iMA JEDNA PRICA ;MA NIJE PRICA VEC DOGADJAJ
akteri price jedan nas stariji sugradjanin (srbin),jedna vjerna zena starija (muslimanka) i nas dva mladja (po vjeroispovjesti ludaci)
Stalno nas taj stariji gospodin nagovarao da ga zovemo,kao treba nam njegova pomoc, ,malo nam auto ne radi,malo traktor,nekad treba rezati drva itd,ali sve subotom i to predvece
zvali ga mi tako svaku subotu,njegova zena pocela po gradu da prica kako nas on izvlaci a mi to slabo cjenimo,on gine radeci za nas a mi barabe i tako to.
Pritisnemo ga mi da nam kaze kod koje ide a on cuti kao zaliven,i mi odlucimo da ga pratimo,vozi on i pravo u jedno selo,parkira malo dalje i ode u muslimansko groblje.Mi se moradnemo vratiti,kud u groblje da idemo kuce okolo,narod nas zna,i iduci vikend se mi organizujemo da odemo ispred njega i cekamo u groblju,jesenje vrijeme,kisa pada,ali cvrsto rijesimo da vidimo sta radi tamo.
Kad je on krenuo mi odjurimo ispred njega i sakrijemo se,auto smo ostavili u nekom sokaku,malo dalje,ako nas neko pojuri da nam je pod nogu
,cekamo mi tu i ide on,kao po jajima,prolazi kraj nas na par metara,mi umiremo,ode nesto dalje i zvizdjuka nesto,kuca je ispod groblja malo nize,izlazi zena,mi smo joj i covjeka znali i ide prema njemu.U nama pritisak raste,smijemo se ,vidimo da cemo se izdati,da nema sanse da izdrzimo,i onda u par skacemo i urlamo vataj vlaha,kad je on krisnuo i pojurio niz onu padinu,a mi u drugu stranu,svjetla se pale po selu mi bjezimo,padamo ustajemo i nekako se dohvatimo auta.Kad smo dojurili u grad ,sjednemo pred Zdravljak i cekamo,petnestak minuta kasnije stize on ,blijed kao krpa
pita gdje ste bili vas dvojica,kazemo mi tu ,nismo nikud isli on radi a ja nako pravim drustvo,pita da se vi niste zajebavali,kazemo mi ma neeee stooooo,a on ce:E kad me sad turci ne ubise onda cu stvarno zivjeti sto godina.
Nikad nas vise nije pitao da ga nazovemo,a i on je subote provodio kod kuce sa zenom,na srecu i danas je ziv i ne izlazi subotom.