Prnjavorčani osvojili Dinaru i Šator planinu

Proteklog vikenda članovi Planinarskog društva „Korak Više“ iz Prnjavora, zajedno sa kolegama planinarima iz Teslića, krenuše put Dinare i Šatora. Dva dana, dvije planine, dva osvojena vrha.

„ Dugo su nas naši planinari bombardovali sa pitanjem:„ A kad ćemo ići negdje na dva dana, da spavamo i planinarimo, da se družimo malo“? i jednostavno smo im morali ispuniti želju. Uroš je u dogovoru sa Škrebom odlučio da to budu Dinara i Šator sa spavanjem u Nuglašici. Za prvi put odlično i nimalo lagano. Kada smo im saopštili plan, svi su bili srećni i za svakog od njih je ovaj izlet nešto predstavljao. Recimo, za Škrebu je predstavaljao još jedan rutinski uspon; za Natašu je to bila prilika da uslika stotine selfija 🙂 ; za Diska je to bio odlazak u rodne krajeve Baje Malog Knindže i Gavrila Principa; za Nadu još jedno paćenje i kukanje na teškim usponima i uspiješno savladavanje istih; za Marka još jedan uspon gdje ćemo ga smarati rečenicom „ Aj’ me slikaj ovdje“; za Ninu je to bila prilika da testira zglobove; za Miku je bio milinica…;

I tako, krenusmo u subotu rano ujutru put Dinare. Vozeći se kroz Livanjsko polje razgledali smo planine okolo i diskutovali koja bi mogla biti Dinara. Razgovor je prekinuo Škreba sa rečenicom „ Ljudi, ono je Troglav, tamo se penjemo“. Svi smo odgovorili u glas „ Auuu kuku majko, pa kud baš gore“. I napokon dođosmo u podnožje Dinare odakle se pruža zaista moćan pogled ka vrhu. Krenušmo polako na uspon, staza je u početku išla kroz šumu, a kako smo se približavali vrhu išli smo preko krupnog kamenja i stijena. Na pojedinim mjestima smo zatekli i snijeg (iako su neki iz daljine govorili kako su to stijene, ali nećemo o imenima 🙂 ) i nismo mogli a da ne zapjevamo dio Severinine pjesme „ Videla sam snijeg u maju…“ 🙂 . I dođosmo na vrh Troglav, 1913 mnv. sa kojeg se pruža prelijep pogled na Livanjsko polje. Pošto smo bili u škripcu sa vremenom, odustajemo od Jankovog brda i poslije odmora i slikanja počinjemo sa spuštanjem. Iako je bilo predviđeno da u smještaj dođemo oko 16h, tek oko 19h stigošmo tamo. Tu nas dočeka domaćica Stana na prelijepom seoskom imanju sa sve večerom, koja je brzo nestala poslije napornog dana. Ostatak večeri smo proveli u druženju i odmaranju, sutradan nas je čekao još jedan uspon.

Drugi dan su stvari krenule nepredviđenim tokom. Zbog kvara na kombiju, nismo išli predviđenom kraćom stazom, već smo je produžili za nekih desetak kilometara ( samo 🙂 ). Iz Nuglašice smo krenuli direktno na Šator. Staza je bila konstantno uzbrdo i nimalo lagana. Na vrhu Šatora nas je dočekao jak vjetar, pa se nismo dugo zadržavali, malo smo se islikali i uputili smo se ka Šatorskom jezeru, možda i najlješem dijelu Šatora. Po dolasku na jezero svi smo polijegali, slomljeni od umora, a neki su odlučili i da se okupaju. Uživali smo na obali jezera, a uživanje je prekinulo dolazak kombija, jer je to značilo da se bliži povratak kućama. Polako smo se spakovali i puni utiska krenuli put Prnjavora.
Do sledećeg viđenja, zbogom Dinaro i Šatore.

Na kraju, želimo da se zahvalimo svim našim planinarima, pokazali su izuzetnu volju i sjajan timski duh. Posebnu zahvalu dugujemo Škrebi (mada je bolji nadimak- još 100 metara 🙂 ), koji nam je preporučio ovaj izlet i koji nam je bio vodič na ovom izletu i istrpio nas ova dva dana. Takođe se zahvaljujemo i Draženki i Ognjenu koji je bio najmlađi član ekipe, ali je bez pogovora prešao staze. Zahvaljujemo se i apoteci ” Evropa lek”, i na kraju kafe baru “Trokadero” koji nam je obezbijedio jedan frižider sa napicima koji su nas trebali vratiti u život poslije teških uspona, ali i koji je ispražnjen već do Manjače (ali nećemo sad o tome 🙂 )

VEDRO !!!
Srđan Stakić
PD „Korak Više“

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*