu govorimo.
Imajući dakle velikoga poglavara svešteničkoga, koji je prošao nebesa, Isusa sina Božijega, da se držimo priznanja.
Jer nemamo poglavara svešteničkoga koji ne može postradati s našijem slabostima, nego koji je u svačemu iskušan, kao i mi osim grijeha.
Da pristupimo dakle slobodno k prijestolu blagodati, da primimo milost i nađemo blagodat za vrijeme kad nam zatreba pomoć. ( Jevrejima poslanica 4 poglavlje ).

( Napomena: na ovom mestu u Jevrejima poslanici 4 poglavlju, u originalnom Grckom tekstu umesto reci POCIVANJE, stoji izraz SABATISMOS, koji znaci `Subotni odmor - subotnje pocivanje, i u Biblijskoj terminologiji oznacava svetkovanje Subote ).

SUBOTA- DAN GOSPODNJI I U STAROM I U NOVOM ZAVETU ( prorecena obnova subote ) - `I tvoji će sazidati stare pustoline, i podignućeš temelje koji će stajati od koljena do koljena, i prozvaćeš se: koji sazida razvaline i opravi putove za naselje.
Ako odvratiš nogu svoju od subote da ne činiš što je tebi drago na moj sveti dan, i ako prozoveš subotu milinom, sveti dan Gospodnji slavnijem, i budeš ga slavio ne idući svojim putovima i ne čineći što je tebi drago, ni govoreći riječi,
Tada ćeš se veseliti u Gospodu, i izvešću te na visine zemaljske, i daću ti da jedeš našljedstvo Jakova oca svojega; jer usta Gospodnja rekoše. ( knjiga proroka Isaije 58. 13 )

Bijah u duhu u dan nedjeljni, i čuh za sobom glas veliki kao trube koje govoraše: ja sam alfa i omega, prvi i pošljednji ( Otkrivenje Jovanovo 1. 10 ).

( Napomena: na ovom mestu u Otkrivenju 1. 10 u originalnom Grckom tekstu umesto `DAN NEDELJNI, stoji izraz `DAN GOSPODNJI.
Dan gospodnji i u starom i u novom zavetu pretstavlja Subotu - uporedi knjigu proroka Isaije 58. 13 i Otkrivenje 1. 10
).


4. UCENJE TRADICIONALNOG HRISCANSTVA: Mnogobozacko okultno verovanje u besmrtnost duse, u pakao, i cistiliste ( Mitarstva ) nasprram biblijskog ucenja da se ljudi nakon smrti nalaze u jednom stanju koje biblija naziva snom, i cekaju u svojim grobovima dan vaskrsenja u poslednji dan prilikom Hristovog drugog dolaska.

BIBLIJSKO UCENJE:

`Jer živi znaju da će umreti, a mrtvi ne znaju ništa niti im ima plate, jer im se spomen zaboravio.
I ljubavi njihove i mržnje njihove i zavisti njihove nestalo je, i više nemaju dela nikada ni u čemu što biva pod suncem.
( knjiga propovednikova 9. 5 - 6 ).


`A čovek umire iznemogao; i kad izdahne čovek, gde je?
Kao kad voda oteče iz jezera i reka opadne i usahne,
Tako čovek kad legne, ne ustaje više; dokle je nebesa neće se probuditi niti će se prenuti oda sna svog.
O da me hoćeš u grobu sakriti i skloniti me dokle ne utoli gnev Tvoj, i da mi daš rok kad ćeš me se opomenuti!
Kad umre čovek, hoće li oživeti? Sve dane vremena koje mi je određeno čekaću dokle mi dođe promena.
Zazvaćeš, i ja ću Ti se odazvati; delo ruku svojih poželećeš. ( knjiga o Jovu 14. 10 - 15 ).

`I niko se ne pope na nebo osim koji siđe s neba, Sin čovečiji koji je na nebu. ( Jevandjelje po Jovanu 3. 13 ).

`I mnogo onih koji spavaju u prahu zemaljskom probudiće se, jedni na život večni, a drugi na sramotu i prekor večni.
( knjiga proroka Danila 12. 2 ).


`Neću vam pak zatajiti, braćo, za one koji su umrli, da ne žalite kao i ostali koji nemaju nada;
Jer ako verujemo da Isus umre i vaskrse, tako će Bog i one koji su umrli u Isusu dovesti s Njim
Jer vam ovo kazujemo rečju Gospodnjom da mi koji živimo i ostanemo za dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su pomrli.
Jer će sam Gospod sa zapovešću, sa glasom Arhanđelovim, i s trubom Božjom sići s neba; i mrtvi u Hristu vaskrsnuće najpre;
A potom mi živi koji smo ostali, zajedno s njima bićemo uzeti u oblake na susret Gospodu na nebo, i tako ćemo svagda s Gospodom biti.
Tako utešavajte jedan drugog ovim rečima. ( 1 poslanica Solunjanima 4. 13 - 18 ).


`Ne divite se ovome, jer ide čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Sina Božijeg,
I izići će koji su činili dobro u vaskrsenje života, a koji su činili zlo u vaskrsenje suda.
( Jevandjelje po Jovanu 5. 28 - 29 ).


5. - UCENJE TRADICIONALNOG HRISCANSTVA: Stavlja ljudsku tradiciju i predanje iznad autotriteta Bozje reci.

BIBLIJSKO UCENJE:

`A On odgovarajući reče im: Dobro je prorokovao Isaija za vas licemere, kao što je pisano: Ovi ljudi usnama me poštuju, a srce njihovo daleko stoji od mene.
No zaludu me poštuju učeći naukama, zapovestima ljudskim.
Jer ostaviste zapovesti Božje, a držite običaje ljudske,
I reče im: Dobro ukidate zapovest Božju da svoj običaj sačuvate. ( Jevandjelje po Marku 7. 6 - 9 ).

`Braćo! Čuvajte se da vas ko ne zarobi filozofijom i praznom prevarom, po kazivanju čovečijem, po nauci sveta, a ne po Hristu. ( Kolosanima poslanica 2. 8 ).

`Pazite dakle na sebe i na sve stado u kome vas Duh Sveti postavi vladikama da pasete crkvu Gospoda i Boga koju steče krvlju svojom;
Jer ja ovo znam da će po odlasku mom ući među vas teški vuci koji neće štedeti stada;
I između vas samih postaće ljudi koji će govoriti izvrnutu nauku da odvraćaju učenike za sobom.
( Dela Apostola 20. 28 - 30 ).

`Osveti ih istinom svojom: reč je Tvoja istina. ( Jevandjelje po Jovanu 17. 17 ).

`I imamo najpouzdaniju proročku reč, i dobro činite što pazite na nju, kao na videlo koje svetli u tamnom mestu, dokle dan ne osvane i danica se ne rodi u srcima vašim.
I ovo znajte najpre da nijedno proroštvo književno ne biva po svom kazivanju;
Jer nikad proroštvo ne bi od čovečije volje, nego naučeni od Svetog Duha govoriše sveti Božiji ljudi.
( 2 poslanica Petrova 1. 19 - 21 ).


OSTALO:

6. - Praktikuje mnogobozacke obicaje ritualnog paljenja sveca posvecenih Bogu sunca.

- uzimanje svete vode posvecene paganskom obicaju ritualnog pranja i verovanja u njena magijska i lekovita svojstva.

- svestenicko ritualno blagosiljanje osenjivanjem rukom u znaku krsta, okultni cin proklinjanja u magiji i satanizmu.

- ritualno prekrstavanje rukom sa tri prsta, okultni magijski Joga znak poznatiji kao MUDRA, simbol astralnih okultnih Bozanstava, pri cemu svaki prst simbolizuje jedno od Bozanstva, Palac - Jupiter, Kaziprst - Merkur, Srednji - Sunce, dodirom odredjenih delova tela sa tri spojena prsta ostvaruje se Bozansko delovanje na coveka, Celo - intelekt, Grudi - srce, emocije, ramena - ruke, aktivni deo coveka.

- Ritualna upotreba obrednih relikvija, posudja, nakita, itd, i verovanje u njihovu magicnu moc, i uticaj koji vrse na coveka, ili onoga ko ih nosi uz ili na sebi, itd...

- Secenje badnjaka - svetog drveta.

- Ritualno kruzenje oko crkve.

- Crkvena Arhitektura..

- Krstavanje zvona...itd..

U ovo su ukljuceni i pojedini praznici i svetkovine, Bozic, Uskrs, Nova godina, Svecenica ili sabor presvete Marije, Mitrovdan, Vidovdan..itd..

tihomirm
Posts: 92
Joined: 18.07.2005. 08:44

Re: Adventisti

Post by tihomirm »

nisam mogao da te ne pitam, kad si vec pomenuo ove rituale, hajd mi objasni kakve veze ima crkvena arhitektura sa ritualima. a usput, ako zelis da ljudi citaju tvoje postove, pisi krace, jer slabo kome ce se dati citati sve to. pogotovo sto se odredjene stvari ponavljaju u tvojim postovima. pozz

User avatar
Franz
Posts: 3349
Joined: 19.07.2002. 11:22
Location: Prnjavor
Contact:

Re: Adventisti

Post by Franz »

Al' je vama dobro.
Its too late to change events
Its time to face the consequence

Locked