Zborovanje u Čivčijama kod Prnjavora: “Nema devojaka u selu, a momaka ima. Cure neće u štalu, ni na njivu…”

Više stotina stanovnika Branešaca, Vršana, Mravice, Čivčija i drugih sela prnjavorske i čelinačke opštine okupilo se na zborovanju povodom osvećenja pravoslavnog hrama u Čivčijama.

Stariji kažu da je ovo, u vaskršnji ponedeljak, retka prilika u kojoj se toliko meštana svih generacija okuplja na jednom mestu. U ovom prostranstvu koje je priroda maštovito izvajala, malo je stanovnika, a sve više praznih i pustih kuća.  Sveštenik Mirislavko Veselinović smatra da će izgradnja crkve i jačanje duhovnosti pomoći zaustavljanju migracija, formiranju porodica, jeflepšem i srećnijem životu celog kraja.

 – Na brdu gde je izgrađena crkva posvećena Pokrovu Presvete Bogorodice narod se okupljao od davnina. Zato se ono zove Sedaljka  jer su tu mnogi sedeli, gledali okolne predele i divili se njihovoj lepoti – svedoči sveštenik Veselinović, poreklom iz susednih Vršana.

On ukazuje na problem stalnog smanjenja broja stanovnika.

Davorko Malešević (37) iz Čivčija jedan je od brojnih neženja. Bavi se poljoprivredom, obrađuje njive i uzgaja stoku.

– Nema cura u selu, a momaka ima. Naše cure neće u štalu niti na njivu, to je problem  – zaključio je Malešević.

Njegov komšija Moša Jotanović osporava ove tvrdnje.

– Ima momaka, ali se oni boje odgovornosti koju zahteva porodica. Lako je sedeti u kafani i piti, ali treba raditi, biti odgovoran. Naši momci se ne žene jer se plaše obaveza, boje se života – uveren je Moša Jotanović.

Ljubo Preradović je među najstarijim stanovnicima Čivčija, srećan je što su se okupili na crkvenoj svetkovini.

– Ne pamtim da je u našem selu, na jednom mestu bilo ovoliko ljudi. Zato sam srećan, a bio bih još srećniji kada bi bilo više radnih mesta, da se omladina zaposli i da ne ide odavde – smatra Preradović. On kaže da je njegov sin u Švajcarskoj, a kćerka u Prnjavoru.

Ranko Dujaković iz Branešaca veli da u Padovi u Italiji živi više njegovih bivših komšija nego u rodnom selu.

– Politika je loše uticala na stanovništvo koje nema perspektivu i zato se raseljava i odlazi u potrazi za boljim životom – smatra Dujaković. Milan Subić je među malobrojnim povratnicima. Živeo je u Švajcarskoj, tamo zaradio penziju i vratio se u Branešce. Sada pokušava da nadoknadi vreme iz mladosti.

– Bavim se lovom, hodam stazama iz detinjstva i uživam u lepotama zavičaja kojeg sam davno morao napustiti i otići u svet. Patio sam zbog toga, nikada nisam preboleo svoje selo i zato sam se vratio – priča Milan koji sa suprugom Velinkom, već treću godinu koristi blagodeti švajcarske penzije i lepote rodnog kraja.

Dušanka i Rade Vrhovac žive u Banjaluci.  Došli su, kaže Dušanka, u posetu u Radin zavičaj.

– Ja sam sa vrha Kozare, sreli smo se pre 50 godina na pola puta, u Banjaluci i tu ostali – priča Dušanka.

Nikolina Vrhovac i Dajana Subić iz Gornjih Branešaca su među malobrojnim školarcima.

– U Čivčijama ima malo učenika i oni putuju u školu u naše selo. Ovde smo dolazile na folklore, ali to je ugašeno. Bavimo se i sportom, volele bismo ovde živeti, ali ne znamo gde ćemo posle srednje škole – kazale su nam ove dve učenice.

Kum hrama Trivo Marinković proslavu je opisao kao poseban i jedinstven događaj.

– Retka je ovo prilika da se kokmšije vide, da razgovaraju i vesele se.  Moji preci su govorili da bi bilo lepo izgraditi crkvu na ovom visu, to sam stalno imao na umu. Poklonio sam pet dunuma zemljišta za crkvu i potrudio se da pomognem gradnju, na radost supruge Danke,  sinova Davorina i Vladimira, unuka Eme, Ivana i Ane – rekao nam je Trivo.

Vladika banjalučki Jefrem pohvalio je izgradnju hrama podstičući meštane i vernike na nove akcije. Time ćete udahnuti novi život, novu snagu i energiju za buduće generacije i vekove, rekao je vladika Jefrem na ručku priređenom povodom osvećenja hrama.

Blic

3 Comments

  1. НЕШТО ОВДЈЕ НЕ ШТИМА КАКО ВИДИМ НЕМА “КРАВАТЕ”

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*