Prnjavor.info Forum

Euroleague wrote:E Franz a gdje taj tvoj zid i koliko bi se trebalo ulozit za tako nesto?

Euroleague wrote:8 Metara nije malo, pogotovo za neke pocetnike. Ja sam razmisljao da odem u sokolski da vidim kako to funkcionise. To je prava stvar za rekreaciju.

Euroleague wrote:Ne bi bilo lose kad bi se to ovde napravilo. De mi reci za taj zid, je l' montazni i da li se moze prenositi?

Extreme summit team

август 7

Kada imaš 36 godina, na vrhuncu si fizičke i mentalne snage, ne razmišljaš o bilo kakvom ograničenju, po profesiji si ljekar i neko ti saopšti samo 3 dana nakon ludiranja po prašumi Perućici da imaš „KANCER“ i to sa jako lošom prognozom, nastaje lom. Tijelo zablokira a duša se slomi, okolina ne postoji.

Dok ležim u bolničkom krevetu na VMA misli divljaju a emocije nadvladavaju. Sabira se i oduzima
, preispituje i zaboravlja, rezimira i planira, ... ali sada ŽIVOT. Največi dio tog života ja sam odživio kao i svi, po i prema drugima (roditelji, porodica, škola, posao...), ali sam imao i sreču da veliki dio toga odživim onako kako sam ja to želio. Taj moj dio je bio vezan za i oko prirode i jedino tu sam bio kompletan. I sada kada razmišljam šta je to što je obilježilo moj život nažalost nema puno stvari koje bi bile vrijedne. Neki bi rekli da je to što sam dio jedne jake i stabilne porodice ali to dolazi samo po sebi i vi ga samo njegujete. Drugi
bi rekli da je to karijera i posao omiljenog i cijenjenog ljekara, pa to je samo uobičajeni put i posao kao i svaki drugi. Treči bi rekli da je to što sam slobodno vrijeme koristio na moj način i po gotovo uživao u prirodi, ali zar svi nemamo hobije i manje više uživamo u njima. Po meni stvari koje su definitivno obilježile moj život su dvije ekspedicije sa EST-om. To je nešto što me je ispunilo, usrečilo, zaokružilo, dalo akcenat mom životu i meni u mojoj okolini.

E onda nakon samo dan-dva ludila pojavi se Dragan Jaćimović i u muškom, mišičavom i jako emotivnom zagrljaju zaključim da je EST mnogo više. To je avantura, sreća, utjeha, nada, put, budučnost...

Jaćime, hvala ti na zagrljaju i podršci ali ti najviše hvala na EST-u i tome što si obilježio moj život.

Miloše tebi hvala sto si izuzetan čovjek i što si me naučio toliko toga. Od tebe sam upijao svaku riječ i rado je širio dalje uz tvoje ime.
Nina tebi hvala na tom tvom osmjehu iz koga isijava ogromna dobrota.

Hvala i svim ostalim članovima EST-a i njihovim prijateljima (Zoki, Milan, Marko, Srđan, Ranko, Slavoljub, Verica...) čija podrška me gura dalje.
Posebna i neizmjerna zahvalnost ljudima koji su mi podarili svoj organ „krv“ i dali mi još života.

Ja se spremam, oblačim opremu, pripremam se i fizički i duhovno jer ispred mene je penjanje na veliku planinu, višu od Everesta, planinu zvanu „ŽIVOT“. Put je bitan i lagano idem njime, biče težak i naporan, sa puno visinskih kampova i teških dijelova. Ne bojim se jer iz BC je podrška ogromna.

A vi! Kako bi rekao moj učitelj planinarstva S.S.Simara ;

„NE GLEDAJTE AVANTURU NA EKRANU VAŠEG RAČUNARA, DOŽIVITE JE“
Jer vjerujte, ŽIVOT JE ZAISTA LIJEP.

Najponosniji član EST-a
Elčić Jovo