Povodom tragične smrti našeg Emira, našeg najljepšeg osmijeha, naše radosti, želimo da se zahvalimo rodbini, prijateljima, komšijama i ostalim poznanicima na riječima utjehe i izrazima saučešća.
Hvala svima koji su došli da našeg Emira ispatimo poslednji put.
Hvala Elvir, strina Vahida, Rasima, Maida, strina Fata, Dalida, Dalmir, Zlatan, Aida, Hamid…
Zahvaljujemo se Emirovim školskim kolegama, razrednici Danijeli, profesorima i radnicima Gimnazija i Srednjoškolski centar Prnjavor, razredniku Rajku, učiteljici Radmili, njegovim drugarima i trenerima OKK Bulldogs, Dom zdravlja Prnjavor, doktor Figurek, “Kuća zdravlja” Prnjavor, dr Bogdani Lazić, svim ljudima koji su juče zastali na minut dok smo tiho zadnji put prolazili gradom sa njegovom slikom kraj njegovih “drugih kuća” Square i Pub Pet Lampi!
Posebnu zahvalnost porodicama: Mehinović, Omanović, Šabić, Softić, Bandić, Selimović, Kitić, Strugar, Šipka, Klokić, Hodžić, Mušinović, Ćuran, Mešić, Kajganić, Milijašević, Musić, Radujković, Debeljak, Ilišković, Sarić, Sandić, Nikolić, Tešnjak, Vasiljev, Atić, Drinić, Kovjanić, Stanojević, Grujić, Bijelonić, Vasić, Topić, Bijelić, Pančić, Đekić, Dragojević, Jaganjac, Hamzić, prijatelju Juretu…
Zahvaljujemo se i prnjavorskom imamu Fikret ef. Čelenka, prnjavorskim info.portalima i Nezavisnim novinama na lijepim riječima!
Hvala njegovoj braći: Mili, Medo, Boki, Radula, Kajga, Kole, Stefo, Truba, Dragoše, Musa, Tupi, Bato, Anja, Nina, Milice, Jovana, Teodora, Elma…
“Na ovu zemlju sam svratio da ti namignem malo. Da za mnom ostane nešto kao lepršav trag. I zato: ne budi tužan. Toliko mi je stalo da ostanem u tebi budalast i čudno drag. Noću, kad gledaš u nebo, i ti namigni meni. Neka to bude tajna. Uprkos danima sivim kad vidiš neku kometu da nebo zarumeni, upamti: to ja još uvek šašav letim, i živim.”
Nikada te nećemo zaboraviti! Živjećeš dok god dišemo! I zivjećeš sa nama i ovim gradom!
Porodica Jugo mama Zehra, baba Subhija, tetke Džemila i Alma, daidža Suljo i sestra Elma
Be the first to comment