Novi sjaj hrama Svetog velikomučenika Georgije

Prema crkvenim podacima, prnjavorska parohija osnovana je oko 1834. godine, kada se pominje i prva bogomolja, kako su je u to vrijeme zvali – crkva ćelija, koju je, prema zapisima iz tog vremena, sagradio sveštenik Maksim Opačić.
Priredila: Tamara STOJANOVIĆ

PRNJAVOR, 9. JULA /SRNA/ – Hram Svetog velikomučenika Georgija u Prnjavoru obilježio je 130 godina od prvog osveštanja, a u crkvi su tokom protekle četiri godine izvođeni intenzivni radovi na vanjskom i unutrašnjem uređenju.

Arhijerejski namjesnik prnjavorski Duško Drinić navodi da je dan posvećen Svetom Georgiju najzastupljenija krsna slava u namjesništvu, a da je od davnina Ivanjdan sabor crkve.

“Veliki broj vjernika slavi Đurđevdan, pa nisu u mogućnosti da u crkvi prisustvuju zajedničkom obilježavanju hramovne slave. Zato je 7. jul određen za saborovanje parohijana, jer je Jovan Krstitelj, možda, na drugom mjestu po slavljenju u našoj parohiji”, napominje protonamjesnik Drinić.

Na stotu godišnjicu osveštanja, 1988. godine, urađena je djelimična sanacija hrama, a nakon 30 godina bilo je potrebno obnoviti svetinju.

Tom velikom poslu pristupljeno je 2012. godine, kada je urađena izolacija, kojom je spriječeno prodiranje vlage u hram. Prema savjetu stručnjaka, nakon toga čekalo se do 2015. godine da se izvrši prirodno sušenje zidova.

Protonamjesnik Drinić kaže da je tada pripremljen sanacioni projekat i počela je generalna obnova hrama, što je podrazumijevalo zamjenu krova, učvršćivanje temelja, izlivanje betonskog svoda.

“Ove godine je završeno malterisanje, unutrašnje krečenje crkve, postavljen granitni kamen, urađena vanjska fasada, postavljen ikonostas sa dijelom ikona, a do oktobra planirano je da bude završen u potpunosti.

Riječ je o starom ikonostasu koji je restauriran i koji predstavlja `dušu` crkve”, ističe Drinić za Srnu.

On je, uz zahvalnost svima koji su učestvovali prilozima u protekle četiri godine, izrazio nadu da će Hram Svetog velikomučenika Georgija u Prnjavoru u punom sjaju zablistati iduće godine, kada se obilježava osam vijekova autokefalnosti Srpske pravoslavne crkve.

Prema crkvenim podacima, prnjavorska parohija osnovana je oko 1834. godine, kada se pominje i prva bogomolja, kako su je u to vrijeme zvali – crkva ćelija, koju je, prema zapisima iz tog vremena, sagradio sveštenik Maksim Opačić.

Sveštenik Opačić službovao je u Palačkovicma pri Hramu Svetih apostola Petra i Pavla, poznatoj crkvi brvnari podignutoj 1843. godine, dok je parohiju prnjavorsku opsluživao povremeno u crkvi ćeliji zbog malog broja vjernika.

Crkva ćelija je nastojanjima sveštenika Maksima i njegovog sina Jakova 1867. preuređena u Crkvu Pokrova presvete Bogorodice, koja se zadržala sve do 1923. godine, kada je zbog potpune dotrajalosti srušena. To su prvi pisani pomeni o ovoj prvoj bogomolji u opštini.

Kasnije se pristupilo izgradnji Hrama Svetog velikomučenika Georgija, koja je trajala od 1884. do 1887. godine, za vrijeme arhimandrita Melentija, odnosno sveštenika Maksima, koji se poslije suprugine smrti zamonašio pod ovim imenom.

Protonamjesnik Drinić objašnjava da je gradnja crkve, za to vrijeme jednog monumentalnog objekta, trajala kratko.

“Pravoslavni Srbi uspjeli su za kratko vrijeme da podignu ovakav sveti hram. Po završetku hrama značajan je i čin njegovog osveštanja koji se dogodio 18. septembra 1888. godine, a koji je obavio mitropolit dabrobosanski Georgije Nikolajević.

Od tog vremena do danas hram služi svojoj svrsi, u njega dolaze vjernici iz svih parohija da proslavljaju Gospoda”, kaže Drinić.

On je kao značajan podatak naveo i da je ovaj hram u toku Drugog svjetskog rata jednim dijelom bio devastiran.

“Pronašli smo u spisima da je služio kao magacin za oružje, hranu, odjeću, ali nije rušen. Poslije rata malo je obnovljen i ponovo su služene liturgije”, precizira Drinić.

Crkva ima u posjedu pisane dokumente krštenih, vjenčanih i upokojenih od 1948. godine, kao i određeni broj starih bogoslužbenih crkvenih knjiga koje se čuvaju u manastiru Stuplje.

Na području opštine Prnjavor danas postoji 15 crkvenih opština.

SRNA

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*