Poruka mojoj ljubavi...
Moderator: grlica
-
sena internetusa
- Posts: 754
- Joined: 17.08.2007. 10:07
- Location: NIGDJEZEMSKA
-
sena internetusa
- Posts: 754
- Joined: 17.08.2007. 10:07
- Location: NIGDJEZEMSKA
HVALA...
"Kad je neko od očiju daleko
kao što si ti meni noći ove
praznina u mojoj duši caruje
a zima kuca na moje prozore
Dugi su dani i duge noći
kad nisi sa mnom
nedostaješ mi
daljina je kazna
a duša prazna
ni jedna druga
ne može da te zameni
Kad mi jutro osvane ko ovo
toga se dana ni budio ne bih
proleće bez tebe na jesen miriše
u sobi punoj želja uvelih
Dugi su dani i duge noći
kad nisi sa mnom
nedostaješ mi
daljina je kazna
a duša prazna
ni jedna druga
ne može da te zameni"
Za "mog" Anđela...
"Sve izgleda mnogo, mnogo ljepše
svaki put kad svoje oči zatvorim
i u mraku opet vidim tebe
i zelenih polja miris osjetim.
Budan sanjam tvoje lice
žive stare razglednice
na jastuku zvijezde nalazim
još se tvoja kosa zlati
tvoj lik me u stopu prati.
Dok sjećanja rijeku prelazim
na dodir si samo žena
u snu si moj anđeo
a u srcu prva ljubav
koju sam izgubio.
Znam ja gdje ću da te nađem
tu te tražim svaki dan
ti si poslednja adresa
na kojoj srećan bio sam.
Jos naj ljepše rijeci nismo rekli
još naj ljepšim morem nismo plovili
a minuti već su nam istekli
nismo znali da smo se zavoljeli!
Volim te...
"Sve izgleda mnogo, mnogo ljepše
svaki put kad svoje oči zatvorim
i u mraku opet vidim tebe
i zelenih polja miris osjetim.
Budan sanjam tvoje lice
žive stare razglednice
na jastuku zvijezde nalazim
još se tvoja kosa zlati
tvoj lik me u stopu prati.
Dok sjećanja rijeku prelazim
na dodir si samo žena
u snu si moj anđeo
a u srcu prva ljubav
koju sam izgubio.
Znam ja gdje ću da te nađem
tu te tražim svaki dan
ti si poslednja adresa
na kojoj srećan bio sam.
Jos naj ljepše rijeci nismo rekli
još naj ljepšim morem nismo plovili
a minuti već su nam istekli
nismo znali da smo se zavoljeli!
Volim te...
Voleo bih da se bar malo zamisliš o ovom:
"Ako moliš Boga da ti podari strpljenje, misliš li da će ti ga pokloniti ili dati priliku da ga stekneš?
Ako ga moliš za hrabrost, misliš li da ćeš je imati ili ćeš morati da je dokažeš?
Ako ga moliš da nas zbliži, misliš li da će nas zbližiti, ili će učiniti nešto da se to samo desi?"
Razmisli??!
"Ako moliš Boga da ti podari strpljenje, misliš li da će ti ga pokloniti ili dati priliku da ga stekneš?
Ako ga moliš za hrabrost, misliš li da ćeš je imati ili ćeš morati da je dokažeš?
Ako ga moliš da nas zbliži, misliš li da će nas zbližiti, ili će učiniti nešto da se to samo desi?"
Razmisli??!
-
sena internetusa
- Posts: 754
- Joined: 17.08.2007. 10:07
- Location: NIGDJEZEMSKA
...
Sergej Jesenjin - * * *
Ti me ne volis i ne zalis, zar
lijep nisam nimalo, mala?
Ne gledajuci, od strasti uz zar
na rame mi je tvoja ruka pala.
Sa kezenjem, mlada, osjecajnim,
ja s tobom nisam ni njezan, ni zao.
Koliko si ih milovala sjajnih?
Ko ti je sve do sad ruke, usne dao?
Znam, oni su prosli kao sanke, mila,
ne dodirnuvsi tvoj oganj u snima,
Na koljenima mnogima si bila,
a sad, evo, sjedis na mojima.
Neka ti oci trebavica rubi,
neka ti u misli dodje drugi neko.
Ta i ja te bas jako ne ljubim
tonuc u nesto drago i daleko.
Ovu vatru sudbinom ocajno
ne zovi, veza lakoumna to je.
Kao sto smo se susreli slucajno
rastacemo se uz smijesak nas dvoje.
Svojim putem otici ces u smiraj
da prokockas dane i plac novi.
Neljubljene samo ti ne diraj,
negorjene nikako ne zovi.
U corsokaku s drugim ces se naci,
o ljubavi brbljajuc bez svijesti.
Tad cu mozda u setnju izaci
i sa tobom ponova se sresti.
Blize pleca okrenuvsi drugom
i malo se pognuv ne misleci.
"Dobro vece", reci ces mi s tugom.
"Dobro vece, mis" i ja cu reci.
I nista nece dusu da zanjise.
Nit u drhtaje moze da je svali.
Ko je ljubio, taj ne ljubi vise.
Izgorjelog niko ne zapali.
(4. decembar 1925
Sergej Jesenjin - * * *
Ti me ne volis i ne zalis, zar
lijep nisam nimalo, mala?
Ne gledajuci, od strasti uz zar
na rame mi je tvoja ruka pala.
Sa kezenjem, mlada, osjecajnim,
ja s tobom nisam ni njezan, ni zao.
Koliko si ih milovala sjajnih?
Ko ti je sve do sad ruke, usne dao?
Znam, oni su prosli kao sanke, mila,
ne dodirnuvsi tvoj oganj u snima,
Na koljenima mnogima si bila,
a sad, evo, sjedis na mojima.
Neka ti oci trebavica rubi,
neka ti u misli dodje drugi neko.
Ta i ja te bas jako ne ljubim
tonuc u nesto drago i daleko.
Ovu vatru sudbinom ocajno
ne zovi, veza lakoumna to je.
Kao sto smo se susreli slucajno
rastacemo se uz smijesak nas dvoje.
Svojim putem otici ces u smiraj
da prokockas dane i plac novi.
Neljubljene samo ti ne diraj,
negorjene nikako ne zovi.
U corsokaku s drugim ces se naci,
o ljubavi brbljajuc bez svijesti.
Tad cu mozda u setnju izaci
i sa tobom ponova se sresti.
Blize pleca okrenuvsi drugom
i malo se pognuv ne misleci.
"Dobro vece", reci ces mi s tugom.
"Dobro vece, mis" i ja cu reci.
I nista nece dusu da zanjise.
Nit u drhtaje moze da je svali.
Ko je ljubio, taj ne ljubi vise.
Izgorjelog niko ne zapali.
(4. decembar 1925
Friedns are flowers in life´s garden
"Kad je neko od ociju daleko
kao sto si ti meni noci ove
praznina u mojoj dusi caruje
a zima kuca na moje prozore
Dugi su dani i duge noci
kad nisi sa mnom
nedostajes mi
daljina je kazna
a dusa prazna
ni jedna druga
ne moze da te zameni
Kad mi jutro osvane ko ovo
toga se dana ni budio ne bih
prolece bez tebe na jesen mirise
u sobi punoj zelja uvelih"
VRIJEME LJUBAVI
Jednom jako, jako davno postojao je jedan otok gdje su živjeli svi osjecaji: Sreca, Tuga, Znanje, Taština i svi ostali, uključujući Ljubav. Jednog dana su saznali da će otočić potonuti, pa su se svi krenuli spašavati. Ljubav je željela ostati do zadnjeg trenutka, vjerna i odana svom otočiću,no kada je otočić gotovo nestao, ipak je odlučila zatražiti pomoć.
Bogatstvo je upravo prolazilo kraj nje u svom velikom, luksuznom brodu kada ga je Ljubav zapitala može li ju povesti sa sobom. Bogatstvo je gotovo srdito odgovorilo da ne može jer nema mjesta za nju obzirom da mu je brod ispunjen srebrnjacima.
Ljubav je odlučila zamoliti Taštinu za pomoć koja je upravo prolazila kraj nje u prelijepom brodiću. "Taštino, molim te pomozi mi!" zavapila je Ljubav na šta joj je Taština odgovorila: "Ne mogu ti pomoći, Ljubavi, sva si mokra i mogla bi mi uništiti brod".
Tuga je bila u blizini i Ljubav ju je odlučila zamoliti za pomoć. "Molim te, povedi me sa sobom" tiho je zatražila Ljubav. "Oh...Ljubavi, toliko sam tužna i želim biti sama" odvrati Tuga i odjedri sama dalje.
Sreća je također prolazila kraj Ljubavi,no kako je bila presretna nije ni čula njezin poziv u pomoć.
Odjednom se začuo glas koji je rekao "Dođi Ljubavi, ja ću te povesti". Bio je to jedan starac kojeg je Ljubav, ushićena i presretna, zaboravila pitati ime.
Kada su stigli na kopno, starac je pošao svojim putem prije no što ga je Ljubav mogla pitati tko je. Znajući koliko duguje starcu, Ljubav se obratila Znanju, mudrom starcu za pomoć otkrivanja idetiteta dobrog starca koji joj je pomogao. Znanje joj je odgovorilo "Vrijeme". Ljubav je zastala u čudu i pitala zasto joj je Vrijeme pomoglo, na što se Znanje nasmijalo mudrim smiješkom i odgovorilo :"Zato što samo Vrijeme može shvatiti koliko je velika i snažna prava Ljubav".
