Film o starom Prnjavoru

What's up? What? Oh....

Moderator: aquarius

Post Reply
User avatar
vrsta8472
Posts: 21448
Joined: 29.09.2003. 20:24
Location: Прњавор
Contact:

Film o starom Prnjavoru

Post by vrsta8472 »

Zadnjih mjesec dana, snimamo dokumentarni film o starom Prnjavoru. Vremensko razdoblje od 1920 do 1945 godine. O zivotu tadasnjih stanovnika naseg grada, njihovim navikama obicajima, sta su radili u slobodno vrijeme, kakav je bio suzivot izmedju raznih nacija i nacionalnosti, vjerski i kulturni zivot.

Film se sastoji od tri razgovora od po sat vremena sa trojicom najstraijih Prnjavorčana. Veljkom Lazićem, Markom Markovićem i Ristom Neimarevićem. Oni su nam veoma interesantnim pricama, docarali taj nekadasnji Prnjavor. Od njih smo dobili mnogo straih slika naseg grada, neke od njih ste vec mogli da vidite na galeriji, a te slike cemo upotrebiti u tom dokumentarnom filmu kako bi sto vise docarali strai Prnjavor.

Ovih dana treba da pocnemo sa montazom filma, i nadam se da ce uskoro biti svecana premijera, na koju ce te svi vi biti pozvani da dodjete i vidite. Ovim putem se zahvaljujem Maximusu, snimatelju Bijelicu i Ugljesi Popovicu (nesto kao voditelj), Ukrajinskom muzeju u Prnjavoru (koji tek treba da mi da stare slike) i svima ostalima koji su nam pomogli da snimimo taj film. Za sve one koji ne budu imali priliku da dodju na premijeru, postavicemo taj film na net pa ce te moci da ga "skinete".
Хроничар свакодневнице

vedran@prnjavor.info

User avatar
Mr X
Posts: 6922
Joined: 20.05.2006. 11:57
Contact:

Post by Mr X »

Kao što sam već prije rekao,jedva čekam da vidim...
Sve pohvale za cijelu ekipu koja je radila ovaj film!
Image

User avatar
vrsta8472
Posts: 21448
Joined: 29.09.2003. 20:24
Location: Прњавор
Contact:

Post by vrsta8472 »

Tekst koji je napisan za potrebe filma. Mislim da je veoma poucan pa da ovo podjelim sa vama.


Prnjavor, kao gradsko naselje razvilo se na uzvišenju koje se nalazi na ušću rijeke Lišnice u Vijaku. Pitomo uzvišenje dominira župnom dolinom, plodnom i od najstarijih vremena naseljenom. U davnoj prošlosti kraj je bio naseljen Keltima, Ilirima, Rimljanima, Grcima... Slovensko stanovništvo se doseljavalo u etapama tokom petog, šestog i sedmog vijeka. Arheološka iskopavanja u okolini su potvrdila postojanje civilizacija od neolita preko bronzanog doba do dolaska Rimljana. Sjeverno od grada u dolini Ukrine otkrivene su Ilirske grobnice sa urnama.

Pronadjen je rimski hram u Vršanima, gdje je otkrivena i dosta dobro očuvana statua grčkog boga Apolona. Rimskih ostataka imamo i u Kokorima, Smrtićima i Gornjim Vijačanima. U Vijačanima su Kelti, Iliri i Rimljani vadili bakarnu rudu i zlato.

U srednjem vijeku prnjavorski kraj je bio u sastavu Vizantijske carevine, franačke i Mađarske kraljevine i naravno srpske, bosanske i hrvatske države. U okolini su srednjovjekovni gradovi i naselja: Lišnica, Hrastuša,Čečava...

Istorijski izvori ne govore kada je Prnjavor nastao; istoričari smatraju da je nastao i XVI vijeku, kao posjed-imanje nekog od obližnjih manastira. Uokolini su poznati manastiri : Liplje, Stuplje, Donji Detlak i Osovica.

Prnjavor, ime grčkog porijekla i ime potiče od grčke riječi PRONIJA. Pronije su svjetovna i crkvena imanja; Prnjavor je bio imanje pod upravom manastira. Obnovom Pećke patrijaršije 1557. Srbima je dozvoljeno da obnove hramove; sagrađene su i nove crkve i manastiri sa imanjima. Na manastirskim- prnjavorskim imanjima su živjeli hrišćani, ratari i stočari i poneki zanatlija; bogatiji Prnjavori su imali i hanove, trgovine, štamparije i naravno crkve.

Najstariji pisani pomen Prnjavora na Lišnici imamo krajem XVII vijeka u izvještaju austrijskih uhoda-špijuna. Poslije poraza turaka pod Bečom 1683. godine, austrijske jedinice su oslobodile veliki prostor. Naime u izvještaju austrijskih špijuna (1688-1699) između Vrbasa i Ukrine, pominju se dva manja naselja-gradići; Bernjavor-Prnjavor i Lessnia-Lišnja; bila su to naselja-trgovišta , svako po osamdesetak kućica.

Početkom osamnaestog vijeka započinje period nemira i ratova i krajevi oko Prnjavora su opustjeli i privredno osiromašili. Prnjavor je izgubio na ranijem značaju kao mjesto napredno i bogato. Kao naselje sa hanom i trgovinama, Prnjavor je bio trgovačka stanica na putu koji je iz Bosanske Krajine i Banja Luke išao na istok prema Derventi i Tešnju.

Današnje naselje se razvilo oko izvora na današnjoj tržnici-pijaci i neposredno oko nje. Ovdje je bio han u kome su odsjedali putnici; uz han je bila velika staja sa konjima, zatim trgovine i male zanatske radnje i nekoliko kuća. U sredini naselja bilo je pojilište za stoku koje se sačuvalo u sjećanjima starijih prnjavorčana.

Pravoslavni živalj-Srbi su uglavnom naseljavali Prnjavor; bilo je i domaćih muslimana. Turci su u Prnjavoru imali predstavnike svoje vlasti, u današnjem smislu policiju.

Izvještaji turskih, austrijskih, ruskih, mletačkih, francuskih i domaćih putopisaca svjedoče o skromnom životu stanovnika malih naselja u Bosni pod turcima. Početkom XIX vijeka krajeve sjeverne Bosne zahvataju ustanci nezadovoljnih Srba-hrišćana i sa prekidima traju sve do odlaska turaka iz Bosne. U isto vrijeme se doseljava veći broj Srba iz Hercegovine, Crne Gore i planinskih krajeva Bosne. Pravoslavni Srbi su 1829. u Prnjavoru osnovali parohiju u kući tz. keliji-ćeliji.

Nalazila se iznad naselja u blizini današnje bolnice, pored puta za Derventu. Bila je to prostrana građevina sa kamenim temeljom i sagrađena je od drveta. Ovdje je stanovao sveštenik-monah koji je služio svetu službu nedjeljom i praznikom. Kelija je bila bez spoljnih ukrasa i bez krsta. Zvona su bila zabranjena, vjernici su na molitvu pozivani drvenim klepalom koje je bilo postavljeno u dvorištu crkve-kelije. Unutrašnjost je bila skromno uređena. Crkveni život Pravoslavnih Srba u Bosni je bio pod duhovnom jurisdikcijom Carigradske- Vaseljenske patrijaršije, odnosno mitropolije Dabro-Bosanske sa sjedištemi Sarajevu, Episkopi su bili stranci-grčkog porijekla dok su sveštenici i monasi bili domicilni –Srbi. Godine 1842 ili 1843. pravoslavni Srbi su u crkvi-keliji osnovali i osnovnu školu, koju su pohađali dječaci iz Prnjavora i okoline.

Tridesetih godina XIX vijeka u krajeve oko Prnjavora i u sam grad se doseljava veći broj muslimana iz kneževine Srbije. Muslimani su po doseljavanju podigli malu džamiju sa drvenom munarom-minaretom. Podignuta je na izlazu iz naselja na mjestu današnje, sa haremom-grobljem.

Sultan je hatišerifom dao slobodu vjeroispovijesti svim hrišćanima, međutim sultanove naredbe su ometali muslimanski fanatici najviše derviši. Derviša, odnosno derviških tekija je bilo u susjednoj Lišnji. Oni su podsticali pobune muslimanskih masa protiv hrišćana i onemogućavale gradnju pravoslavnih crkava u gradskim sredinama. Derviške namjere su podržavali novodošli muslimani iz kneževine Srbije i zajedno udruženi nisu dozvoljavali podizanje velike crkve sa tornjem i zvonima. U međuvremenu u okolini Prnjavora je podignuto više manjih crkava-brvnara: Palačkovci, Štrpci, Grič, Mravica, Branešci, Kokori... Malobrojni rimokatolici su živjeli u Drenovi i Popovićima-Kulašima gdje su imali i župu-parohiju, koju je duhovno opsluživao monah franjevac.

Posljednje godine turske vladavine obilježile su bune i ratovi i velika pogibija stanovništva. San Stefanski ugovor je 1878. godine Bosnu predao Austro-Ugarskoj carevini. Austro-Ugarske vlasti su u Prnjavorski kraj doselili veliki broj Ukrajinaca, Nijemaca, Čeha, Mađara, Italijana, Poljaka, hercegovačkih rimokatolika i drugih. To je izmijenilo nacionalno-vjersku kartu krajolika i bitno uticalo na kulturno-vjerski život domicilnih:Srba, Muslimana i malobrojnih rimokatolika. Austrijske vlasti su gradile ceste i pruge, fabrike i rudnike, podizale gradove u stilu zapadno evropske tradicije. Prnjavor je zahvaljujući Austriji dobio izgled moderno naseljenog mjesta na cesti Banja Luka-Derventa.

Grad je za kratko vrijeme dobio građevine i ustanove neophodne za život njegovih sve brojnih stanovnika: ambulanta, vatrogasni dom, osnovnu državnu školu, hotel, restorane, brojne trgovine i zanatske radnje. Kao posebno obilježje grada jesu njegovi drvoredi,koje su zasadili austrijanci. Pravoslavni Srbi su uz pomoć Milana Obrenovića kralja Srbije podigli veliku crkvu posvećenu sv. Georgiju, najviše poštovanom svetitelju u prnjavorskom kraju.

Crkva je podignuta uz cestu-put prema Derventi. Gradnja je započela 1884, završena je 1887. i osvećena 1888. godine kada je naslikan i prelijepi ikonostas. Hram je sagrađen u neoklasicističkom stilu; jednobrodna bazilika sa polukružnom oltarskom apsidom i visokim tornjem. Hram je snabdjeven ikonama, knjigama i svim potrebnim inventarom. Najviše zasluga za podizanje hrama imao je sveštenik Opačić.

Kao i u doba turaka tako i u doba Austro-ugarske vladavine glavni pokretački duh se nalazio u Srbima. Oni su bili nosioci trgovine, obrazovanja i uopšte gradskog života; i u selima Srbi su bili najbrojniji i imali su gruntovno najviše zemlje-posjeda i zbog toga su najvažniji element u poljoprivredi.

Veliki broj Srba je svoju djecu školovao u najpoznatijim školama i univerzitetima Austro-Ugarske carevine. Rimokatolici su svoju bogomolju podigli 1890. godine; bila je to mala crkvica jer je župa u Prnjavoru pripadala Kulašima-Popovićima. Nalazila se stotinjak metara od današnje velike crkve, u današnjoj glavnoj-Svetosavskoj ulici. Velika rimokatolička crkva sv. Antuna podignuta je početkom XX vijeka. Nešto kasnije i prnjavorski grkokatolici su na istoku Prnjavora podigli hram.

Prvi sv. rat je donio mnoge muke pravoslavnim Srbima, jer su mnogi odvedeni u logore, šikanirani i maltretirani. Veći broj Srba iz Prnjavora i okoline je stradao na ratištima širom Evrope. Veliki broj je bio u vojsci kraljevine Srbije kao dobrovoljci, mahom prebjegli iz Austro-Ugarske vojske. Mnogi su svoje živote dali za slobodu. Rat je donio raspad stare carevine i stvaranje nove države SHS.

Nova kraljevina je bila nada svih naroda, ali samo nada i ništa više. Između dva rata Prnjavor se proširio i dobio je nove stanovnike; bio je i sresko sjedište, važan trgovački centar sa bogatom poljoprivrednom okolinom. Srbi su još od ranije bili trgovačka i intelektualna elita Prnjavora, dakle imali su bogatstvo i obrazovanje. Kao i u doba Austrije i Turske najvažniji element kod Srba u svakodnevnom životu Prnjavora, bila je pravoslavna vjera.

Sve se odvijalo pod okriljem crkve; vjerski, kulturno-zabavni, sportski i javni život. Između dva rata sagrađen je i rusko-ukrajinski pravoslavni manastir Pokrova Presvete Bogorodice. Ovdje su pravoslavne monahinje, prognane iz Rusije našle svoje utočište i osnovale dom za siročad. Politički život predratnog Prnjavora odvijao se u borbi stranaka za vlast.

Drugi sv. rat je donio velika stradanja i razaranja. Prnjavor je okupiran od strane Nijemaca i ustaša 16. aprila 1941. godine. Odmah poslije ustaše su zavele strahovladu; sveštenik SPC otac Jovica je protjeran u Srbiju, hram je zatvoren i pretvoren u štalu za opljačkanu stoku iz okolnih sela. Veliki broj Srba je odveden u logore i zatvore. Mnogi su stradali. Preostali Srbi šikanirani i ubijani. Na teror i strahovladu ustaša Srbi iz okoline Prnjavora su odgovorili ustankom. Ustanak je podignut od strane srpskog naroda, ustanici su sebe nazivala četnicima.

Sjedišta ustanika su bila u okolnim selima. Zahvaljujući četničkim jedinicama srpski narod je spašen od istrebljenja. Komunisti i partizani se javljaju dalje od naših krajeva; u početku zajedno sa četnicima ratuju protiv Nijemaca i ustaša, kasnije pak postaju smrtni neprijatelji četnika.

Početkom 1943. prva proleterska je ušla u Prnjavor; u početku građani su bili sumnjičavi prema partizanima, kasnije su isti u velikom broju otišli u partizane. Komunistički pop Vlado Zečević je otslužio i liturgiju u pravoslavnoj crkvi. Prethodno su je očistili od životinjskog izmeta i smeća.

Drugi ulazak partizana u Prnjavor je vezan za petu kozarsku. Oni su pri povlačenju popalili sve važnije zgrade među njima i veliki sokolski dom koji se nalazio u blizini pravoslavne crkve. Zašto su to uradili, do danas niko nije odgovorio. Poslije rata komunisti su zabranili rad svih stranaka osim komunističke. Izvršena je velika pljačka i otimačina privatne imovine i sve proglašeno narodnom imovinom. Svi koji se nisu slagali sa novim režimom vlast je hapsila i proganjala, nerijetko i lišavala života u tz. akcijama svirepe OZNE.

Ozna je poslije rata lišila života mnoge protivnike socijalizma, mnogima je bila povod da zauvijek napuste svoju domovinu i sreću potraže u zemljama zapadnog svijeta. Socijalizam je imao plansku privredu i odmah po dolasku na vlast započeli su industrijalizaciju u zemlji koja je tradicionalno bila poljoprivredna.

Prnjavor je poslije rata dobio više industrijskih preduzeća-fabrika; sagrađene su stambene zgrade i privatne kuće, škole, trgovine; grad je dobio i električnu struju, asvaltirane ulice i puteve...

Ovo je napisao Uglješa Popović ....

Nadam se da ćemo imati i drugi dio, od 1950 godine pa do današnjih dana :arrow:
Хроничар свакодневнице

vedran@prnjavor.info

User avatar
odlikas7450
Posts: 305
Joined: 18.05.2007. 11:30

Post by odlikas7450 »

Vrsta, molim te reci mi, da li ce biti moguce da se taj film kupi na DVD?

User avatar
vrsta8472
Posts: 21448
Joined: 29.09.2003. 20:24
Location: Прњавор
Contact:

Post by vrsta8472 »

I to ce biti moguce uskoro :D
Хроничар свакодневнице

vedran@prnjavor.info

User avatar
Katarina
Posts: 104
Joined: 14.06.2007. 17:05

Post by Katarina »

Sve mi je i nekako jasno ali gdje nadje Kelte??

Kelti su se razmilili iz sjeverozapadne Evrope uz Dunav I oni su osnovali prvu naseobinu gdje je danas Beograd. Naseljavali su predjele Slovenije, sjeverne Slavonije, ali u Bosni nisu nikad bili.

User avatar
vrsta8472
Posts: 21448
Joined: 29.09.2003. 20:24
Location: Прњавор
Contact:

Post by vrsta8472 »

Katarina wrote:Sve mi je i nekako jasno ali gdje nadje Kelte??

Kelti su se razmilili iz sjeverozapadne Evrope uz Dunav I oni su osnovali prvu naseobinu gdje je danas Beograd. Naseljavali su predjele Slovenije, sjeverne Slavonije, ali u Bosni nisu nikad bili.
Tekst je malo opsiran, od naseg poznatog istoricara Vladimira Corovica. Istorija Bosne, i pominje Kelte

http://www.rastko.org.yu/rastko-bl/isto ... ija_l.html

Na podnožju slavne Romanije Starine Novaka, na Glasincu, na jednoj širokoj planinskoj visoravni, diže se obilje starinskih gradina i humki, kakvo, u toliko broju, nije još nađeno ni na jednom kraju Balkanskog Poluostrva. One se steru u širokom polukrugu sve od Drine do Bosne, sa primetnim opadanjem kad su dalje od središta, i broje na 5000 gromila. Kad je razrušio kiličku Tebu i smakao njenog gospodara Eetijon, Ahilej nije oplenio poginulog, nego ga „spali sa divnim oružjem i nasu mu humku.” Posle borbe jedan junak u Ilijadi predlaže da valja pokupiti sve mrtvace i spaliti ih, „a oko lomače nasućemo jednu zajedničku humku”. Za balkanske Tračane naveo je već Herodot da mrtvace ili spaljuju ili sahranjuju, a pri tom im naspu gomilu. Glasinac je klasično mesto te kulture. U tumulima (humkama, gomilama), od kojih neki imaju u prečniku po 15–20 metara, nalaze se i pojedinačni i skupni grobovi; a ima i obično sahranjenih i spaljenih skeleta. Karakteristično je, međutim, da su paljeni skeleti mnogo bogatiji i da je uz njih obično i oružje, dok je to u drugima ređi slučaj. Od oružja je najčešće koplje, čuvena ilirska sigina; mnogo su ređi mačevi i noževi, a ima nešto i sekira, od kojih više primeraka sa dve oštrice. Glasinački nalazi idu delimično u kraj broncane i u prvu železnu periodu takozvanog halštatskog tipa. Naročit značaj imaju glasinački nalazi radi svog opšteg karaktera: oni su tipovi naglog prelaza broncane u gvozdenu periodu, koja je ovde, kako se čini, nastala ranije nego u Halštatu. Drugi značaj je u tom „što velika većina broncana nakita prestavlja niz oblika, skroz lokalnog, autohtonog karaktera, koji su dosele nađeni samo u ovim gomilama i dokazuju da su to proizvodi jedne domaće, samonikle, tehnički i umjetnički napredne kulture.” Glasinačka nekropola, iako ima izvesnih manjih nalaza iz rimskog doba, u celini svojoj ograničena je na dosta usko vreme. Važno je i vrlo zanimljivo da u njenim gromilama ima vrlo malo oblika iz poznije latenske periode i da naselje, tako bogato do tog vremena, posle toga nema nikakva većeg značaja, niti znaka nekog intenzivnijeg života. Šarengradsko naselje u Sremu, na primer, koje kao i glasničko pripada halštatskoj periodi, održalo se i docnje. Objašnjenje za tu pojavu nalazi se u tom, što se za predstavnike halštatske periode kod nas smatraju Iliri, a za nosioce latenske općenito Kelti. Značilo bi, prema tom, da su Kelti potpuno potisli Ilire iz njihovih glavnih sedišta, koja su iza toga propala ili tavorila sa vrlo oskudnim brojem preostataka. Kako glasinački period traje u vreme IX–III veka pre Hrista, to je sasvim prirodno da su njegove veze sa stranim svetom još mnogobrojnije, nego što se dalo utvrditi za naselja Ripča i Doline ovo je okolina Doboja). Pored jantara, stakla i emalja ovde je nađeno više fibula talijanskog porekla, koje su dolazile u središnju Bosnu ili kopnom od Istre, (posredna stanica u Dolini ima iste tipove) ili, možda, s juga i zapada, preko mora. Od grčkih stvari upadaju u oči kacige korintskog tipa, posude u obliku skifosa, broncane dokolenice, poznate grčke knemide i drugi predmeti.
Хроничар свакодневнице

vedran@prnjavor.info

User avatar
Katarina
Posts: 104
Joined: 14.06.2007. 17:05

Post by Katarina »

E jebi ga, treba "znati citati".

Kljucna rijec je "smatra se" I "znacilo bi prema tome", dakle, to je "nedokazano", pa stoji samo kao pretpostavka.



"Objašnjenje za tu pojavu nalazi se u tom, što se za predstavnike halštatske periode kod nas smatraju Iliri, a za nosioce latenske općenito Kelti. Značilo bi, prema tom, da su Kelti potpuno potisli Ilire iz njihovih glavnih sedišta..."



A nisu.......jer su bili sjeverno od Save.

S druge strane...ima u tekstu jos jedna neprimjerena zackoljica, kaze "od Drine pa do Bosne", a odakle mu je to Bosna onda?



Jos jedan fol u svemu tome je sto su upravo u Glasincu spaljivani lesevi srednjevjekovnog bosanskog zivlja koje je pobila kuga. Tako da ni to nije sigurno, da li su to 100% ilirski grobovi.

Tako sam ja barem procitala, mozda grijesim...

User avatar
regeman
Posts: 8267
Joined: 19.05.2003. 22:24
Location: kingston

Post by regeman »

Mozda rijeka Bosna?
That same year, Strummer reportedly cried when he learned that "Rock the Casbah" had been adopted as a slogan by US bomber pilots in the Gulf War.

User avatar
pantelija
Posts: 37
Joined: 31.07.2002. 12:13
Contact:

Post by pantelija »

Nikola Guljevatej(Prnjavorcan) prema sopstvenim istraživanjima (diplomski rad iz geografije odbranjen na Sorboni oktobra 1999.)
Zdravka Nedovića(Prnjavorcan) (Прњавор и његова околина, Графичар, Добој, 1999.)


župa Glaž


Prnjavorski kraj u srednjem vijeku nalazio se na granici između kraljevine Hrvatske, tj. Mađarske i kraljevine Bosne, pa je često mijenjao vladara.

Prva naselja na području današnje prnjavorske opštine koja se pominju u pisanim izvorima jesu tvrđava Glaž (castrum Galaas ili Glas), sjedište istoimene župe i njena varoš Srida s uređenom gradskom upravom i sucem. Više izvora pominje ovu župu ali do sada nije sa sigurnošću ustanovljeno gdje se nalazila navedena tvrđava (Gradina kod Kulaša jedno je od najvjerovatnijih mjesta). Prema povelji bosanskog kralja Stjepana Tome Ostojića iz 1446. godine, vidi se kako daruje sinove jednog vojvode (Ivaniša Dragišića) brojnim selima iz ove župe, što dokazuje da se župa prostirala oko Ukrine, na području današnjih opština Prnjavor, Derventa i Kotor-Varoš. Za razliku od današnjeg isključivo vjerskog i crkveno-upravnog značenja, riječ “župa” u Srednjem vijeku u nas označava osnovnu jedinicu, ujedno i vjersku (tj. crkvenu opštinu, isto što je i parohija za pravoslavce ili ????? za muslimane) i upravnu (tj. posjed nekog plemića).

Prvi pomen je iz XIII-og vijeka : godine 1244. mađarski kralj Bela IV izabrao je Glaž za svoje privremeno sjedište kada je išao pokoravati bosanskog bana Mateja Ninoslava pa je iz Glaža potpisao niz dokumenata. Najvjerovatnije je da je tvrđava postojala prije mongolskog upada 1241. koji ju je najvjervoatnije zaobišao jer se jedan kralj sigurno nebi smjestio u razrušenom gradu ? Glaškom župom vladala je moćna biskupska loza Babonića za vrijeme bosanskog kralja Tvrtka Kotromanića, a od 1361. godine Glaž prelazi u ruke slavonskog bana Leustahija. Čitav niz crkvenih i svjetovnih dokumenata govori o Glažu sve do 1469. kada se po zadnji put pominje tamošnji franjevački samostan osnovan 1372. godine. U jednom od popisa župa i crkvi zagrebačke biskupije iz XIV-og vijeka nalazi se i crkva Lesnia koja nije sa sigurnošću locirana ali je mogce da se radi o seoskoj crkvi u Lišnji.

Ovi podaci govore da su stanovnici prnjavorskog kraja prije no što je njime zavladalo Otomansko Carstvo bili katoličke vjeroispovjesti i da su pripadali prvo zagrebačkoj, a onda bosanskoj i pečujskoj biskupiji. Franjevci su bili zaduženi za iskorjenjivanje bogumila u Bosni, ali se nigdje ne pominjeda ih je bilo u Glažu. Jedini nepotvrđeni znaci njihova postojanja u prnjavorskom kraju bili bi stećci u Devetini, Pečeneg Ilovi i Vijačanima. Stanovnici prnjavorskog kraja tada su govorili ikavicom čakavskog dijalekta (sic. - prije će biti šćakavskog), a ostaci ikavice još uvijek se mogu susresti u zabačenijim selima.

Otomansko razdoblje : ratovi, seobe i obraćenja


Župa Glaž je pod Otomansku vlast došla u prvoj polovini XVI-og vijeka, najvjerovatnije izmedju pada Jajca i Banjaluke 1528. i pada Gradiške 1537. Ovaj događaj je najvažniji u istoriji stanovništva prnjavorskog kraja, jer se za vrijeme tri i po vijeka otomanske vladavine drastično mijenja vjerski sastav stanovništva. Izvori koji govore o ovim promjenama odnose se na opšta kretanja u ovom dijelu Bosne, a svjedoče o tri promjene koje su nastajale uporedo : nestanak katoličkog stanovništva, islamizacija i doseljavanje pravoslavnog stanovništva.

Katoličko stanovništvo gotovo da potpuno nestaje iz cijele Bosanske Krajine pa i Bosne za vrijeme osmanlijske vladavine. Jedan dio katolika se povukao pred najezdom osmanlijske vojske krajem XV-og i početkom XVI-og vijeka, neki su ubijeni u ratu, neki umrli od gladi i boleština, neki su odvedeni u roblje, a neki su i ostali. Od ovih koji su ostali jedan dio je vjerojatno prešao na islam, dok su drugi nastavili poštivati svoju vjeru, koju je nova vlast tolerisala dok je Otomanska imperija bila na usponu (do polovice XVI-og vijeka). Nakon toga stvari se mijenjaju. Jedini izvor koji pominje prnjavorski kraj jest franjevački biskup Bosne Srebrne Nikola Olovčić koji putuje Bosnom i 1672 dolazi u Lišnju, gdje nalazi malu katoličku zajednicu, sa župnikom alli bez crkve, od oko 1200 vjernika pod jakim pritiskom osmanlijskih vlasti. (Budući da se za osmanlijske najezde kršćanstvo povlačilo nove crkve i nove vjerske zajednice nisu se gradile, pa se iz toga da zaključiti kako je kršćanska zajednica u Lišnji mnogo starija od njena prva pomena : možda je to ostatak crkvene zajednice u mjestu Lesnia koju pominju srednjovijekovni izvori ?) Najveće povlačenje odigralo se krajem austrijsko-osmanlijskog rata (1683-1699), kada se zajedno s vojskom princa Eugena Savojskog povukao i najveći dio katolika strijepeći od odmazde sultanove vojske. Na kraju krajeva, prvi pouzdan popis stanovništva iz 1879. u prnjavorskom kraju nalazi svega 243 katolika.

Druga pojava je islamizacija o kojoj također nemamo pouzdanih izvora pa moramo samo pomenuti na koji je način do nje došlo uopšte u Bosni. Nasilni prelazak na islam nije prihvatljiv po Muhamedovom učenju. Ako je i bilo takvih pokušaja oni nikad nisu bili sistematski sprovođeni. Radilo se o povremenom pritisku na kršćane vezanom za razne odmazde za uskočke i hajdučke akcije, koji nisu mogli uroditi trajnijim ili iskrenim prelaskom na islam. Istraživanja pokazuju da je islamizacija uspjevala u redovima nižeg plemstva i zemljovlasnika, da je odluka bila individualna i da su mnogi kršćani ostvarili izuzetno uspješnu karijeru u osmanlijskoj vojsci. Prelasci na islam kod katolika zabilježeni su u bihaćko-cazinskoj regiji, Mrkonjić Gradu i Banjaluci. Udio muslimanskog stanovništva u Bosni se povećao i povlačenjem Osmanlija iz Mađarske i Slavonije u XVII-om vijeku i njihovim naseljavenjem po bosanskim gradovima. To što je broj muslimana u Prnjavoru ostao relativno mali može se objasniti blizinom granice koja je od 1699. na Savi, otkuda su česti upadi austrijskih graničara iz Vojne Krajine. U XIX-om vijeku u prnjavorskom kraju izbijaju brojne bune u kojima kršćansko stanovništvo protjeruje muslimane. Austro-ugarski popis iz 1879 nalazi u prnjavorskom kraju 2700 muslimana.

Treća odlučujuća pojava za vrijeme otomanske vladavine je i pojava pravoslavaca u ovom kraju. U navedenom popisu pravoslavci su ubjedljivo najbrojniji sa 17009 stanovnika. Historičari se slažu da u prvim godinama osmanlijskog osvajanja u Bosni, nigdje između Drine, Neretve i Save nema niti jednog traga crkvi istočnog obreda niti pomena kaluđera, popova ili vladika. Prva pojava pravoslavlja u Bosanskoj Krajini (za razliku od Istočne Hercegovine) datira iz 1596. kada se pominje po prvi put manastir Gomionica (sjeverno od Prijedora). Dolazak pravoslavaca vezan je osmanlijsko osvajanje. Širenju pravoslavlja doprinijelo je ponovno osnivanje Pećke patrijaršije od strane Mehmed-paše Sokolovića 1557. koji je svog nepoturčenog brata Makarija postavio za patrijarha. Izgleda da se osmalijska uprava morala suočiti s problemom bijega seljaka pred njihovom najezdom pa je odlučila odobriti neke privilegije pravoslavnom stanovništvu. Dok se kršćanima zabranjivalo obnavljanje crkvi, nicali su u Bosni pravoslavni manastiri i crkve, ponegdje preuzete od katolika. O dinamizmu srpske pravoslavne crkve svjedoče i brojni zahtjevi vladika bosansom beglerbegu da se katolici stave pod nadležnost pravoslavnog sveštenstva. Pravoslavci koji se doseljavaju u ove krejeve mahom su zemljoradnici koji rade na posjedima osmanlijskih moćnika. Tako su Čengići imali u prnjavorskom kraju 1885. (prema austro-ugarskom popisu) ogroman posjed u Ilovi, Skakavcima, Palačkovicma, Kokorima i Crkvenoj od ukupno 1296 hektara zemlje, a to su sve do jednog sela s pravoslavnom većinom. Najveći broj pravoslavaca u prnjavorski kraj došao je (prema ispitivanju starijih stanovnika opštine koje je proveo prof. Nedović) iz istočne Hercegovine, sjeverne Crne Gore i Boke Kotorske, te središnje Srbije.

Objašnjenja ovih promjena data u su u glavnim crtama ali treba znati da postoje brojna odstupanja, prelasci katolika i pravoslavaca na islam, prelazak katolika na pravoslavlje i drugi izuzeci. U prnjavorskom kraju i danas postoje porodice triju vjera koje nose zajedničko prezime (Bojić, Brković, Zec, Vuković, Marušić itd.), a vjerovatno imaju zajedničkog pretka.
....
Bolje bit` mrtav pijan,nego mrtav trjezan.

User avatar
Striker
Posts: 540
Joined: 31.05.2003. 00:42
Location: prnjavor
Contact:

Post by Striker »

Ja neznam ste svi nostalgicni za starim Prnjavorom a vamo se sve stare kuce zgrade rushe i prave nove .. samo u glavnoj ulici je srusen stari cer pa ona kuca nize vojnog oseka ... daj koga interesuju stari obicaji daj da pravimo nove obicaje po receptu gere i zivkovica ... dozvolimo im da nam do kraja isperu mozak :D

User avatar
Katarina
Posts: 104
Joined: 14.06.2007. 17:05

Post by Katarina »

Pantelija, ovaj tekst je odlican... to vec ima smisla...
svaka cast![/quote]

User avatar
vrsta8472
Posts: 21448
Joined: 29.09.2003. 20:24
Location: Прњавор
Contact:

Post by vrsta8472 »

Katarina... razgovarao sam sa svećenikom Lukendićem o "župi Glaž". U crkvenim knjigama Katoličke crkve župa Glaž se spominje na porostru od Doboja do Gradiške. Nema nigdje pisanog dokaza da je ona bila na teritoriji naše opštine.

Doticnom
Nikola Guljevatej(Prnjavorcan) prema sopstvenim istraživanjima (diplomski rad iz geografije odbranjen na Sorboni oktobra 1999.)
moze se veoma lako oboriti diplomski rad iz geografije na Sorboni.
Хроничар свакодневнице

vedran@prnjavor.info

User avatar
Katarina
Posts: 104
Joined: 14.06.2007. 17:05

Post by Katarina »

A mozda se odgovor Vrsta o svemu ne nalazi uvijek u crkvenim knjigama ...
nekako vise povjerenja imam u istoricare i naucnike nego u svecenike... bez ljutnje

User avatar
vrsta8472
Posts: 21448
Joined: 29.09.2003. 20:24
Location: Прњавор
Contact:

Post by vrsta8472 »

Nema ljutnje...

Ali u to vrijeme, samo su crkve bile te koje su se bavile tim stvarima, pogotovo svojom teritorijalnom podjelom..

1446 godine, kod nas nije bilo mnogo "nezavisnih istoricara".

Ako ne postoji u tim starim njigama Katolicke crkve, taj podatak, onda da sve ostalo pada u vodu, barem za taj XV vijek.
Хроничар свакодневнице

vedran@prnjavor.info

User avatar
marianna
Posts: 465
Joined: 21.06.2007. 09:49
Location: On the face of the place

Post by marianna »

Kad ce premijera?
Ja cekala pozivnicu, VIP loza.. :wink: Izgleda nista od toga :(

User avatar
vrsta8472
Posts: 21448
Joined: 29.09.2003. 20:24
Location: Прњавор
Contact:

Post by vrsta8472 »

Sledece sedmice pocinje montaza, za pocetak moramo nas trojica da pregledamo sav taj materijal od jedno 4h 3x...

Bice te obavjesteni :D
Хроничар свакодневнице

vedran@prnjavor.info

User avatar
rocky
Posts: 1500
Joined: 22.04.2005. 21:09
Location: ITA / RS

Post by rocky »

Hocel biti ista od ovog filma??
Idemo dalje ...

User avatar
MAXIMUS
Posts: 3189
Joined: 07.05.2007. 11:19

Post by MAXIMUS »

Bice bice ... radi se ... polako ali sigurno !!!
Čini mi se , rođače , da je standard pokvario ljude ...
Jedu g)ovna i sanjare .
DŽ. Štulić

User avatar
vrsta8472
Posts: 21448
Joined: 29.09.2003. 20:24
Location: Прњавор
Contact:

Post by vrsta8472 »

Upravo gledam, grubi materijal dao mi Bjelic da vidim kako izgleda, samo razgovori bez slika starog a i ovog danasnjeg prnjavora, znaci samo govor i ljudi mogu vam reci da je film SJAJAN.

Bjelicu treb dati Oskara za montazu, jedva cekam da se sve zavrsi pa da vas zovnem na premijeru u Dom kluture.

Ovakav se film radi jednom u stotinu godina, tako da imate razumjevanja jer dosta vremena da se sve odradi kako treba.

MAXIMUSE sa ovim filmom konkurisi na neki od festivala dokumentarnog filma. Ovo mislim ozbiljno.
Хроничар свакодневнице

vedran@prnjavor.info

User avatar
MAXIMUS
Posts: 3189
Joined: 07.05.2007. 11:19

Post by MAXIMUS »

A slag na tortu ????!!!!! To ide na kraju ... Zar si uopste sumnjao u projekat ????
Čini mi se , rođače , da je standard pokvario ljude ...
Jedu g)ovna i sanjare .
DŽ. Štulić

šmizla
Posts: 99
Joined: 12.07.2006. 22:38
Location: prnjavor

Post by šmizla »

HOĆU I JA TO DA POGLEDAM,mooorrrrrraaaaaaammmmm :smt023
ŽIVI, I PUSTI DRUGE DA ŽIVE!!!!!!!!!!!

User avatar
vrsta8472
Posts: 21448
Joined: 29.09.2003. 20:24
Location: Прњавор
Contact:

Post by vrsta8472 »

Vec smo dobili veliku salu u Domu kulture.

Bice svecana premijera kada se sve zavrsi.

Vecreas gledamo ovo u Svetosavskom kulturnom Klubu, jedna mala ali odabrana ekipa, jer niko nista nece vidjeti dok ne bude svecana premijera.

Vec imam par ideja kako to da odradimo, a ti MAXIMUSE pripremi se za izlazak na binu i jedan nakoln publici :wink:
Хроничар свакодневнице

vedran@prnjavor.info

User avatar
Barba
Posts: 2126
Joined: 25.02.2005. 01:28
Location: Prnjavor
Contact:

Post by Barba »

OK, само јави када је....

User avatar
Kundacarka mara
Posts: 1526
Joined: 07.03.2007. 17:29
Location: tu je,ako ne i blize...

Post by Kundacarka mara »

Ako su Maximus u Bjelić radili film mora ispasti dobro!Imao sam priliku da gledam njihovih ruku djelo i po mom skromnom mišljenju ljudi stvari rade profesionalno i kvalitetno.Ko god se odluči da nešto arhivira okom kamere svakako bi preporučio pomenuti dvojac :!:

Post Reply