Da se ne zaboravi-nek im je vjecna slava!
Posted: 07.02.2008. 22:14
SAD VIDJEH KOJI JE DANAS DATUM,SRAMOTA ZA CIJELI SRPSKI NAROD...OPET SE ZABORAVLJA NE TAKO DAVNA ISTORIJA...KOLIKO SE SAMO SJETILO STA SE DESILO NA DANASNJI DAN 1942.
TEKST NIJE NAJUREDNIJI,ALI DOCARAVA DOGADJAJE!
7.februara 1942.godine u selima nadomak Banjaluke,Drakulic,Sargovac,Motike i rudnik Rakovac, Paveliceve ustase iz "Tjelesnog zdruga",uz pomoc domacih ustasa,pobile su 2.300 mestana,medju kojima je bilo 551 dete,sto je ujedno najveci ustaski pokolj koji se desio u jednom danu.
Pokolj je tajno organizovao ustaski stozernik za "Hrvatsku krajinu" Viktor Gutic,a predvodio ga je zupnik banjaluckog samostana Petricevac fra Miroslav Filipovic.
Krvavi ustaski pir poceo je u cetiri casa ujutro i trajao do ranog popodneva istog dana,a pobijeni su svi Srbi koji su se zatekli u selu osim Lenke Kuruzovic koja je sa svojih petoro dece uspela da umakne ustaskom nozu.
Mestani Drakulica,Motika,Sargovca i rudnika Rakovac pobijeni su bez ispaljenog metka,sekirama,nozevima,krampovima.
Na dan pokolja fra Tomislav Filipović je došao pred kuću Đure Glamočanina u selu Drakulić s grupom ustaša i lično prvi počeo s pokoljem gdje je iz kuće izveo kćerku Glamočanina koja je tek krenula u školu i zaklavši je nožem poručio je ostalim ustašama da on u ime boga pokrštava srpske izrode i da oni treba da slijede njegov put. Tom prilikom fra Filipović je rekao da prvi prima sav grijeh na svoju dušu, a sve će ustaše ispovijediti i riješiti ih svih grijeha. Prema riječima krvoločnog fra Tomislava Filipovića bog neće ovaj rad ustaša uzeti za grijeh jer će on saprati sve grijehe sa ustaša - izjavio je u svom svjedočenju Vukobrad.
Da su ustaske vlasti pripremale podmukli pokolj govori i cinjenica da su nekoliko dana ranije izvrsili popis seljana,uz obrazlozenje da ce svi koji se zateknu kod kuce 7.februara dobiti pomoc u hrani.
Takodje,nekoliko dana ranije,naredili su da se zbog navodnog besnila pobiju svi psi u selu,sa stvarnom namerom da za vreme zlocina lavez pasa ne bi otkrio da se nesto cudno desava u selu.
> Fra Filipovica je na osnovu »zasluga« iz Drakulica,
> Sargovca i Motika, ustaski poglavnik unaprijedio u cin
> ustaskog bojnika. Kada se u javnosti doznalo za ovaj
> stravicni genocidni pokolj, fra Filipovic je »uhapsen«
> u Zagrebu na Savskoj cesti. Na prijedlog roрaka,
> genocidnog zlocina Vjekoslava-Maksa Luburica, vec 10.
> juna 1942, postaje zapovjednika Jasenovca - sistema
> hrvatskih ustaskih logora genocida, gdje je »izvrsio
> bezbroj masovnih pokolja nevinih ljudi , zena i djece,
> te vlastitom rukom postreljao i zaklao mnoge
> zatocenike logora i takova klanja nareрivao ostalim
> svojim podreрenim
> asama«
> Katolicki izvori tvrde da je general Franjevackog reda
> u Rimu vodio istragu protiv fra Tomislava Filipovica
> »o pretuznom ovom dogadaju, kada su jedne noci od
> hiljadu petsto pravoslavaca, takoрe zena i djece u
> prisustvu precasnog oc
> a Miroslava Filipovica,
> poklana«. Javnost o rezultatu istrage nije
> obavijestena.
> U Jasenovackim logorima genocida bili su katolicki
> sveeenici - zupnik Juraj Parsie, ustaski oficiri
> Zvonko Brekalo, Mijo Jagodar, f
> ra Ferdo Maretic,
> Alojzije Venko i dr..
>
> U Drakulicu, Sargovcu i Motikama doslo je do najtezeg
> zlocina protiv covjecnosti i meрunarodnog prava -
> genocida nad srpskom pravoslavnom djecom. Lazar
> Lukajic je 1955-1956. bio ucitelj i upravitelj osnovne
> skole u Sipragama, gdje je poslije rata radila
> oporavljena uciteljica Dobrila Martinovic, koja je
> prezivjela ustaski pokolj. Ona je Lukajieu dala
> dragocjeno svjedocenje ocevidca:
> U ucionicu je iznenada za vrijeme casa usao fratar
> Miroslav Filipovic, koga je odranije dobro poznavala.
> Poznavala su ga i djeca, jer je fratar cesto prolazio
> kroz Drakulic, Sargovac i Motike. Bio je obucen u novu
> ustasku uniformu . Za njim je uslo dvanaest ustasa,
> koji su stali pored katedre i skolske table, okrenuti
> prema klupama i
> djeci ... Onda je fratar zamolio
> uciteljicu da izvede iz klupe jedno srpsko dijete. Ona
> je, ne znajuci sta ce biti, odabrala i izvela
> lepuskastu i urednu djevojcicu Radojku, kcerku Рure
> Glamocanina. Uciteljica je mislila da dijete treba
> nesto da odrecituje, kao sto se to ranije desavalo.
> Kada je Radojka dosla do katedre, fratar ju je
> uhvatio, podigao na katedru, a onda izvadio noz i tu
> jer zaklao pred ostalom djecom, uciteljicom i utasama.
> Tada se smireno i jezuitski dostojanstveno okrenuo
> ustasama i rekao im: 'Ustase, ovo ja u ime Boga
> pokrstavam ove izrode i vi slijedite moj put. Ja
> primam sav grijeh na moju dusu, a vas cu ispovijediti
> i rijesiti svih grijeha'. U ucionici je nastala
> panika. Uzasnuta djeca su vikala i vristala, jaukala i
> skakala jedno preko drugog, izmeрu klupa i preko
> klupa. Fratar je odmah naredio uciteljici Dobrili
> Martinovic da izdvoji svu srpsku djecu pod prijetnjom
> ubistva. Zatim je naredio da i druga uciteljica, Mara
> Sunjic, izvede srpsku djecu iz svog razreda.
> Kontrolisao je djecu po dnevniku. Ustasama je naredio
> da izvedu srpsku djecu napolje, u skolsko dvoriste u
> kome je bio utaban snijeg. Djeci je naredio da trce
> ukrug po skolskom dvoristu, a na odreрeno rastojanje
> postavio je ustase. Naredio im je da kako koje dijete
> naiрe da mu odsjeku dio tijela - uvo, nos, ruku,
> obraz, izvade oko - i da mu to guraju u prosjeceni
> stomacic, a zatim da masakrirano dijete dalje trci. I
> sve tako dok djeca nisu popadala. Onda su ih ustase
> dotukle na snijegu. Uciteljice su se
> zumile.«
> Prema izvjestaju njemackog generala »U skoli su ostala
> prazna mjesta srpske djece. Samo u sargovacku skolu
> nije doslo 53 djece« U skolskom dnevniku zabiljezeno
> je da je Radojka Glamocanin i ostala srpska djeca
> »umrla 7. veljace 1942. godine«.
> Papa Jovan Pavle je dva puta posjetio Hrvatsku, ni
> jedan put Jasenovac. Ovoga puta je izabrao da odrzi
> svetu misu i beatifikuje Ivana Minca bas umanastiru
> Petricev
> ac, odakle je franjevac Filipovic na celu
> ustaskih bandi za jedan »radnidan« poklao 2.730
> pravoslavnih Srba, oko 500 djece.
O ovom stravicnom zlocinu posle Drugog svetskog rata dugo se cutalo,a tek 1964. godine izvrseno je popisivanje stradalih,i to 1.400 lica, da bi tadasnje vlasti 1965.godine podigle Spomen kosturnicu za tih,kako je i ispisano na kosturnici,"1.400 zrtava fasistickog terora".
Naknadnim istrazivanjem doslo se do brojke od 2.300 zrtava.
Tek 1991.godine odrzan je prvi parastos ovim zrtvama,a sluzio ga je vladika banjalucki Jefrem.Od tada svake prve nedelje u februaru sluzi se parastos,a unazad cetiri godine i zaupokojena liturgija u novosagradjenoj crkvi Svetog velikomucenika Georgija u Drakulicu.
Iako su stanovnici ovih mesta i banjalucke regije ocekivali da ce se poglavar Rimokatolicke crkve papa Jovan Pavle Drugi ograditi od ovih zlocina tokom posete Petricevskom samostanu u Banjaluci u junu 2003.godine,koji se nalazi na samo kilometar od mesta pokolja,papa ovaj dogadjaj nije ni spomenuo.
Da se nikad ne zaboravi.
Neka im je vecna slava.
7.FEBRUAR 1942.-7.FEBRUAR 2008.
TEKST NIJE NAJUREDNIJI,ALI DOCARAVA DOGADJAJE!
7.februara 1942.godine u selima nadomak Banjaluke,Drakulic,Sargovac,Motike i rudnik Rakovac, Paveliceve ustase iz "Tjelesnog zdruga",uz pomoc domacih ustasa,pobile su 2.300 mestana,medju kojima je bilo 551 dete,sto je ujedno najveci ustaski pokolj koji se desio u jednom danu.
Pokolj je tajno organizovao ustaski stozernik za "Hrvatsku krajinu" Viktor Gutic,a predvodio ga je zupnik banjaluckog samostana Petricevac fra Miroslav Filipovic.
Krvavi ustaski pir poceo je u cetiri casa ujutro i trajao do ranog popodneva istog dana,a pobijeni su svi Srbi koji su se zatekli u selu osim Lenke Kuruzovic koja je sa svojih petoro dece uspela da umakne ustaskom nozu.
Mestani Drakulica,Motika,Sargovca i rudnika Rakovac pobijeni su bez ispaljenog metka,sekirama,nozevima,krampovima.
Na dan pokolja fra Tomislav Filipović je došao pred kuću Đure Glamočanina u selu Drakulić s grupom ustaša i lično prvi počeo s pokoljem gdje je iz kuće izveo kćerku Glamočanina koja je tek krenula u školu i zaklavši je nožem poručio je ostalim ustašama da on u ime boga pokrštava srpske izrode i da oni treba da slijede njegov put. Tom prilikom fra Filipović je rekao da prvi prima sav grijeh na svoju dušu, a sve će ustaše ispovijediti i riješiti ih svih grijeha. Prema riječima krvoločnog fra Tomislava Filipovića bog neće ovaj rad ustaša uzeti za grijeh jer će on saprati sve grijehe sa ustaša - izjavio je u svom svjedočenju Vukobrad.
Da su ustaske vlasti pripremale podmukli pokolj govori i cinjenica da su nekoliko dana ranije izvrsili popis seljana,uz obrazlozenje da ce svi koji se zateknu kod kuce 7.februara dobiti pomoc u hrani.
Takodje,nekoliko dana ranije,naredili su da se zbog navodnog besnila pobiju svi psi u selu,sa stvarnom namerom da za vreme zlocina lavez pasa ne bi otkrio da se nesto cudno desava u selu.
> Fra Filipovica je na osnovu »zasluga« iz Drakulica,
> Sargovca i Motika, ustaski poglavnik unaprijedio u cin
> ustaskog bojnika. Kada se u javnosti doznalo za ovaj
> stravicni genocidni pokolj, fra Filipovic je »uhapsen«
> u Zagrebu na Savskoj cesti. Na prijedlog roрaka,
> genocidnog zlocina Vjekoslava-Maksa Luburica, vec 10.
> juna 1942, postaje zapovjednika Jasenovca - sistema
> hrvatskih ustaskih logora genocida, gdje je »izvrsio
> bezbroj masovnih pokolja nevinih ljudi , zena i djece,
> te vlastitom rukom postreljao i zaklao mnoge
> zatocenike logora i takova klanja nareрivao ostalim
> svojim podreрenim
> asama«
> Katolicki izvori tvrde da je general Franjevackog reda
> u Rimu vodio istragu protiv fra Tomislava Filipovica
> »o pretuznom ovom dogadaju, kada su jedne noci od
> hiljadu petsto pravoslavaca, takoрe zena i djece u
> prisustvu precasnog oc
> a Miroslava Filipovica,
> poklana«. Javnost o rezultatu istrage nije
> obavijestena.
> U Jasenovackim logorima genocida bili su katolicki
> sveeenici - zupnik Juraj Parsie, ustaski oficiri
> Zvonko Brekalo, Mijo Jagodar, f
> ra Ferdo Maretic,
> Alojzije Venko i dr..
>
> U Drakulicu, Sargovcu i Motikama doslo je do najtezeg
> zlocina protiv covjecnosti i meрunarodnog prava -
> genocida nad srpskom pravoslavnom djecom. Lazar
> Lukajic je 1955-1956. bio ucitelj i upravitelj osnovne
> skole u Sipragama, gdje je poslije rata radila
> oporavljena uciteljica Dobrila Martinovic, koja je
> prezivjela ustaski pokolj. Ona je Lukajieu dala
> dragocjeno svjedocenje ocevidca:
> U ucionicu je iznenada za vrijeme casa usao fratar
> Miroslav Filipovic, koga je odranije dobro poznavala.
> Poznavala su ga i djeca, jer je fratar cesto prolazio
> kroz Drakulic, Sargovac i Motike. Bio je obucen u novu
> ustasku uniformu . Za njim je uslo dvanaest ustasa,
> koji su stali pored katedre i skolske table, okrenuti
> prema klupama i
> djeci ... Onda je fratar zamolio
> uciteljicu da izvede iz klupe jedno srpsko dijete. Ona
> je, ne znajuci sta ce biti, odabrala i izvela
> lepuskastu i urednu djevojcicu Radojku, kcerku Рure
> Glamocanina. Uciteljica je mislila da dijete treba
> nesto da odrecituje, kao sto se to ranije desavalo.
> Kada je Radojka dosla do katedre, fratar ju je
> uhvatio, podigao na katedru, a onda izvadio noz i tu
> jer zaklao pred ostalom djecom, uciteljicom i utasama.
> Tada se smireno i jezuitski dostojanstveno okrenuo
> ustasama i rekao im: 'Ustase, ovo ja u ime Boga
> pokrstavam ove izrode i vi slijedite moj put. Ja
> primam sav grijeh na moju dusu, a vas cu ispovijediti
> i rijesiti svih grijeha'. U ucionici je nastala
> panika. Uzasnuta djeca su vikala i vristala, jaukala i
> skakala jedno preko drugog, izmeрu klupa i preko
> klupa. Fratar je odmah naredio uciteljici Dobrili
> Martinovic da izdvoji svu srpsku djecu pod prijetnjom
> ubistva. Zatim je naredio da i druga uciteljica, Mara
> Sunjic, izvede srpsku djecu iz svog razreda.
> Kontrolisao je djecu po dnevniku. Ustasama je naredio
> da izvedu srpsku djecu napolje, u skolsko dvoriste u
> kome je bio utaban snijeg. Djeci je naredio da trce
> ukrug po skolskom dvoristu, a na odreрeno rastojanje
> postavio je ustase. Naredio im je da kako koje dijete
> naiрe da mu odsjeku dio tijela - uvo, nos, ruku,
> obraz, izvade oko - i da mu to guraju u prosjeceni
> stomacic, a zatim da masakrirano dijete dalje trci. I
> sve tako dok djeca nisu popadala. Onda su ih ustase
> dotukle na snijegu. Uciteljice su se
> zumile.«
> Prema izvjestaju njemackog generala »U skoli su ostala
> prazna mjesta srpske djece. Samo u sargovacku skolu
> nije doslo 53 djece« U skolskom dnevniku zabiljezeno
> je da je Radojka Glamocanin i ostala srpska djeca
> »umrla 7. veljace 1942. godine«.
> Papa Jovan Pavle je dva puta posjetio Hrvatsku, ni
> jedan put Jasenovac. Ovoga puta je izabrao da odrzi
> svetu misu i beatifikuje Ivana Minca bas umanastiru
> Petricev
> ac, odakle je franjevac Filipovic na celu
> ustaskih bandi za jedan »radnidan« poklao 2.730
> pravoslavnih Srba, oko 500 djece.
O ovom stravicnom zlocinu posle Drugog svetskog rata dugo se cutalo,a tek 1964. godine izvrseno je popisivanje stradalih,i to 1.400 lica, da bi tadasnje vlasti 1965.godine podigle Spomen kosturnicu za tih,kako je i ispisano na kosturnici,"1.400 zrtava fasistickog terora".
Naknadnim istrazivanjem doslo se do brojke od 2.300 zrtava.
Tek 1991.godine odrzan je prvi parastos ovim zrtvama,a sluzio ga je vladika banjalucki Jefrem.Od tada svake prve nedelje u februaru sluzi se parastos,a unazad cetiri godine i zaupokojena liturgija u novosagradjenoj crkvi Svetog velikomucenika Georgija u Drakulicu.
Iako su stanovnici ovih mesta i banjalucke regije ocekivali da ce se poglavar Rimokatolicke crkve papa Jovan Pavle Drugi ograditi od ovih zlocina tokom posete Petricevskom samostanu u Banjaluci u junu 2003.godine,koji se nalazi na samo kilometar od mesta pokolja,papa ovaj dogadjaj nije ni spomenuo.
Da se nikad ne zaboravi.
Neka im je vecna slava.
7.FEBRUAR 1942.-7.FEBRUAR 2008.
