Život na selu nije lak. Tako bar tvrde oni koji tamo žive ili su selo napustili. Ipak, živjeti i raditi na selu ima niz prednosti u odnosu na život u gradu. Posjetili smo domaćinstvo Milenka Dobraša, u selu Babanovci, kod Prnjavora; i uvjerili se kako vrijedne, domaćinske ruke, mogu učiniti mnogo i stvoriti uslove za više nego stabilan život na selu.
Ljudi koji žive na selu vole da im neko, najavljen ili nenajavljen, dođe u goste. To smo se nebrojeno puta uvjerili. Tako je bilo i kada smo pozvali Milenka Dobraša, iz Babanovaca, kod Prnjavora.
Nismo znali da taj dan Dobraši proslavljaju slavu, ali njima nije smetao naš dolazak; štaviše; ugostili su nas kao pravi domaćini.
Milenko kaže- selo zahtjeva rad; ali se plodovi i rezultati rada vide. Stočni fond je povećao, u štalama ima 17 grla, obrađuje dosta zemlje, sije žitarice, uljarice, ima i svoju mehanizaciju.
Život na selu traži svakodnevni rad. Svaki dan se rano ustaje, dnevne obaveze su velike, ali kada se čovjek organizuje, sve se stigne. Milenko kaže da nema planove proširenja. Uskoro bi trebao u zasluženu penziju, još malo pa će ispuniti pun radni vijek. Kad se penzioniše, malo će usporiti, smanjiti posao; zaslužio je. Život ga je poučio- sve u svoje vrijeme; samo da čovjeka posluži zdravlje.
Rad na selu i život na selu nije lak. Treba dosta truda, rada i volje da da bi se uspjelo. Ali, zadovoljstvo imanjem i porodicom, koja sa pažnjom i zadovoljstvom obavlja svakodnevne poslove, lako je uočljiva na licu Milenkovom, što nam nije, dok smo napuštali domaćinsku kuću Dobraša, izmaklo oku.
Imam i ja 40 koki dodji te snimi te jaja idu ko luda