Iz svih ovih polemika izdvaja se ipak jedno pitanje ,ili jedna dilema,a to je, da li, ja bih rekla Pravoslavna Crkva treba da ide u korak sa vremenom ili ne.
O novom pitanju treba saslušati sve,prije svega stručno vjersko mišljenje,ali mislim da i ništa manje nije važno i mišljenje nas običnih smrtnika.
Ja se slažem sa sveštenikom Živkovićem da ne treba od naše Pravoslavne Crkve tražiti nikakve revolucionarne promjene,a ne pogotovu ne na ideju ili predlog nekih drugih Crkava, a koje su ipak sve kćeri iste majke koja se zove Krišćanstvo.
Ali svakako da bi po mom mišljenju I Srpska Pravoslavna Crkva morala na neki način ići u korak sa vremenom i prihvatati neke nove pristupe, i neke nove norme, u skladu sa potrebama vremena u kome živimo i radi onih radi kojih Crkva i postoji.
Ovdje govorimo o nekim univerzalnim principima koji važe za sve ne samo za Crkvu,jer čovjekove su spoznaje otišle daleko u smislu opšteg čovjekovog tehnološkog i svakog drugog napretka i neke konstante u crkvenom smislu moraju dsa dožive određene ne revolucije, već promjene i određena nadgrađivanja.
Katolička Crkva svoja neka dogmatska nečela javno iznosi, i priznaje da je bila u nekim zabludama pogotovo iz vremena inkvizicije i spaljivanja onihkoji spaljivani, samo zato što su bili ispred vremena i prostora,da bi danas i sama opovrgla svoje neke zablude.
Dakle narodski rečeno sve se mjenja sem kamenja, pa bi i sama Srpska Pravoslavna Crkva trebala da ima više sluha za one radi kojih postoji, i da se na neki način prilagođava potrebama sadašnjeg vremena.
Prije svega morala bi se na neki način ograditi ili distancirati od novopečenih bogataša, i ne nasjedati na njihov uglavnom prljavi novac koji se nudi Crkvi za otkup vlastitih grijeha, i ne bi se trebale izgrađivati takozvane crkve pokajnice, u koje se ulaže i novac dobiven od prodaje droge i sličnih stvari.
Srpska Pravoslavna Crkva bi trebala po ugledu na Katoličku Crkvu, mnogo više poraditi na humanitarnom djelovanju kada je u pitanju njena pastva.
Ja sam razgovarala sa nekim Vladikama, i pitala ih jeli u redu da se za vrijeme rata, i dok se ginulo, pristupi ipak za to vrijeme i te prilike enormnoj izgradnji vjerskih objekata,gdje su upravo ovi sa prljavim novcom obogoplođavali svoju pohlepu sa onim istim novcem opljačakanim od naraoda,
Vladika kaže, nemamo mi pravo da nikom zabranimo da gradi vjerski objekat, ako to ljudi žele i to je tačno ,ali ako ga grade ljudi, ali ako ga grade neljudi, ja mislim da bi tu Crkva na neki način trebala posredovati i ne prepušti se stihiji vremena.
Mi imamo primjer Crkve u Aleksićima gdje su braća Đukić napravili Crkvu i kad im je ponestalo para ,istu tu Crkvu su koliko se sjećam izjavili na prodaju.
Ja bi mogla niz još primjera navesti gdje su naša bogata braća, ili bogati lopovi, pravili razne pogodbe sa crkvenim velikodostojnicima, kada je u pitanju izgradnja vjerskih objekata i neke transakcije sa građevinskim zemljištem i slično.
Dakle dobro je da se saslušasmo i uvažimo u nekoj mjeri, i da iz toga potekne, ne šteta već korist za našu Srpsku Pravoslavnu Crkvu.