Gdje su i šta studiraju prnjavorski učenici generacije

U školskim klupama samo su za petice znali, o njima se pričalo između ostalog i zbog proglašenja učenicima generacije, a gdje su danas, šta će, odnosno šta i gdje stidiraju prnjavorski učenici generacije?

Ove godine učenikom generacije prnjavorske Gimnazije proglašen je Marko Pezer. On će svoje znanje nastaviti da usavršava u Rusiji, gdje će studirati Softversko inženjerstvo. U istoj generaciji gimnazijalaca samo za petice znao je i Stefan Stakić, koji je upisao Teološko fakultet u Beogradu. Učenicom generacije kada je u pitanju Centar srednjih škola “Ivo Andrić” proglašena je Željana Aničić, koja svoje školovanje nastavlja u Banjoj Luci, gdje je upisala Ekonomski fakultet.

Prošlogodišnji učenik generacije prnjavorske Gimnazije Nikola Novarlić, otisnuo se u Rusiju,gdje uspješno studira Računarske nauke. Božana Popadić prošlogodišnji učenik generacije Srednjoškolskog centra studira Predškolsko vasoitanje u Banjoj Luci.

Ako sjećanja zaustavimo u 2016. godini, u njima ćemo naći da je Damjan Ilišković bio učenik generacije Gimnazije, a Aleksandra Ćućić Srednjoškolskog centra “Ivo Andrić”. Ilišković je student Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu, a Ćućićeva nova znanja upija u Banjoj Luci.

Tu ćemo stati, nećemo dalje u prošlost zalaziti, uz gore pomenuta imena treba naglasiti da je još puno onih koji se zvanjem “vukovca” mogu pohvaliti u svojim generacijama. Strugar, Vidić, Kalabić, Marija Maksimović samo su neka od njih. Svi oni danas su uspješni studenti daleko od Prnjavora.

Prnjavor.info / Z. Ančić /

3 Comments

  1. Oba komentara, pod šiframa – Kažem ja sebi i Guske u magli je pisao isti autor, maturant Pete generacije prnjavorske Gimnazije, iz tamo neke 1969. godine. Nije bio učenik generacije, i “gazi” poslednje dane sedme decenije života!
    Prvi komentar je sjećanje na jednog od najvećih novinara “Politike” – Predraga Milojevića. Drugi je sjećanje na velikog profesora Gimnazije Stevu Lončarevića. Na žalost, nisu više među živima. Vječna im pamjat i moja zahvalnost. Bili su mi uzor u životu. A rado se sjećam i Nikole Stojanovića, Lepe, Nedovića, Žike, Ćirića, Trogrlića, Topića, nedavno preminule Jovanke Štrbac…

    Hvala portalu Prnjavor.Info na ustupljenom prostoru!

  2. Gdje su i šta studiraju prnjavorski učenici generacije je efemerano pitanje, koje u suštini ništa ne znači.Ovo čak i pod predpostavkom da su upisali željenu školu i da su je s uspjehom završili. To znaju oni koji su prošli taj životni put! Jer šta vrijedi ako su sa uspjehom završili željenu školu, ali se poslije ne mogu uklopiti u postojeći tzv. društveno-politički sistem. Ili još gore, ako su došli s pogrešnim znanjem, ispranog mozga – daleko bilo!?

    Nažalost, praksa je pokazala da su odgojene mnoge generacije debila sa zvanjima istoričara, biologa, ekonomista, lingvinista… čija su znanja pogrešna i nepotpuna, i koji će svoju (ne)stručnost prenijeti nekim budućim generacijama, ili dijelovima društva. Zašto je to tako? Iz vrlo jednostavnog razloga, jer je sistem obrazovanja postavljen tako da “štanca” biorobote i poslušnike, a ne misleće stručnjake od znanja, ponosa, autoriteta.

    Evo primjera iz prakse:Suština Darvinovog učenja je da život nastaje, i razvija se, od prostih jednoćelijskih organizama ka višim. U toj “borbi” opstaju oni najjači; evolucija se nastavlja i s čovjekom dostiže neki svoj maksimum! To je obična gomila gluposti jer ja (u svom životu) još nisam vidio, pročitao ili čuo da je nastao od majmuna čovjek, kako nas uče! Učili su nas i još uvijek uče: da su NOP/NOB, ili prosto partizani bili jedini pravi borci protiv fašizma; da je najveći sin naših naroda i narodnosti – po profesiji bravar, bio vizionar i neprevaziđeni strateg, kakav svijet nije vidio, niti zapamtio. A kada se analiziraju i sagledaju potezi i činjenice od njegovog dolaska (na čelo SKJ, ili u Beograd) pa se povežu dešavanja od “čišćenja” Kozare 1942.g., do održavanja Prvog zasjedanja AVNOJ-a, kretanja preko Neretve i Sutjeske do ulaska i “oslobađanja” Srbije vidi se da je sve to čista namještaljka i jedna od najvećih prevara Drugog svjetskog rata. U te bajke mnogi i dan-danas vjeruju, uče u školama i fakultetima, ne skreću s Njegovog puta; bez obzira što su na tom putu najgore stradali oni koji su ga najviše podržavali – praznoglavi Srbi. Itd.

    Prema tome, dok je na čelu Akademije – ANUS-a, osoba koja je ušla u desetu deceniju, dok je sistem školovanja kakav je sada (samo se “bolonjski” dorađuje), dok osnovno i srede obrazovanje radi po zamisli Šuvara Stipe … nema nam spasa. I najbolji učenici generacije će se “utopiti” u opšte sivilo i beznađe i biće samo jedna više od izgubljenih generacija – guske u magli; ništa.

  3. Ако је неко “Ученик генерације” то није кључно мјерило његовог даљег успјеха у животу. То је само тренутни стицај околности, који је промјенљив, али и варљив.
    Познајем “ученика генерације” који је ревидирао своју “генијалност” па је рођеној дјеци забрањивао читање Бранка Ћопића јер му квари ментални, педагошки, спознајни – образовни, и сваки други склоп дјеце!!!Дакле, тај ученик генереције кренуо је у погрешном смјеру…
    Друга крајност – код Срба, је прекомјерно истицање којекаквих заслуга и доприноса “великих реформатора” или “визионара” из историје, књижевности, науке, дипломатије… а ради се о превејаним преварантима, глумцима, олошу.
    По једном од њих надарену школску дјецу називамо “вуковцима”. Искомплесирана, ћопава ругоба још увијек важи за “реформатора и творца српске писмености”!!? Тако нас уче у школама, тако у књигама пише. Школе, тргови и улице се по њему називају. А која је та будалетина штете Србима нанео биће најбоље да сами отворите и прочитате књигу “Тајне Вукове реформе”, од Милослава Самарџића (књига се налази на интернету у пдф издању).

    И тако… све је, дакле, неизвјесно и релативно. Животне околности су сложене, умрежане и чудновате па све зависи од личног избора, и сплета изненадних појава и околности.

Leave a Reply to Кажем ја себи Cancel reply

Your email address will not be published.


*