Osobe sa Daunovim sindromom izuzetno su emotivno topla. Duše od ljudi i veliki borci, posebni u najljepšem smislu te riječi. Adina priča to i potvrđuje.
Njegova majka Sena morala je da bije mnoge bitke, i njemu je posvetila čitav život. Nezaposlena je, ali nije besposlena. Kaže da život ove djece nije jednostavan, ali su oni posebni.
Ado je najbolji dokaz da djeca s Daunovim sindromom, uz mnogo truda i ljubavi koju im dajete, mogu postizati velike uspjehe. Obična dnevna kafa, pretvorila se u životni pravac.
Nakon dvije godine, Adina želja da postane konobar se i ispunila, zahvaljujući plemenitosti Prnjavorčanina Borisa Leburića.
TV K3
Mislim da bi za dan opstine trebalo dati bilo kakvo priznanje ovoj dvojici dobrih momaka ( adi i bosku ) i tim potvrditi da smo zaista bili i ostali ,,mala evropa ,, i da upravo njihovim primjerom treba da se vodimo .