PARTIZANI
ne branim sds, posto ne volim tu stranku, ali ako je nekom dodik uzor, onda stvarno, covjek je odraz nekulture i primitivizma, i ma da neki misle suprotno, zgrnuo je u svoj dzep vise nego svi ostali zajedno, samo sto on ima apsolutizam u drzavi, pa ga niko nista ne smije pitati
Ni jedna vlast nije skinula seljaka, ali su seljaci uvijek skidali vlast...
-
- Posts: 218
- Joined: 31.01.2008. 13:14
- Location: PRESELIO
SLUSAJ TI SRBENDO HEBO TE SDS PA NISU ONI JEDINA NACIONALNA OPCIJA OVDE ALI TI SI OSLEPEO OD MRZNJE PREMA NJIMA PA I NE VIDIS NISTA DRUGO JA TI PRICAM O STANJU SVESTI KOD NAS I KOD NJIH U NJIH POBEDJUJU NAC. OPCIJE ZATO STO NE ZELE ISTA SRANJA U BLIZOJ BUDUCNOSTI SAMO MI IMAMO UVEK MESTA ZA BR. I JED. I SLICNE GLUPOSTI KOJE SU NAS KOSTALE DEBELO KROZ ISTORIJU.I MOLIM TE NEMOJ DA LUPETAS O IZDAJI I PRODAJI,TOG JE BILO KAO I U SVAKOM RATU ALI NE U TOM OBIMU O KOJEM TI PRICAS TO JE GLUPOST,I NA KRAJU DA TI KAZEM,DA SAM SRBIN JESAM,NACIONALISTA JESAM I TO NEMA VEZE SA POLITIKOM,A TI SRBENDO POCNI MALO REALNIJE GLEDATI A NE KRIVITI SRBE I SDS ZA SVE,JER SU SE SRBI ZA SVE MORALI JAVNO IZVINUTI A KO SE NAMA IZVINUO ZA BILO STA,ALI O TOM TI JA PRICAM DOK ONIO BRANE SVOJE JA I TI SE SVADJAMO KOJI JE SRBIN IZDAO I KOJI JE PRODAO,E TO JE TA RAZLIKA.
- ananasmijana
- Posts: 1907
- Joined: 04.06.2008. 23:28
- Location: Zagreb
- ananasmijana
- Posts: 1907
- Joined: 04.06.2008. 23:28
- Location: Zagreb
-
- Posts: 218
- Joined: 31.01.2008. 13:14
- Location: PRESELIO
- ananasmijana
- Posts: 1907
- Joined: 04.06.2008. 23:28
- Location: Zagreb
-
- Posts: 218
- Joined: 31.01.2008. 13:14
- Location: PRESELIO
Senilni partizani
Prije desetak dana u Banjaluci je održan skup boraca Narodnooslobodilačkog rata, pretežno Krajišnika, pripadnika boračkih udruženja iz Banjaluke i Sarajeva. Kako priliči sastanku ovih veterana, razgovaralo se o slavnim danima borbe, gdje nije nedostajalo sentimenta i nostalgije. Ti današnji borci provode svoje pozne godine u sjećanjima na herojske dane svoje mladosti. Tada su, združeni u jedinstvenu ideju otpora prema stranom agresoru, bili ujedinjeni kao antifašisti.
A danas, ti isti drugovi, kojima je međusobno povjerenje bilo i pitanje života, ne mogu da se slože. Na pomenutom skupu nisu došli predstavnici SUBNOR-a iz Federacije, a i neki stari partizani iz Republike Srpske nisu se pojavili. Niti je bilo ikoga iz aktuelne vlasti da ukaže pažnju starim borcima, osim zamjenika gradonačelnika Banjaluke. Po svemu sudeći vrijeme partizana je prošlo, a oni nisu toga svjesni, niti se bore za svoje pravo glasa.
Zašto organizacije iz dva entiteta ne sarađuju? Ne mogu se dogovoriti da zajednički obilježavaju godišnjice slavnih bitaka na Sutjesci, Kozari i Neretvi. Razlog je vjerovatno kao i u svemu drugome, stari borci su se okrenuli nacionalnim vođama, od kojih možda dobijaju neku crkavicu finansijske pomoći. Kako to da su se nekadašnji partizani, kojima je drugarstvo bilo iznad svega, priklonili nacionalnim opcijama? Gdje je ono njihovo bratstvo i jedinstvo koje ih je vodilo do pobjede nad fašizmom?
Na pomenutom sastanku moj prijatelj fra Marko Oršolić je govorio kako je danas više nego ikada potreban dijalog. Očigledno da jedan broj nekadašnjih junaka s brojnih ratišta nemaju kuraži da razgovaraju s ratnim drugovima. Podijeljenost u ovom društvu ide tako daleko da se ne može ni razgovarati s nekadašnjim suborcima. Zaista treba imati odvažnosti i uspostaviti dijalog s onima koji drugačije misle. Mada Oršolić nema u potpunosti pravo, jer često imamo posla s tvrdoglavim ljudima, koji ne znaju ni razgovarati, saslušati drugoga. Ima nas tako zatucanih u svoju istinu, da ne možemo ni čuti nečiju drugu.
Borci iz NOB-a su okrenuti svom nekadašnjem slavnom vojevanju i današnjim boleštinama koje ih sustižu, pa nemaju snage da se u ovom vremenu bore protiv fašizma. Ako je nacionalizam predvorje fašizma, što su to mnogi kod nas konstatovali, onda otpor fašizmu nije završen. Naravno da senilni partizani ne mogu ponovo krenuti u još jedan boj, ali barem ne bi trebalo da se priklanjaju onima protiv čijih ideja su se obračunavali. Pitanje je na širem planu mnogo puta ponovljeno: Zašto se nekadašnji članovi Saveza komunista okreću za 180 stepeni i priključuju nacionalnim oligarhijama? Zašto u tolikom broju?
Dolaskom demokratije devedesetih godina krenula je bjesomučna ofanziva na sve partizansko, na sve lijevo, nije se uvažavala ni činjenica borbe protiv fašizma. Na scenu su došli glasnogovornici profašističkih ideja, kojih još i danas dosta ima. Pa su se i stoga članovi SUBNOR-a sada ušutili. A treba istrpiti tu kanonadu optužbi na račun Titovog doba, partizana, samoupravljanja, socijalne izjednačenosti. Kod Tuđmana su se pojavile profašističke snage, koje su brisale sve ono što su "komunjare" stvarale, veličajući, recimo, poražene i stradale ustaše u Blajburgu. A kako i danas u Hrvatskoj biti partizan kada se na utakmicama i na Tompsonovom koncertu ističu pozdravi i znakovi fašistički.
Mogu li nekadašnji partizani zagovarati antifašizam u Srbiji, gdje rulja nesmetano nosi zastave s mrtvačkim glavama i uzvikuju četničke parole? Ako se tome doda da se u ovoj državi među izvjesnim brojem intelektualaca stvara atmosfera da su četnici zapravo bili jedini u onom davnom ratu protiv fašizma, onda je istina duboko pokopana.
Promjenu režima u Bosni su jedva dočekali Mladi muslimani, čije je vođe socijalistička vlast dugo držala u zatvoru. Od tada, od početka devedesetih, aktuelna vlast u našoj zemlji neprestano proziva "komunjare" da su za sve oni krivi što nam ne ide dobro. Bošnjački, srpski i hrvatski nacionalisti rastaču ovu zemlju, omogućili su svojoj eliti da se bogati, a račun za loše stanje u privredi, obrazovanju, zdravstvu, pravosuđu i u mnogim drugim društvenim segmentima isporučuju partizanima. Pa zato i ovi današnji umorni borci NOR-a nemaju mjesta da se iskažu. Na njima je da samo šute i umiru.
Prije desetak dana u Banjaluci je održan skup boraca Narodnooslobodilačkog rata, pretežno Krajišnika, pripadnika boračkih udruženja iz Banjaluke i Sarajeva. Kako priliči sastanku ovih veterana, razgovaralo se o slavnim danima borbe, gdje nije nedostajalo sentimenta i nostalgije. Ti današnji borci provode svoje pozne godine u sjećanjima na herojske dane svoje mladosti. Tada su, združeni u jedinstvenu ideju otpora prema stranom agresoru, bili ujedinjeni kao antifašisti.
A danas, ti isti drugovi, kojima je međusobno povjerenje bilo i pitanje života, ne mogu da se slože. Na pomenutom skupu nisu došli predstavnici SUBNOR-a iz Federacije, a i neki stari partizani iz Republike Srpske nisu se pojavili. Niti je bilo ikoga iz aktuelne vlasti da ukaže pažnju starim borcima, osim zamjenika gradonačelnika Banjaluke. Po svemu sudeći vrijeme partizana je prošlo, a oni nisu toga svjesni, niti se bore za svoje pravo glasa.
Zašto organizacije iz dva entiteta ne sarađuju? Ne mogu se dogovoriti da zajednički obilježavaju godišnjice slavnih bitaka na Sutjesci, Kozari i Neretvi. Razlog je vjerovatno kao i u svemu drugome, stari borci su se okrenuli nacionalnim vođama, od kojih možda dobijaju neku crkavicu finansijske pomoći. Kako to da su se nekadašnji partizani, kojima je drugarstvo bilo iznad svega, priklonili nacionalnim opcijama? Gdje je ono njihovo bratstvo i jedinstvo koje ih je vodilo do pobjede nad fašizmom?
Na pomenutom sastanku moj prijatelj fra Marko Oršolić je govorio kako je danas više nego ikada potreban dijalog. Očigledno da jedan broj nekadašnjih junaka s brojnih ratišta nemaju kuraži da razgovaraju s ratnim drugovima. Podijeljenost u ovom društvu ide tako daleko da se ne može ni razgovarati s nekadašnjim suborcima. Zaista treba imati odvažnosti i uspostaviti dijalog s onima koji drugačije misle. Mada Oršolić nema u potpunosti pravo, jer često imamo posla s tvrdoglavim ljudima, koji ne znaju ni razgovarati, saslušati drugoga. Ima nas tako zatucanih u svoju istinu, da ne možemo ni čuti nečiju drugu.
Borci iz NOB-a su okrenuti svom nekadašnjem slavnom vojevanju i današnjim boleštinama koje ih sustižu, pa nemaju snage da se u ovom vremenu bore protiv fašizma. Ako je nacionalizam predvorje fašizma, što su to mnogi kod nas konstatovali, onda otpor fašizmu nije završen. Naravno da senilni partizani ne mogu ponovo krenuti u još jedan boj, ali barem ne bi trebalo da se priklanjaju onima protiv čijih ideja su se obračunavali. Pitanje je na širem planu mnogo puta ponovljeno: Zašto se nekadašnji članovi Saveza komunista okreću za 180 stepeni i priključuju nacionalnim oligarhijama? Zašto u tolikom broju?
Dolaskom demokratije devedesetih godina krenula je bjesomučna ofanziva na sve partizansko, na sve lijevo, nije se uvažavala ni činjenica borbe protiv fašizma. Na scenu su došli glasnogovornici profašističkih ideja, kojih još i danas dosta ima. Pa su se i stoga članovi SUBNOR-a sada ušutili. A treba istrpiti tu kanonadu optužbi na račun Titovog doba, partizana, samoupravljanja, socijalne izjednačenosti. Kod Tuđmana su se pojavile profašističke snage, koje su brisale sve ono što su "komunjare" stvarale, veličajući, recimo, poražene i stradale ustaše u Blajburgu. A kako i danas u Hrvatskoj biti partizan kada se na utakmicama i na Tompsonovom koncertu ističu pozdravi i znakovi fašistički.
Mogu li nekadašnji partizani zagovarati antifašizam u Srbiji, gdje rulja nesmetano nosi zastave s mrtvačkim glavama i uzvikuju četničke parole? Ako se tome doda da se u ovoj državi među izvjesnim brojem intelektualaca stvara atmosfera da su četnici zapravo bili jedini u onom davnom ratu protiv fašizma, onda je istina duboko pokopana.
Promjenu režima u Bosni su jedva dočekali Mladi muslimani, čije je vođe socijalistička vlast dugo držala u zatvoru. Od tada, od početka devedesetih, aktuelna vlast u našoj zemlji neprestano proziva "komunjare" da su za sve oni krivi što nam ne ide dobro. Bošnjački, srpski i hrvatski nacionalisti rastaču ovu zemlju, omogućili su svojoj eliti da se bogati, a račun za loše stanje u privredi, obrazovanju, zdravstvu, pravosuđu i u mnogim drugim društvenim segmentima isporučuju partizanima. Pa zato i ovi današnji umorni borci NOR-a nemaju mjesta da se iskažu. Na njima je da samo šute i umiru.
Jako dobar tekst Mr X.
Ogromnu smo zrtvu dali, a nigdje antifasizam nije manje cijenjen nego kod nas..
Evo po Vojvodini, gomila nacistickih organizacija..sramota..
Ogromnu smo zrtvu dali, a nigdje antifasizam nije manje cijenjen nego kod nas..
Evo po Vojvodini, gomila nacistickih organizacija..sramota..
That same year, Strummer reportedly cried when he learned that "Rock the Casbah" had been adopted as a slogan by US bomber pilots in the Gulf War.
TEKST VUCE NA HRVATSKE AUTORE,ALI NE ZNAM..?!
IMA DOSTA ISTINE U OVOME,ALI TREBA NAPOMENUTI DA SU UPRAVO UDRUZENJA IZ FEDERACIJE SVAKI PUT DO SADA PRAVILI RASKOL I UVIJEK MIMO SRPSKIH ORGANIZACIJA ORGANIZOVALI SVOJE MANIFESTACIJE...ETO IMALI SMO PRILIKU DA VIDIMO OBILJEZAVANJE BITKE NA SUTJESCI,FEDERALCI PROSLAVLJAJU JEDAN DAN OVI NASI DRUGI DAN....
ALI NE TREBA ZABORAVITI KO SU UOPSTE BILI HRVATSKI KOMUNISTI...ISTI ONI KOJI SU ZAJEDNO SA USTASAMA PRIJE RATA ORGANIZOVALI TERORISTCKE AKCIJE PROTIV JUGOSLAVIJE,RADILI NA STVARANJU ETNICKI CISTE HRVATSKE,ISELJAVALI PREOSTALE SRBE U VOJVODINU POSLIJE RATA,UNISTAVALI DOKAZE O POSTOJANJU JASENOVCA,A U ISTOM BILI TRETIRANI SA HOTELSKIM SMJESTAJEM..I DANAS NEKI OD TAKVIH SU PREDSTAVNICI SUBNOR-a IZ FEDERACIJE....I STA DA SARADJUJU SA SRPSKIM ANTIFASISTIMA,NE BIH REKAO.
A FASIZAM BUJA NA SVE STRANE....
IMA DOSTA ISTINE U OVOME,ALI TREBA NAPOMENUTI DA SU UPRAVO UDRUZENJA IZ FEDERACIJE SVAKI PUT DO SADA PRAVILI RASKOL I UVIJEK MIMO SRPSKIH ORGANIZACIJA ORGANIZOVALI SVOJE MANIFESTACIJE...ETO IMALI SMO PRILIKU DA VIDIMO OBILJEZAVANJE BITKE NA SUTJESCI,FEDERALCI PROSLAVLJAJU JEDAN DAN OVI NASI DRUGI DAN....
ALI NE TREBA ZABORAVITI KO SU UOPSTE BILI HRVATSKI KOMUNISTI...ISTI ONI KOJI SU ZAJEDNO SA USTASAMA PRIJE RATA ORGANIZOVALI TERORISTCKE AKCIJE PROTIV JUGOSLAVIJE,RADILI NA STVARANJU ETNICKI CISTE HRVATSKE,ISELJAVALI PREOSTALE SRBE U VOJVODINU POSLIJE RATA,UNISTAVALI DOKAZE O POSTOJANJU JASENOVCA,A U ISTOM BILI TRETIRANI SA HOTELSKIM SMJESTAJEM..I DANAS NEKI OD TAKVIH SU PREDSTAVNICI SUBNOR-a IZ FEDERACIJE....I STA DA SARADJUJU SA SRPSKIM ANTIFASISTIMA,NE BIH REKAO.
A FASIZAM BUJA NA SVE STRANE....
- Stole Kalaba
- Posts: 29
- Joined: 01.03.2007. 20:49
e moj druze jest tebi dobro...Moj je djed bio u partizanima i borio se protiv fasista!
Posle rata je bio Udbas i lovio je cetnike po planinama i sumama
Kaze da su ih mlatili ko pacove onako masne prljave i bradate ! Nazalost takve
cetnicke bagre ima i na ovom forumu a znamo dobro ko su ti pojedinci
Treba takve elemente ukloniti kao sto je Udba radila haha.
UDBA je najgora stvar koja se mogla desiti poslije rata,vrijedim i radnim ljudima su otimali sto se otimat moglo,da bi guzicari mogli zivjet na tudji racun,svaka cast i partizanima i cetnicima,borili se ljudi za svoja ognjista i kuce muka ih natjerala..
- sagittarius>--->
- Posts: 130
- Joined: 11.11.2008. 08:50
- Location: TUI
Iako nisam komunista, ja sam antifašista. Pravo da pričam o ovoj temi je to što mi je pradjed stradao u Jasenovcu i što mi je djed od 16-e godine učesnik NOR-a, te je nakon toga radio u UDBI, za šta se danas kaje kada priča o tome. Taj djed je od mog oca, otac.
Čak je dolazio u selo odakle su roditelji moje majke i hapsio neke članove porodice. Zamislite ironije poslije su postali prijatelji.
Sa mamine strane pola - pola, pola četnici pola partizani.
Sve to je još žalosnije kada se uzme u obzir da su svi oni čisti Srbi.
I gdje su tu hrvati i muslimani i ostale nacionalne manjine...
Čak je dolazio u selo odakle su roditelji moje majke i hapsio neke članove porodice. Zamislite ironije poslije su postali prijatelji.
Sa mamine strane pola - pola, pola četnici pola partizani.
Sve to je još žalosnije kada se uzme u obzir da su svi oni čisti Srbi.
I gdje su tu hrvati i muslimani i ostale nacionalne manjine...
>>>>-------------->>
- sagittarius>--->
- Posts: 130
- Joined: 11.11.2008. 08:50
- Location: TUI
-
- Posts: 537
- Joined: 26.03.2005. 09:10
Историја - КАКАВ ЈЕ БИО ЧЕ ГЕВАРА?
20-12-2008
Београд - (МТС Мондо) - Не постоји герилац који је тако познат као Че Гевара. Милиони људи широм света и данас, 41 годину после његове смрти носе мајице или качкете са његовим ликом, лево оријентисане политичке партије га идеализују, о њему чак и Холивуд снима филмове.
Британски лист "Сан" (The Sun) објавио је у суботу текст који представља Че Гевару у другом, мање познатом, светлу и тврди да је он био ништа друго до немилосрдни убица, који је убијао ненаоружане непријатеље, па чак и сопствене војнике који су се опирали његовим наређењима.
Након што је Че Гевара помогао Фиделу Кастру да збаци са власти кубанског војног диктатора генерала Батисту 1959. године, преузео је улогу главног ликвидатора међу револуционарима.
Према неким подацима, Гевара је одговоран за смрт између 180 и "хиљаду" затвореника. Ако се о цифрама може дискутовати, нема сумње да је био умешан у то крвопролиће.
Он је једном признао да није осетио потребу да се суди противницима Кастрове кубанске револуције.
"За слање некога пред стрељачки вод, нема потребе за суђењем. То су заоставштине из буржоаског времена. Ово је револуција, а револуционар мора да постане хладнокрвна машина за убијање мотивисана истинском мржњом", написао је једном.
Британски лист није навео извор овог Гевариног излагања. Ипак, "Сан" подсећа на Че Геварино обраћање Генералној скупштини УН 1964. године. Када су га упитали о кубанским "ескадронима смрти", одговорио је: "Погубљења? Наравно да то чинимо. И наставићемо да ликвидирамо (противнике) док год је то потребно. Ово је рат до смрти свих непријатеља револуције".
Пет месеци Ернесто Гевара био је командир једног озлоглашеног затвора на Куби. Његов задатак био је да приводи правди "издајнике и ратне злочинце". Често је био у улози судије, пороте и егзекутора.
Треба знати и да је за време Батистове диктатуре убијено око 20.000 Кубанаца.
У чланку у британском листу наводи се да је Че Гевара, између осталог, одговоран и за смрт једног 14-годишњака, као и за све оне који нису делили његову идеологију.
Револуционар, рођен у Аргентини, добио је кубанско држављанство за све што је учинио у свргавању Батисте, а наводно се служио Стаљиновим моделом чистки и затварао је оне којима је била ближа нека друга идеологија.
Че Гевара је учествовао и у стварању кубанске тајне полиције и прављењу мреже доушника од грађана чији је задатак био да шпијунирају комшије.
Своје војнике водио је гвозденом песницом. Тражио је смртну казну за све који га не слушају, за дезертере и доушнике. Говорио је како је лично убио једног војника, осумњиченог да је доушник: "решио сам проблем тако што сам му испалио метак у главу".
Када је једна група герилаца покренула штрајк глађу, желећи да добије бољу исхрану, Гевара је планирао да их све побије, али га је Кастро у томе спречио.
Ипак, Холивуд не мари за ову његову мрачну страну. Оскаровац Бенисио дел Торо играо је Че Гевару у два филма Стивена Содерберга. Дел Торо одбацује тврдње које говоре о "мрачном" Че Гевари и упоређује аргентинског револуционара са Исусом Христом.
20-12-2008
Београд - (МТС Мондо) - Не постоји герилац који је тако познат као Че Гевара. Милиони људи широм света и данас, 41 годину после његове смрти носе мајице или качкете са његовим ликом, лево оријентисане политичке партије га идеализују, о њему чак и Холивуд снима филмове.
Британски лист "Сан" (The Sun) објавио је у суботу текст који представља Че Гевару у другом, мање познатом, светлу и тврди да је он био ништа друго до немилосрдни убица, који је убијао ненаоружане непријатеље, па чак и сопствене војнике који су се опирали његовим наређењима.
Након што је Че Гевара помогао Фиделу Кастру да збаци са власти кубанског војног диктатора генерала Батисту 1959. године, преузео је улогу главног ликвидатора међу револуционарима.
Према неким подацима, Гевара је одговоран за смрт између 180 и "хиљаду" затвореника. Ако се о цифрама може дискутовати, нема сумње да је био умешан у то крвопролиће.
Он је једном признао да није осетио потребу да се суди противницима Кастрове кубанске револуције.
"За слање некога пред стрељачки вод, нема потребе за суђењем. То су заоставштине из буржоаског времена. Ово је револуција, а револуционар мора да постане хладнокрвна машина за убијање мотивисана истинском мржњом", написао је једном.
Британски лист није навео извор овог Гевариног излагања. Ипак, "Сан" подсећа на Че Геварино обраћање Генералној скупштини УН 1964. године. Када су га упитали о кубанским "ескадронима смрти", одговорио је: "Погубљења? Наравно да то чинимо. И наставићемо да ликвидирамо (противнике) док год је то потребно. Ово је рат до смрти свих непријатеља револуције".
Пет месеци Ернесто Гевара био је командир једног озлоглашеног затвора на Куби. Његов задатак био је да приводи правди "издајнике и ратне злочинце". Често је био у улози судије, пороте и егзекутора.
Треба знати и да је за време Батистове диктатуре убијено око 20.000 Кубанаца.
У чланку у британском листу наводи се да је Че Гевара, између осталог, одговоран и за смрт једног 14-годишњака, као и за све оне који нису делили његову идеологију.
Револуционар, рођен у Аргентини, добио је кубанско држављанство за све што је учинио у свргавању Батисте, а наводно се служио Стаљиновим моделом чистки и затварао је оне којима је била ближа нека друга идеологија.
Че Гевара је учествовао и у стварању кубанске тајне полиције и прављењу мреже доушника од грађана чији је задатак био да шпијунирају комшије.
Своје војнике водио је гвозденом песницом. Тражио је смртну казну за све који га не слушају, за дезертере и доушнике. Говорио је како је лично убио једног војника, осумњиченог да је доушник: "решио сам проблем тако што сам му испалио метак у главу".
Када је једна група герилаца покренула штрајк глађу, желећи да добије бољу исхрану, Гевара је планирао да их све побије, али га је Кастро у томе спречио.
Ипак, Холивуд не мари за ову његову мрачну страну. Оскаровац Бенисио дел Торо играо је Че Гевару у два филма Стивена Содерберга. Дел Торо одбацује тврдње које говоре о "мрачном" Че Гевари и упоређује аргентинског револуционара са Исусом Христом.