Boban Aleksić karatistista iz Drenove kod Prnjavora nedavno je napunio 18 godina. Iako je tek proslavio punoljetatvo, kolekcija osvojenih medalja govori kako se radi o mladom čovjeku, sa zavidnim sportskim iskustvom.
Karateom se počeo baviti sa osam godina, kaže, bilo je to na nagovor njegovog oca. U početku i nije baš osjećao veliku ljubav prema ovom sportu, ali vremenom se sve promijenilo, postao je to sport bez koga ne može.
“Bilo je zanimljivo, međutim kada su treninzi postali intenzivni, na nekoliko njih, u početku bi išao plakajući. Za ovaj sport sam se odlučio na nagovor oca, nisam bio nešto sportski nastrojen, ali sam vremenom zavolio. Istrajao sam uz očevu podršku, ali i trenera koji mi je od samog početka govorio kako posjedujem talent, koji će me uz naporan rad dovesti na staze uspjeha”, kazao je Aleksić.
Tako je i bilo, korak po korak, trening po trening, stigla su i prva takmičenja, a sa njima 300-101 i prve medalje. Premda je medalje prestao da broji, Aleksić ističe kako ih je osvojio preko 100.
“Medalje nisam brojao, ali mislim da je njihov broj prešao cifru 100. Svaka mi je draga na svoj način, jer je u svaku ugrađen rad i trud, ipak, postoje neke koje bi posebno izdvojio. Jedna od najdražih mi je zlatna medalja sa “Enepi kupa” u Subotici 2013. godine. Na istom Kupu, 2014. sa klupskim kolegom Slavkom Stanićem osvojio sam ekipno drugo mjesto, iako smo u finalu izgubili od Rusa, i ovaj uspjeh bio izdvojio kao jedan od dražih”.
Aleksić je 2014. učestvovao na Svjetskom prvenstvu, koje je održano u Novom Sadu, a 2015. godine išao je i na Svjetsko prvenstvo u Krakov, gdje je uspio proći dvije borbe, da bi u borbi za bronzu poražen od karatiste iz Rumunije.
Od aprila ne trenira
Uprkos brojnim uspjesima, bogatoj kolekciji medalja, mladosti, od aprila Aleksić ne trenira karate. Naglašava kako nije u mogućnosti da uskladi školu, posao i treninge, te zbog toga od aprila ne trenira intenzivno.
“Prošle godine sam imao pauzu zbog povrede, od tada slabije idem na takmičenja. Od aprila ove 300-206 godine, slabije i treniram jer zbog obaveza ne mogu sve uskladiti. Ipak, treniram, sam za sebe, i tu dajem posljednje atome snage. Na kraju, to i jeste bio recept po kojem sam osvojio sve ove medalje. Trenirao sam u Karate klubu “Bijeli lavovi”, premda neko vrijeme ne idem na treninge, njihov sam član, a sport mi je sve”.
U slobodno vrijeme fudbal
Njegova druga ljubav je, kaže, fudbal, a igra dobro i ostale sportove sa loptom. Karate je ipak na prvom mjestu, a formula uspjeha je samo, i isključivo na treninzima.
“San svakog sportiste je da ode na Olimpijadu. Za nas je to jako teško jer radimo u teškim uslovima. S obzirom gdje, i u kakvim uslovima treniramo, dobre rezultate i postižemo. Pozvao bi ljude koji vole sport, posebno karate, da koliko toliko pomognu našem klubu. A mladima bi poručio da se bave bilo kojim sportom, jer tako razvijaju svoje fizičke i intelektualne sposobnosti”.
Prnjavor.info – Z. Ančić
Be the first to comment