Strip autor i kolekcionar stripova Zdravko Knežević iz Prnjavora stripom se bavim skoro cijeli život.
Knežević kaže da je sve počelo još u osnovnoj školi, u vrijeme kada je za omladinu jedan od vidova zabave bilo čitanje romana, kako su se tada popularno zvali.
„Uporedo sa čitanjem i kolekcionarstvom počeo sam i sa crtanjem. U srednjoj školi sam izabrao građevinsku struku upravo zbog ljubavi prema crtanju. Srećom imao sam dobru profesoricu nacrtne geometrije Ismetu Suljević koja me je uvela u tajne crtanja stripa i od koje sam naučio mnogo o tehnici crtanja“ , priča Knežević.
Kako je odrastao u rodnom selu Pečeneg Ilova u mladosti nije sa svojim radovima uspio doći do neke velike izdavačke kuće, pa je crtao uglavnom zbog ličnog zadovoljstva.
„Strip je u bivšoj Jugoslaviji bio priznat i od njega se moglo solidno živjeti. Pokušao sam dva puta da dođem do izdavača u Novom Sadu, ali nisam uspio. Strip crtanje mi je preraslo u hobi i tako je bilo do unazad desetak godina i osnovanja Udruženja ‘Deveta dimenzija’ kada počinje priča o ozbiljnijoj saradnji u časopisu ‘Parabelum’ i sa strip školom i fanzinom ‘Kunova’ u Prnjavoru“ , kaže Knežević.
Projekat sa školom strip crtanja počeo je prije četiri godine s ciljem da se strip scena na ovim prostorima ponovo postavi na noge jer je bila nestala tokom poslednjih ratnih dešavanja. Do sada je kroz školu stripa u Prnjavoru, Derventi i Srpcu prošlo više od 150 djece.
„U taj projekat potrage za mladim talentima sam ušao bojažljivo, mislio sam da niko neće doći, međutim interesovanje je bilo veliko, nikada nemamo manje od 20 polaznika, a dešavalo se da bude i po 30 djece ”, priča Knežević i dodaje da su djeca kreativna , sami rade stripove, čitaju, a radovi su im postavljani na izložbama i objavljivani u ‘Parabelumu’ i fanzinu.
„Planiramo strip školu održavati dok god budemo mogli, odnosno sve dok nam djeca budu dolazila. Imamo djecu koja dolaze od prvog dana, koji samostalno rade svoje stripove.
Nije rijedak slučaj da nam se u strip školi priključe i odrasli. Nastavnice Aleksandra Vukajlović i Olgica Radošević su proučavale način na koji se strip može iskoristiti kao pomoć u nastavi. Zajedno smo napravili stripove kućni red u školi i iz biologije – genetika i fotosinteza“ , kaže on.
Knežević je istakao da nove generacije strip crtača iz Prnjavora pokušavaju slijediti tragove koje je ostavio Miro Mlađenović, prvi crtač stripa iz ove opštine i jedan od doajena Republike Srpske u ovom vidu umjetnosti, koji je iza sebe ostavio impozantno djelo.
On pojašnjava da rad na stripu nije lagan, posebno kada se radi o autorskom stripu, gdje se istovremeno mora biti crtač, scenarista, režiser, kostimograf.
„Mnogo je lakše kada ste samo crtač koji radi po tuđem scenariju. Takvi crtači u svijetu imaju dobru zaradu, ali kod nas taj vid rada ne prolazi, više je zastupljen autorski strip koji se objavljuje u malo primjeraka, ali koji se smatra kvalitetnijim jer u njega čovjek ugrađuje dio sebe, pa ima i umjetničku vrijednost“ , ističe on.
Osim u Prnjavoru strip škola je aktivna i u Derventi gdje je posjećenost takođe velika.
„ U tamošnjoj biblioteci imaju odlične uslove za crtanje. Formirao se jedan lijep krug mladih, uzrasta oko 15 godina, koji odlično ilustruju i za koje mislim da će imati uspjeha kao strip crtači“ , rekao je Knežević.
Knežević kaže da sa djecom u Derventi radi na projektu u kojem učestvuju strip crtači iz cijele Republike Srpske , za koji je scenario uradio Ivan Veljković iz Srbije. Strip koji bi trebao biti predstavljen u oktobru na salonu stripa u Banjaluci dužine je 36 tabli, a svako dijete radi jednu tablu. U planu je i strip škola u Srpcu krajem avgusta.
U toku je i izrada bontona za potrebe Dramske scene Srpskog kulturnog i prosvjetnog društva „Prosvjeta“ iz Prnjavora, koji će se prije predstava dijeliti posjetiocima.
Knežević je sa još petoricom autora iz Republike Srpske angažovan i na projektu crtanja stipa „Gluvo doba“ po knjizi Ninoslava Mitrovića.
„Strip bi trebao imati oko 200 stranica, a moj dio je da uradim 40. Očekujem da strip bude završen do proljeća i salona stripa u Laktašima“ , precizirao je on.
Danas u regionu ima stotinjak izdavačkih kuća koje objavljuju male tiraže stripova, izdaju od 100 do 500 primjeraka grafički dobro opremljenih, u tvrdom koričenju.
Knežević kaže da žanrovski čitalačka publika na ovim prostorima najviše voli stripove sa poluhoror tematikom, dok je kod tehnike izrade dominantan kolor koji se može raditi sa tuševima u boji, temperama, akvarelom, ali i pomoću računara.
„Strip se mijenja, prilagodljiv je savremenom dobu i modernim tehnikama. Ja ipak volim crni tuš i pero, onako kako sam odavno navikao“ , priča on.
Knežević se osim crtanjem bavi i kolekcionarstvom, pa se u njegovoj zbirci već nalazi impozantan broj štampanih i elektronskih strip izdanja. Prema zadnjem prebrojavanju prije 5 godina imao je oko 5.000 štampanih izdanja, a uključujući i elektronske stripove, taj broj je i više od 10 hiljada.
„ Sakupljam sve stripove od onih koji su izlazili u Kraljevini Jugoslaviji, bivšoj Jugoslaviji, ali i ove koji se objavljuju u novije vrijeme. Ne trudim se da imam kompletnu kolekciju, kao zlatnu seriju, nego da iz svake kolekcije imam barem jedan broj“ , kaže Knežević.
Vrijednost pojedinih brojeva je i po hiljadu evra, a u prosjeku cijela njegova kolekcija vrijedi oko 30.000 KM.
T.S. – SRNA
Be the first to comment