Posao traži maksimalnu posvećenost

Diplomirao je 2013. godine, ali sa diplomom se pojavilo i pitanje: “Šta sad? Kuda?”. Tada je mislio da je logično rješenje prijava na Biro za zapošljavanje. Ali ni tamo ne cvjetaju ruže.

– Tokom studiranja dogodila se jedna situacija koja je bila prekretnica i odluka čime ću se baviti. Naime, otišao sam na predavanja, ne sluteći da ću po povratku kući zateći ni manje ni više nego plastenik. U to vrijeme sam radio stručnu praksu u plastenicima “Lotus”, koji se inače bave proizvodnjom cvijeća. Tada sam odlučio da ću da se bavim upravo ovim poslom. Htio bih da napomenem da to nije bio savremeni plastenik sa modernom opremom, nego mali plastenik od nekih 50 kvadratnih metara, koji su napravili moj otac i brat. Nije imao sistem za grijanje, već malu peć “bubnjaru”, od koje sam više imao štete nego koristi – kazuje Uroš.

Iz “Lotusa” je dobio oko 500 sadnica različitih cvjetnih vrsta i tada je krenulo pravo “učenje”. Zahvaljujući nesebičnoj pomoći i podršci prof. dr Svjetlane Zeljković sa Poljoprivrednog fakulteta, ostao je u cvjećarskim “vodama”.

Danas, nakon tri godine uloženog rada, truda i novca, pri čemu nije moglo bez kredita, proizvodnja se odvija u četiri plastenika ukupne površine 500 kvadrata, od čega je oko 430 kvadrata grijani prostor, što omogućava uzgoj biljaka u zimskom periodu. Osnovna proizvodna djelatnost je uzgoj jednogodišnjih i višegodišnjih cvijetnih vrsta. Voli Uroš da kuva, tako da se u plastenicima uvijek mogu naći začinske biljke.

Često se tamo nađe rasad različitih vrsta povrća, čija sjemena mu donose prijatelji sa svojih proputovanja.

U ovaj posao je uključena cijela porodica, od četvoro ukućana, a po potrebi, tu su rođaci, komšije, prijatelji…

– Bavim se naučno- istraživačkim radom. Dosad mi je objavljeno šest radova (simpozijumi, smotre naučnih radova… međunarodnog karaktera) i bio sam saradnik na pet radova. Uglavnom se baziram na primjeni alternativnih supstrata i biostimulatora u proizvodnji rasada ukrasnih biljaka. Zajedno sa prijateljima organizujem volonterske akcije koje imaju za cilj podizanje ekološke svijesti i očuvanje životne sredine kao što je projekat “Let’s go it”. Organizujemo i radionice za učenike Poljoprivredne škole, gdje ih upoznajemo sa svim novitetima iz svijeta poljoprivrede – kaže ovaj mladi cvjećar iz prigradskog naselja Slatina.

Najčešće pitanje koje mu posgavljaju je:”Da li se od ovog posla može živjeti?”. Može, ali u svojoj glavi morate raščistiti zbog čega sge se upustili u ovu proizvodnju – rezonuje Uroš.

– Ako mislite da ćete se obogatiti preko noći, bolje nemojte ni počinjati sa bilo kakvom proizvodnjom. Jer nećete. Ali ako ste spremni da se posvetite maksimalno, da uložite trud i iskoristite svoje znanje, uspjeh je zagarantovan. Bitno je da imate jasno definisan cilj i da znate šta hoćete. Uvijek se dese neke nepredviđene situacije, biće i trenutaka kad ćete se pitati: “Šta je meni ovo trebalo?”. Koliko god da vam se čini bezizlazna situacija, bitno je samo da ne odustanete. Takođe, treba da vodite računa o izboru djelatnosti kojom ćete se baviti. Prva i osnovna sgvar je da ispitate potrebe tržišta za određene proizvode. Izaberite djelatnost koja nije zastupljena u vašem mjestu stanovanja, ali ako je već ima, iskoristite svoje znanje, unaprijedite proizvodnju i izborite se za svoje mjesgo na tržištu.

Što se tiče budućih planova, oni definitivno uključuju proširenje proizvodnje. Želja mu je da ode u neku stranu zemlju na usavršavanje jezika, recimo engleskog, a ne bi, kaže, odustao ni od eventualnog odlaska, privremenog naravno, u Japan. Prednost mladog čovjeka je što živi u modernom dobu, gdje su dostupne informacije. Toliko je seminara, konferencija, sajmova na kojima možete upoznati divne ljude, stručnjake iz raznih oblasti poljoprivredne proizvodnje, koji su spremni da vam pomognu, jer oni imaju iskustvo. Kažu da je kućni prag najteža planina koju čovjek treba da pređe. Preporuka mladog Šuška je da se pokrenete, izađete iz “sigurne” zone i da se jednostavno raspitujete o onom šta vas interesuje.

Uz velike svakodnevne obaveze u plastenicima, Uroš je veliki zaljubljenik zdravog života, mladalačkih avantura, prirode i pješačenja, pa je prošle godine bio među inicijatorima osnivanja Planinarskog društva “Korak više” u Prnjavoru. Ova družina mladž ljubitelja prirode bilježi zavidne rezultate pri čemu i Šušak nosi značajne zasluge za sve izraženiju afirmaciju prnjavorskž planinara.

Naš zavičaj

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*