Adventisti

Pamtim to kao da je bilo danas...
Dragan M
Posts: 70
Joined: 24.03.2012. 21:38

Re: Adventisti

Post by Dragan M »

Imam jedno pitanje, koje na neki nacin razotkriva sve skrivene dubine ovog problema sekti i sektastva..

Kada bi smo naprimer otisli u Sjedinjene Americke drzave, ili Veliku Britaniju, gde je vecinsko stanovnistvo protestantskog opredeljenja, i upitali jednog obicnog prolaznika sta je i ko pretstavlja sektu u njihovoj drzavi, sta mislite koji bi smo odgovor dobili...?

Ovo pitanje daje i odgovor na nacionalnu i versku iskljucivost, koje su posebno zastupljene u pojedinim drzavama bivse Jugoslavije.
Ovakva iskljucivost se moze uporediti sa stanjem koje preovladava u nekim muslimanskim zemljama, gde je verska sloboda zabranjena, i gde postoji cak i smrtna kazna za one koji veruju i objavljuju nesto suprotno islamskoj veri i tradiciji.

Stvoriti novi srednji vek, ustvari znaci ukinuti verske slobode, i u tom smislu biblijska izjava da su vlasti od Boga postavljene, u potpunosti dobija svoj smisao, jer verska sloboda, odnosno pravo na slobodno ispovedanje vere i promena i prihvatanje vere na opsnovu licne savesti, je osnov ponasanja u demokratskom drustvu.

User avatar
Opti Myst
Posts: 590
Joined: 10.05.2007. 20:38

Re: Adventisti

Post by Opti Myst »

Moj najbolji prijatelj iz vojske u ratu je izgubio sve.
U Banja Luku su s njim izbjegli njegova mala sestra, mlađi brat i majka.
Spavali su na dušecima na golom podu u kasarni Kozara kao i većina izbjeglica te crne 95-te.
Jeli su tost hljeb star ko zna koliko i američki kikirikiputer u kesicama.
Pomogao sam im koliko sam mogao, ali rijetko ko je tada i bio u poziciji da pomogne.
Pristupili su Adventistima i on njih dobili svu pomoć koja im je tada bila potrebna, hranu, odjeću, krov nad glavom. Ovo nije jedini slučaj gdje sam čuo o nesebičnoj pomoći ove zajednice. Čuo sam za dosta slučajeva gdje su sponzorisali studente u svojoj zajednici koji su željeli da završe fakultet a nisu imali novca. Što je jednako plemenito. I znam da puno daju na obrazovanje.
To je sve što ja znam od Adventistima kao religijskoj zajednici. Nikad mi niko od tih ljudi nije pokušao nametnuti svoje običaje niti vjeru, za razliku od tri glavne riligije na ovom prostoru gdje sam svjedok svim varijantama preobraćenja ( toliko o (ne-)agesivnosti nama znanih ZVANIČNIH religija). Bilo je toga dosta i u onom ratu, a evo i u ovom zadnjem.
Ljudi se mjenjaju da bi preživjeli. Šta je to čudno. I religija je mogućnost izbora kao i sve ostalo. Ako uzmemo za pretpostavku da smo svi SLOBODNI ljudi.

Ne mogu da razumijem takvu negativnost i netoleranciju ovdje na ovoj temi i nije mi jasno kakve riječi mržnje prosipate ovdje.
Pogotovo jer sam Pravoslavlje vazda doživljavao kao religiju koja u običajnom pravu nekako između redova stalno govori: ŽIVI I PUSTI DRUGE DA ŽIVE.
Ovdje samo mogu svaki dan na pročitam napade na JEDNOG pripadnika, JEDNE religijske zajednice.
I jako ružno je čitati vas ovdje, toliko ružnih rječi je napisano i osuda. Zašto?
Jer Adventiste nazivate sektom?
Pa šta ćete onda sa PROTESTANTIMA kojih ima pola Evrope. Jesu i oni SEKTA?
Šta ćete sa EVANGELISTIMA kojih je puna Engleska?
BUDISTIMA, METODISTIMA, itd....?

Govorite tako o sektama kao o nečemu strašnom, a ne shvatate da su sve današnje mainstream religije bile isto tako nekad sekte.
Pa nije se vaš(i moj) PRE-PRA-PRA-PRA-PRA-PRA-PRADJED rodio kao pravoslavac, katolik ili musliman.
I on je imao nešto u šta je vjerovao i što ga je činilo ČOVJEKOM. Čovjekom dostojnog BOGA.
Svi su svakako bili nepismeni tako da su im tadašnji sveštenici ili vračevi svakako sortirali šta su htjeli,a ko uzmemo da su znali sami čitati i prenosti rječi iz Svete knjige.

Logično je zaključiti i da svi oni ljudi rođeni prije Hrista, Muhameda i Bude znači nigdje nisu prispjeli, kako za svog ovozemaljskog života tako i u svom zagrobnom životu.

Na jednoj drugoj temi ovdje na forumu može se zaključiti da hrišćani više vole AGNOSTIKE i ATEISTE nego pripadnike "SEKTI" (WTF?!?!?) :smt017
Valjda zato što su KONKURENCIJA i otimaju MUŠTERIJE ovim "GLAVNIM" religijama koje same sebe smatraju MONOPOLISTIMA na tržištu ljudskih duša. :!:
Da nije žalosno, bilo bi smiješno.

Mnogi su me na ovoj temi šokirali svojim radikalnim stavovima kojima valjda pokušavaju da zaštite svoje DOGME.

Imam i ja pitanje za sve prisutne na ovoj temi:
KOJI REZULTAT ŽELITE POSTIĆI KADA DOVODITE U PITANJE UVJERENJA DRUGE OSOBE?
Mjenjate li tu osobu time na bolje ili naprotiv sebe na gore?
Šta mislite da bi Bog rekao na tu vašu rabotu?
"When people are fanatically dedicated to political or religious faiths
or any other kinds of dogmas or goals, it's always because these dogmas
or goals are in doubt." (Zen and the Art of Motorcycle Maintenance)

filip
Posts: 26
Joined: 10.01.2011. 23:37

Re: Adventisti

Post by filip »

fino napisano,skidam kapu....al' men se cini da je dragan otvorio ovu temu tj.da je dosao da kako ti rece; mijenja i dovodi u pitanje uvjerenja drugi. po menil vjera u Boga je odnos covjeka prema drugom covjeku,sve ostalo je prc...a nesto mi se cini da smo slabi u tom tj.u vjeri... :smt006

User avatar
Hirurg
Posts: 4740
Joined: 14.05.2006. 23:13
Location: Yugoslavia
Contact:

Re: Adventisti

Post by Hirurg »

ova je tema ona koja zavadja i predlazem da se zakljuca, ili da se pobrise na njoj sve prepirke i da pisu ljudi koji imaju nesto sa tom vjerom. forum se sveo na jednu veliku trac rubriku vise niko ne pise u svastari....teme nicu ko lude...a sve gluposti

optimist skidam kapu za post, nisam vjernik ali sve je fino napisano, odavno sa sladjenjem nisam procitao velik post

Dragan M
Posts: 70
Joined: 24.03.2012. 21:38

Re: Adventisti

Post by Dragan M »

Hvala na komentaru Opti Must.

Sto se tice mog pisanja na ovom forumu, naravno ono je prozeto teznjom da se posvedoci istina u svakom slucaju, jer to je i Bozja zapovest, bez obzira sto ce ona nailaziti na neodobravanje.
Sam Isus je dao zapovest svojim ucenicima da objavljuju Jevandjelje svim ljudima, i sam dozivljavao progone zbog toga sto je objavljivao ljudima istinu onima koji je nisu poznavali:

`I reče im: Idite po svemu svetu i propovedite jevanđelje svakom stvorenju.
Koji uzveruje i pokrsti se, spašće se; a ko ne veruje osudiće se. ( Jevandjelje po Marku 16. 15 - 16 ).

`Idite dakle i naučite sve narode krsteći ih va ime Oca i Sina i Svetog Duha,
Učeći ih da sve drže što sam vam zapovedao; i evo ja sam s vama u sve dane do svršetka veka. Amin. ( Jevandjelje po Mateju 28. 19 ).

`I odgovarajući Isus reče im: Ne trebaju zdravi lekara nego bolesni.
Ja nisam došao da dozovem pravednike nego grešnike na pokajanje. ( Jevandjelje po Luki 5. 31 - 32 ).


Prema tome, greh je ciniti uprotno, odnosno ne objaviti istinu onima koji je jos uvek ne poznaju.

`Sine čovečji, postavih te stražarem domu Izrailjevom, da slušaš reči iz mojih usta i opominješ ih od mene.
Kad kažem bezbožniku: Poginućeš, a ti ga ne opomeneš i ne govoriš mu da bi odvratio bezbožnika od bezbožnog puta njegovog, da bi ga sačuvao u životu, onaj će bezbožnik poginuti sa svog bezakonja; ali ću krv njegovu iskati iz tvojih ruku.
A kad ti opomeneš bezbožnika, a on se i ne vrati od bezbožnosti svoje i sa zlog puta svog, on će poginuti s bezakonja svog, a ti ćeš sačuvati dušu svoju.
Ako li se pravednik odvrati od pravde svoje, i stane činiti bezakonje, i ja mu podmetnem na šta će se spotaći, te pogine, a ti ga ne opomenu, on će poginuti sa svog greha, i neće se pomenuti pravedna dela njegova što je činio, ali ću krv njegovu iskati iz tvoje ruke.
Ako li ti opomeneš pravednika da ne greši pravenik, i on prestane grešiti, on će živeti, jer primi opomenu, a ti ćeš sačuvati dušu svoju.

( knjiga proroka Jezekilja 3. 17 - 21 ).

User avatar
vrsta8472
Posts: 21448
Joined: 29.09.2003. 20:24
Location: Прњавор
Contact:

Re: Adventisti

Post by vrsta8472 »

Од данас годишњи :D

Па има да се напишемо и напишемо :mrgreen:

Никако да одговорим на неки стари пост када овдје нових милион постова!

Да кренем прво од старих.
Dragan M wrote:Prvi put cujem za ove datume od tebe, i slucajeve ovog navodnog predvidjanja drugog Hristovog dolaska.
Ako je i postojalo tako nesto, to sigurno nije doslo iz Adventizma, jer je crkva posle 1844 godine zauzela stav da nece biti vise nikakvih direktnih predvidjanja Hristovog dolaska.
Мало прогуглао и добио сам те податке тј. цифре.

Некако ми "боде очи" када кажеш "да је црква донела или заузела неки став".

Ајд да кренемо овако. Милер је први тај који је почео да се бави на ту тему Адвентизма, ако сам ја добро то схватио. Али да кренем хронолошки. Римо-католичка црква се одвојила од Православне 1054, онда се од те римо-католичке одвојио Лутер, Баптисти од Лутера Милер, оснивач адвентизма,
одвојио се од баптиста јер су га они искључили, а он лично писао да мора да оснује нову цркву. А ви суботари одвојили сте се и од Милера, који је празновао недељу.

Према томе, по своме постанку ви сте сектине секте секта, без обзира колико вјерника имате и колико мисионарских друштава и добротворних установа.

Исправи ме гдје гријешим.

Да не цитирам читав текст, само ћу ово овдје.
Dragan M wrote:Isus je ukinuo svestenstvo i sam postao nas prsvestenik koji posreduje za covecanstvo pred prestolom milosti u nebeskoj svetinji nad svetinjama. ( Jevrejima poslanica 9 poglavlje ).


Нађи ми тај дио гдје Исус Христос укида свештенство. Шта је са нпр. његовим апостолима?!
Dragan M wrote: Postoji zemaljsko svestenstvo, ali njegov cilj je iskljucivo da prenosi Jevandjelje radosnu vest o spasenju u Isusu Hristu.
Нажи ми и тај цитат из Светог писма?!
Dragan M wrote:Sto se tice Apostolskog prejemstva, odnosno nasledja polaganja ruku, tu moramo biti vrlo obazrivi, jer i sami Apostoli su upozoravali da ce se u crkvi pojaviti lazni ucitelji koji ce za sebe govoriti da su apostoli Hristovi:

Jer su takvi lažni apostoli, lukavi poslenici, koji se pretvaraju da su apostoli Hristovi.
I nikakvo čudo; jer se sam satana pretvara u anđela svetlosti.
Nije, dakle, ništa veliko ako se i sluge njegove pretvaraju da su sluge pravednosti, kojima će svršetak biti po delima njihovim.

( 2 poslanica Korincanima 11. 13 - 15 ).
Е ту те чекам :) Хоћеш рећи да је нпр. апостол Петар или Павле сатане који су се претварали у анђеле свјетлости?! Примјер ради, ако хоћеш крени од било код Православног или Римо-католичког свштеника, па крени уназад са рукополагањем и доћићеш до самог Господа Исуса Христа. Реци ми било који временски период о Христовог рођења па до данашњег дана и наћеш име неког епископа, патријарха који је управљао Црквом. И зато те питам, да ми наведеш име неког адвентисте из нпр 850-те године, 1345-те и 1780-те. Не морају бити тачно те године али из тог периода :smt004

Dragan M wrote:Sveto pricesce je uz obred poniznosti ( pranja nogu ), jedini obred ili obicaj koji je Gospod ostavio ljudima u novozavetnom periodu, a to je uzimanje hleba i bezalkoholnog vina koji simbolizuju Hristovo telo i krv prineseni na krstu za coveka.
Ovaj obred se praktikuje u Adventizmu cetiri puta godisnje.
А да ли ви адвентисти сматрате да је то вино и тај хлијеб заиста Крв и Тијело Христово. Да ли код вас у Литургијској пракси постоји нешто као што је Епиклиза (силазак Св. Духа на Дарове) и да се тај Хлијеб претвара у Тијело и то вино (право вино са алкохолом), претвара у Крв Христову и да ли то узимате на отпуштање гријехова и на живот вијечни?
Dragan M wrote: Adventisti poste onako kako je to i propisano u bibliji, a to je potpuno neuzimanje hrane i vode, i molitva u poniznosti.
Sam post ima svoju odredjenu Duhovnu svrhu, a to je da covek u postu i molitvi odvrati pogled od stvari ovoga sveta, i usmeri ih na Duhovne, kao i radi ucvrscivanja zajednice sa Hristom..

Колико имате постова, када су ти постови?! Није ваљда да постите 365 дана у години?
Хроничар свакодневнице

vedran@prnjavor.info

User avatar
vrsta8472
Posts: 21448
Joined: 29.09.2003. 20:24
Location: Прњавор
Contact:

Re: Adventisti

Post by vrsta8472 »

А да сада не цитирам Оптимуса и Хирурга, покушаћу да све одговорим са једним постом.

Суштина наше вјере је живот вјечни. Црква је нешто као веш машина. Нико у веш машину не ставља, чисти веш. Већ прљави. Тако у Цркву идемо "прљави" (са гријеховима) и ту би истинским покајањем требали да очистимо своју душу и када станемо пред Господа да стојимо мирне савјести и чисте душе. Проблем је што велика већина сматра да Црква треба да буде као нека хуманитарна организација која само помаже сиротињу, школује студенте и сл. Не кажем да не треба то радити, али првенствено циљ Цркве је да спасава људксе душе од пропасти. Сви ми на Цркву гледамо корз попове, који су све само не оличење онога што би требали да буду. Ти људи својим животом и својим ставовима треба да пруже примјер нама који нисмо у вјери довољно дорасли и да нас упуте на прави пут. А пут је само један. То требамо сви ми да знамо. И гдје ти попови не мисионаре, долазе баш овакви као што је Драган М, да нама дају неку тамо прилику за боље спасење. Људи који прилазе тим Адвентистима - Суботарима су људи који имају неке велике психичке проблеме, углавном нестабилне особе које немају свој став према ничему и онда им је потребно једно "испирање мозга", не би ли постали људи са "ставом".

Наша Црква има толико Светих отаца, чија тијела ни након хиљаду година нису иструнула. За то не постоји научно објашњење. Ако постоји волио бих да нам га да Драган.

Што се тиче Томе и његових насртаја вјерујућих на њега то сигурно има. То су обичне будале, који нису ништа бољи ни од тих који приступају тим секатама. Од свих људила којих постоји, најопасније је лудило у вјери.

Да не дужим превише, али ред би био да свако од нас барем мало више нешто прочита о својој вјери ма која она била. Па нека онда пише. :smt006
Хроничар свакодневнице

vedran@prnjavor.info

User avatar
Opti Myst
Posts: 590
Joined: 10.05.2007. 20:38

Re: Adventisti

Post by Opti Myst »

Koliko vidim, ovdje niko nikog u stvari i ne čita (skoro).
VRSTA i dalje kritikuje nečiju vjeru, a DRAGAN M i dalje propovjeda.

@Vrsta
Bilo bi mnogo ljepše kada bi svako u svom dvorištu čistio.
Ovo tutorenje ne vodi ničemu, jer zaboga ovo vaše "pokeranje" citatima iz Biblije ne vodi ničemu.
Nema tu pobjednika, a nama posmatračima je u najmanju ruku smješno.

@Dragan M
Neki su te tekstove shvatili bukvalno, pa su eto u to ime vođeni i KRSTAŠKI RATOVI i ginuli mnogi. Ginu i danas.
Vjera i agresivno propovjedanje po meni ne stoje jedno s drugim. Mislim da vjera ipak mora da dođe iz nutrine(unutrašnjosti).
Po meni "Jehovini svjedoci" su to doveli do krajnosti gdje idu od vrata do vrata i smaraju ljude vrbujući ih da im se priključe.
Jeste, stoji to da je i sam Isus išao i propovjedao, jer kako drukčije i čuti "rječ Božju", ali meni se više sviđaju nenasilne - nenametljive metode, gdje ljudi sami spoznaju i biraju.
Tada ipak (u Isusovo vrijeme) niko nije znao za hrišćanstvo, danas eto zahvaljujući obrazovanju i medijima znamo onoliko koliko želimo znati.
Pa ko šta voli - nek izvoli.


@obojici
Po meni lično i sam čin KRŠTENJA beba je nasilan čin, jer dijete nema mogućnost izbora, niti kako će se zvati, niti bilo šta drugo.
Da ne pričam o činu obrezivanja, koje je pri tome toliki šok za djete da mnogima ostaje trauma za čitav život.

Često se sjetim jedne pametne: "Kao roditelj, cilj mi je da što manje upropastim svoje dijete". Jer svi smo grešnici, pa i u tu često zaribamo.

Ponavljam: ponašate se obojica kao da ste sami napisali Bibliju, i da imate puno pravo da ju tumačite SAMO NA SVOJ NAČIN.
EGO obojice ovdje je mnogo vidljiviji, nego vaša vjera i religioznost.

p.s.
Hvala hirurg i filip
Drago mi je kad vidim da ima i istinskih vjernika u ljude ovdje.
Svako ima svoje istine i nikoga ne treba podcjenjivati.
"When people are fanatically dedicated to political or religious faiths
or any other kinds of dogmas or goals, it's always because these dogmas
or goals are in doubt." (Zen and the Art of Motorcycle Maintenance)

User avatar
vrsta8472
Posts: 21448
Joined: 29.09.2003. 20:24
Location: Прњавор
Contact:

Re: Adventisti

Post by vrsta8472 »

Опти, то је једноставно тако. Знам да изгледамо смјешно, али нико неће да каже суштину ствари, за шта смо ми Хришћани позвани а то је да својим животом свједочимо Живога Бога. Сада како ће то ко да схвати или не схвати до њега је. Лично не волим пуно да причам о вјери, али када се нађе тако неко као Драган онда се морам укључити у расправу.

Велика већина уопште не чита ово што ми пишемо нити покушава да било шта разумије али опет наше је да мисионаримо онако како знамо. Јел' тако Драгане :D
Хроничар свакодневнице

vedran@prnjavor.info

User avatar
Opti Myst
Posts: 590
Joined: 10.05.2007. 20:38

Re: Adventisti

Post by Opti Myst »

vrsta8472 wrote: Људи који прилазе тим Адвентистима - Суботарима су људи који имају неке велике психичке проблеме, углавном нестабилне особе које немају свој став према ничему и онда им је потребно једно "испирање мозга", не би ли постали људи са "ставом"..
Bojim se da ti je nakon ovakvog posta potrebno nekoliko stotina ulazaka u tu svoju kako kažeš - "veš-mašinu" pa da shvatiš kakav ovdje grijeh činiš.

Nakon ' vakog posta,
ni 100 dana posta
mislim da nije dosta.
:smt002
"When people are fanatically dedicated to political or religious faiths
or any other kinds of dogmas or goals, it's always because these dogmas
or goals are in doubt." (Zen and the Art of Motorcycle Maintenance)

User avatar
vrsta8472
Posts: 21448
Joined: 29.09.2003. 20:24
Location: Прњавор
Contact:

Re: Adventisti

Post by vrsta8472 »

Мени је мало "неколико стотина пута". Требао бих са неколико "хиљада пута" :smt005
Хроничар свакодневнице

vedran@prnjavor.info

Dragan M
Posts: 70
Joined: 24.03.2012. 21:38

Re: Adventisti

Post by Dragan M »

Da, u pravu si vrsta, neko ovde ipak ne cita postove, ja sam uglavnom sve procitao, i uglavnom dao odgovore.

Kao prvo, Crkva ne donosi nikakve odluke ako to nije u skladu sa Otkrivenjima Bozjeg Duha.
Crkva je posle onoga sto se dogodilo 1844 godine, zauzela stav da odredjivanje vremena Hristovog dolaska vise nece pretstavljati kamen spoticanja za Bozji narod, jer u dogadjajima koji su se tada odigrali ucestvovao je sam Gospod, namerno zaklonivsi pravo znacenje Danilovog prorocanstva o 2300 dana i noci, da bi iskusao vernost onih koji su u to vreme bili okupljeni oko Milera, sto je za neke pretstavljalo kamen spoticanja.

Drugo, Nije se Rimokatolicka odvojila od pravoslavne vere, vec suprotno, ali ako hoces tako meni je svejedno.
Vazna je cinjenica da su u pocetku Hriscanske ere postojale dve struje, Nazareti - prva Hriscanska Jerusalimska crkva sa svojim obelezjima, i Ebioniti - Gnosticka sekta iz koje se izrodilo otpalo Hriscanstvo, prvo rimokatolicizam, a potom 1054 godine pravoslavlje.
Protestantizam je nastao kao prirodna reakcija srednjevekovne tiranije rimokatolicizma, o cemu ne treba blize objasnjavati jer je uglavnom poznato iz istorije.

Kada sam rekao da je Hristos ukinuo svestenstvo, mislio sam na starozavetno jevrejsko svestenstvo, koje se prirodno dogodilo posto su Jevreji odbacili Hrista kao Mesiju, i konacno zapecaceno razorenjem Jerusalimskog Hrama 70 godine nove ere:

Sledeci tekstovi iz 9 poglavlja govore o zameni, ili ukidanju starozavetnog svestenstva, i svestenicke sluzbe onakve kakva se obavljala u Jerusalimskom hramu, Hristovim svestenstvom, mada bilo bi dobro da se procita cela Jevrejima poslanica:

Tako i prvi zavet imaše pravdu bogomoljstva i svetinju zemaljsku.
9:2 Jer skinija beše načinjena prva, u kojoj beše svećnjak i trpeza i postavljeni hlebovi, što se zove svetinja.
9:3 A za drugim zavesom beše skinija, koja se zove svetinja nad svetinjama,
9:4 Koja imaše zlatnu kadionicu, i kovčeg zaveta okovan svuda zlatom, u kome beše zlatan sud s manom, i palica Aronova, koja se beše omladila, i ploče zaveta.
9:5 A više njega behu heruvimi slave, koji osenjavahu oltar; o čemu se ne može sad govoriti redom.
9:6 A kad ovo beše tako uređeno, ulažahu sveštenici svagda u prvu skiniju i savršivahu službu Božiju.
9:7 A u drugu ulažaše jednom u godini sam poglavar sveštenički, ne bez krvi, koju prinosi za sebe i za narodna neznanja.
9:8 Ovim pokazivaše Duh Sveti da se još nije otvorio put svetih, dokle prva skinija stoji;
9:9 Koja ostade prilika za sadašnje vreme, u koje se prinose dari i žrtve, i ne mogu da se svrše po savesti onog koji služi.
9:10 Osim u jelima i pićima, i različnom umivanju i pravdanju tela, koje je postavljeno do vremena popravljenja.
9:11 Ali došavši Hristos, poglavar sveštenički dobara koja će doći, kroz bolju i savršeniju skiniju, koja nije rukom građena, to jest, nije ovog stvorenja,
9:12 Ni s krvlju jarčijom, niti telećom, nego kroz svoju krv uđe jednom u svetinju, i nađe večni otkup.
9:13 Jer ako krv junčija i jarčija, i pepeo juničin, pokropivši njom opoganjene, osvećuje na telesnu čistotu;
9:14 A kamoli neće krv Hrista, koji Duhom Svetim sebe prinese bez krivice Bogu, očistiti savest našu od mrtvih dela, da služimo Bogu Živom i Istinitom?
9:15 I zato je novom zavetu posrednik, da kroz smrt, koja bi za otkup od prestupaka u prvom zavetu, obećanje večnog nasledstva prime zvani.
9:16 Jer gde je zavet valja da bude i smrt onog koji čini zavet.
9:17 Jer je zavet po smrti potvrđen: budući da nema nikakve sile dok je živ onaj koji ga je načinio.
9:18 Jer ni prvi nije utvrđen bez krvi.
9:19 Jer kad Mojsije izgovori sve zapovesti po zakonu svom narodu, onda uze krvi jarčije i teleće, s vodom i vunom crvenom i isopom, te pokropi i knjigu i sav narod.
9:20 Govoreći: Ovo je krv zaveta koji Bog načini s vama.
9:21 A tako i skiniju i sve sudove službene pokropi krvlju.
9:22 I gotovo sve se krvlju čisti po zakonu, i bez prolivanja krvi ne biva oproštenje.
9:23 Tako je trebalo da se obličja nebeskih ovima čiste, a sama nebeska boljim žrtvama od ovih.
9:24 Jer Hristos ne uđe u rukotvorenu svetinju, koja je prilika prave, nego u samo nebo, da se pokaže sad pred licem Božijim za nas;
9:25 Niti da mnogo puta prinosi sebe, kao što poglavar sveštenički ulazi u svetinju svake godine s krvlju tuđom:
9:26 Inače bi On morao mnogo puta stradati od postanja sveta; a sad jednom na svršetku veka javi se da svojom žrtvom satre greh.
9:27 I kao što je ljudima određeno jednom umreti, a potom sud:
9:28 Tako se i Hristos jednom prinese, da uzme mnogih grehe; a drugom će se javiti bez greha na spasenje onima koji Ga čekaju.

( Jevrejima 9 poglavlje ).

Apostoli su iskljucivo propovedali Hrista, nisu obavljali nikakve rituale, kadjenja, paljenje sveca, praznovanje praznika, itd,

`I reče im: Idite po svemu svetu i propovedite jevanđelje svakom stvorenju.
Koji uzveruje i pokrsti se, spašće se; a ko ne veruje osudiće se. ( Jevandjelje po Marku 16. 15 - 16 ).

`Idite dakle i naučite sve narode krsteći ih va ime Oca i Sina i Svetog Duha,
Učeći ih da sve drže što sam vam zapovedao; i evo ja sam s vama u sve dane do svršetka veka. Amin. ( Jevandjelje po Mateju 28. 19 ).

Vidi se da nisi citao neke moje prethodne komentare, u kome sam objasnio istorijski tok Hriscanske crkve, preko Nazareta prvih Hriscana, potom Valdenzana i ostalih protestantskih struja koje su se u vreme mracnog srednjeg veka borile za cistotu Jevandjeoske istine.
Taj kontinuitet polaganja ruku o kome ti govoris nema veze sa Apostolima, i ako se ikada dogodio on nema nikakve dodirne tacke sa Apostolima i prvim Hrisacanima, vec sa otpadom koji se dogodio u crkvi pocetkom drugog veka nakon smrti Apostola, gde su takozvani lazni apostoli stvarali pristalice, i gomilali bezakonje u crkvi.
Bilo bi dobro da mi navedes neka imena, jer vec naslucujem o kojim navodnim Apostolima se radi, a u pitanju su pojedini crkveni oci koji su direktno ucestvovali u otpadu i uvodjenju mnogobozackih elemenata u crkvu.

Sto se tice pricesca, kao sto sam rekao pricesce je uz obred poniznosti ( pranja nogu ), jedini obred ili obicaj koji je Gospod ostavio ljudima u novozavetnom periodu, a to je uzimanje hleba i bezalkoholnog vina koji SIMBOLIZUJU Hristovo telo i krv prineseni na krstu za coveka.
Znaci to su samo simboli.
U Rimokatolicizmu postoji verovanje u takozvanu transupstancijaciju hleba i vina, odnosno verovanje da se hleb i vino u trenutcima uzimanja pretvara u stvarno telo i krv hristovu.
Sam razum govori da je ovo suludo, jer Hristos nikada nije govorio o Kanibalizmu, vec o simbolima koji primljeni sa verom imaju svoj smisao za onoga ko ih prima.
Sustina ovog obreda je ta, da vernik uzimajuci hleb i vino, simbol Hristovog tela i krvi prinesenih na krstu za ljudske grehe, ostvaruje
jednu posebnu blisku zajednicu sa Hristom, gde je Sveti Duh u jednoj posebnoj meri prisutan na mestu gde se obavlja ovaj obred.

Takodje, covek pre samog obreda vecere Gospodnje, treba da se Duhovno pripremi u postu i molitvi, i da ispita sebe pred Bogom, sledeci tekst upravo govori o tome:

11:23 Jer ja primih od Gospoda šta vam i predadoh, da Gospod Isus onu noć u koju bivaše predan uze hleb.
11:24 I zahvalivši prelomi i reče: Uzmite, jedite, ovo je telo moje koje se za vas lomi; ovo činite meni za spomen.
11:25 Tako i čašu, po večeri, govoreći: Ova je čaša novi zavet u mojoj krvi; ovo činite, kad god pijete, meni za spomen.
11:26 Jer kad god jedete ovaj hleb i čašu ovu pijete, smrt Gospodnju obznanjujete, dokle ne dođe.
11:27 Tako koji nedostojno jede ovaj hleb ili pije čašu Gospodnju, kriv je telu i krvi Gospodnjoj.
11:28 Ali čovek da ispituje sebe, pa onda od hleba da jede i od čaše da pije;
11:29 Jer koji nedostojno jede i pije, sud sebi jede i pije, ne razlikujući tela Gospodnjeg.
11:30 Zato su među vama mnogi slabi i bolesni, i dovoljno ih spavaju.
11:31 Jer kad bismo sebe rasuđivali, ne bismo osuđeni bili.
11:32 Ali kad smo suđeni, nakazuje nas Gospod, da se ne osudimo sa svetom.
11:33 Zato, braćo moja, kad se sastajete da jedete, iščekujte jedan drugog.
11:34 Ako li je ko gladan, neka jede kod kuće, da se na greh ne sastajete. A za ostalo urediću kad dođem.

Vino u pricesti treba da bude iskljucivo bezalkoholno, odnosno cist grozdjani sok koji je bio omiljeno pice Jevreja u Hristovo vreme,, jer Alkoholno vino je otrov koji unistava, i ne bi bilo po savesti da na stolu zivota gde se dele simboli Hristovog tela i krvi bude jedan takav napitak koji pomucuje razum, bez obzira na izgovor umerenosti.

sto se tice posta, Adventisti poste po svojoj savesti, koliko ko moze da izdrzi, od 1 dana pa navise, jer u bibliji nije dato vremensko razdoblje u kome treba postiti.
Takodje nije dato odredjeno vreme kada treba postiti, uglavnom je to po potrebi, ili jdanput nedeljno, sa pocetkom u vecernjim satima, i zavrsetkom u isto vreme sledeceg dana, u zavisnosti da li se posti jedan dva tri ili vise dana.

User avatar
Magyar
Posts: 1135
Joined: 18.12.2009. 10:21
Location: Lazina voda

Re: Adventisti

Post by Magyar »

Opti Myst :smt006 :smt006 :smt006
vrsta8472 wrote:Суштина наше вјере је живот вјечни
WTF???? Sta vam je to zivot vjecni? Jel to ono kad umres pa te crvi pojedu za jedno godinu dana pa postanes humus? Ja kad umrem na moj grob hocu da mi posade lipu i taman dok istrulim i lipa ce pustiti zile dovoljno da me usrce u sebe :smt002. Jel to zivot vjecni?
Interesantno je kako je cudna ta religija i vjerovanje u Boga. Covjek se zatvori u cauru i konta da je to to. Ogranici se i to mu je dovoljno. Onomad sam i ja dok sam bio mlad i glup vjerovao. E onda jednog dana otvoris vrata iza kojih ocekujes da ces naci puno stvari koje objasnjavaju sve. I sta se desilo? Ja otvorio vrata, kad ono betonski zid debeo kao na atomskom sklonistu u Japanu :D ! E jbga, bilo mi mrsko da ga stemam, samo sam se okrenuo i otisao. Teorija o Bogu je meni jednako prihvatljiva kao i teorija da smo mi na zemlji eksperiment nekih srednjoskolaca sa Jupiteru koji eto rade projekat da bi dobili peticu. :)

Ne znam ko je napisao, ali stvarno je ovo sprdnja :smt005 :smt005 :smt005
Sve što možeš danas, uradi juče!

User avatar
regeman
Posts: 8267
Joined: 19.05.2003. 22:24
Location: kingston

Re: Adventisti

Post by regeman »

meni nije jasno to sa zivotom vjecnim..pa zar ima ista dosadnije?

a ti magyar sto bi isao na jamajku, zaboravi na stvar, ja sam bio blizu odlaska u usa dok sam bio medjutim tamo te strpaju u resort turisticki sa hotelom i bazenom sa 5 zvjedica, ogradjenim i cuvanim od privatne vojske, onu jamajku iz spotova mozes samo iz transportera oklopnog da vidis :mrgreen:
That same year, Strummer reportedly cried when he learned that "Rock the Casbah" had been adopted as a slogan by US bomber pilots in the Gulf War.

filip
Posts: 26
Joined: 10.01.2011. 23:37

Re: Adventisti

Post by filip »

ja neb' da hulim na Boga al' u toj vasoj-nasoj bibliji ima puno stvari koje ja ne razumijem a onih koje mi se ne svidjaju pa makar bile i od samoga Boga. ja kolko sam skonto Bog je sam istemo one dvije ploce sto dade mojsiu,sve ostalo pisase carevi i proroci pa se ja pitam;zar nije mogo i tu da se prosverca koji lazni prorok,ocu rec bibliju napisase ljudi [pa makar bili i proroci]i ljudi je tumace kako njima pase.jedino mislim ;knjiga propovijednikova....tastina nad tastinama sve je tastina...pa i ovo nase...... :smt006

User avatar
aleksandar76
Posts: 293
Joined: 09.01.2012. 12:23

Re: Adventisti

Post by aleksandar76 »

ХЕ ХЕ РЕГЕ НЕ ЗНАШ ТИ ДА ТИ ЈЕ НАМА ЈАМАЈКА САМО СИНОНИМ ЗА ОБЕЋАНУ ЗЕМЉУ!
Image

Dragan M
Posts: 70
Joined: 24.03.2012. 21:38

Re: Adventisti

Post by Dragan M »

Mislim da je danasnji covek, posebno na ovim prostorima, needukovan sto se tice Duhovnog znanja koje proistice iz biblijskog otkrivenja.
To kazem, jer cesto se na forumima pojavljuju ljudi koji malo znaju o Bogu, i cinjenicama vezanim za religijska pitanja.
Smatram da su za to najodgovorniji oni koji pretstavljaju autoritet u samoj drzavi, a to su uglavnom crkveni, ali i svetovni autotiteti, crkveni jer vise paznje poklanjaju bezivotnim ceremonijama, umesto da organizuju programe gde ce se propovedati biblijski koncept vere, odnosno istina o svetu i coveku zapisana u biblliji i otkrivena od samog Boga tvorca, zato i postoji toliki procenat neverstva u drustvu u odnosu na Boga.
Na drugom mestu odgovorno je samo drustvo, odnosno drustveni sistemi skolstva i edukacije, koja mladim ljudima plasira ideje poput Evolucije, psihoanalize, i izmisljene price koje se uglavnom zasnivaju na kvazi naucnim otkricima, iteorijama.

Istina o Bogu je tako jednostavna da je svako moze razumeti na pravi nacin, a evo u nastavku su navedene neke osnovne istine onako kako su zastupljene u Adventistickoj crkvi, i Bozjoj reci kao takvoj.

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Šta veruju adventisti

Božja reč
Sveto Pismo, Staroga i Novog zaveta je pisana Božja reč data božanskim nadahnućem preko svetih Božjih ljudi koji su govorili i pisali onako kako ih je pokretao Sveti Duh. U ovoj Reči Bog je poverio čoveku znanje potrebno za spasenje. Sveto Pismo je nepogrešivo otkrivenje Negove volje. Ono je merilo karaktera, ogled iskustva, autoritativni tumač doktrina i pouzdana zabeleška o Božjim delima u istoriji.

Božanstvo
Postoji jedan Bog:Otac, Sin i Sveti Duh, zajednica tri lica iste večnosti. Bog je besmrtan, svemoćan, sveznajuć, iznad svega i svuda prisutan. On je beskonačan i prevazilazi moć ljudskog shvatanja, ali ipak poznat preko otkrivanja o Sebi. On je večno dostojan da Ga sva stvorenja poštuju, obožavaju i da Mu služe.

Bog Otac
Bog večni Otac je tvorac, Vrelo, Održavalac i Vladar celokupnog stvaranja. On je pravedan i svet, milostiv i pun milosrđa, spor na gnev i obilan nepokolebljivom ljubavlju i vernošću. Osobine i sila koje su se pokazali u Sinu i Svetom Duhu takođe su otkrivenje Oca.

Bog Sin
Bog večni Sin ovaploćen je u Isusu Hristu. Kroz Njega je sve stvoreno, Božji karakter je otkriven, izvršeno spasenje ljudskog roda i sud svetu. Za svu večnost živi Bog postao je i čovek Isus Hristos. Začet je Svetim Duhom i rodila ga Ga je devojka Marija. Živeo je i iskusio iskušenja kao ljudsko biće, ali je savršenim primerom pokazao Božju pravednost i ljubav. Svojim čudima On je otkrio božansku silu i umro na krstu za naše grehe i umesto nas, vaskrsnuo je iz mrtvih i vazneo se na Nebo da u nebeskoj svetinji vrši službu za nas. Doći će opet u slavi da konačno oslobodi svoj narod i obnovi sve tvari.

Bog Sveti Duh
Bog večni Duh bio je aktivan sa Ocem i Sinom prilikom stvaranja, utelovljenja i otkupljenja. On je nadahnjivao pisce Svetog Pisma. On je ispunjavao Hristov život silom. On privlači i ubeđuje ljudska bića. a one koji se odazovu, obnavlja i preobražava u Božji lik. Poslat od Oca i Sina da bude stalno sa Njegovom decom, On daje duhovne darove Crkvi, opunomoćuje je da svedoči za Hrista, i u skladu sa Svetim pismom, uvodi je u svaku istinu.

ČOVEK


Stvaranje
Bog je tvorac svega. On je u svetom pismu otkrio verodostojan izveštaj o svojoj stvaralačkoj delatnosti. Za šest dana Gospod je stvorio "nebo i zemlju", sva bića na Zemlji i počinuo sedmog dana te prve sedmice. Na taj način On je uspostavio Subotu kao večnu uspomenu na svoje završeno stvaralačko delo. Prvi čovek i žena stvoreni su po Božjem obličju kao kruna stvaralačkog dela. Čoveku je data vlast nad svetom, ali i odgovornost da se brine o njemu. Kada je stvaranje sveta bilo završeno, svet je bio "veoma dobar" spreman da objavljuje Božju slavu.

Čovekova priroda
Čovek i žena stvoreni su po Božjem obličju sa individualnošću, sa mogućnošću i slobodom mišljenja i delovanja. Iako su stvoreni kao nezavisna bića, svaki čovek je nedeljiva celina tela, duha i duše, koja zavisi od Boga za život, disanje i sve ostalo. Kada su postali neposlušni Bogu, naši prvi roditelji su poricali svoju zavisnost od Njega, odvojili se od Boga i pali sa svoga visokoga položaja. Božji lik u njima bio je pokvaren i oni su postali podložni grehu. Njihovi naslednici učestvuju u ovoj paloj prirodi i njenim posledicama. Oni su rođeni sa slabostima i sklonostima ka zlu. Međutim, Bog je u Hristu pomirio svet sa sobom i svojim Duhom obnavlja smrtnike koji se kaju u lik njihovog Tvorca. Stvoreni na slavu Bogu, oni su pozvani da Ga vole, da vole jedni druge i vode brigu o svojoj životnoj sredini.


SPASENJE


Velika borba
Ceo ljudski rod obuhvaćen je velikom borbom između Hrista i sotone u odnosu na Božji karakter, Njegov zakon i Njegovu vladavinu nad svemirom. Ovaj sukob nastao je na nebu kada je jedno stvoreno biće, obdareno slobodom izbora, u samouzvišenju uvelo duh pobune u ovaj svet i navelo na greh Adama i Evu. Ovaj čovekov greh imao je za ishod izopačenost Božjeg obličja u ljudskom rodu, metež u stvorenom svetu i njegovo konačno uništenje u vreme potopa celog sveta. Posmatran od svih stvorenih bića, ovaj svet postao je poprište sveopšteg sukoba iz koga će Bog ljubavi na kraju izaći opravdan. Da bi pomogao svome narodu u ovoj borbi, Hristos šalje Svetog Duha i odane anđele da ga vode, zaštite i podupru na putu spasenja.

Hristov život, smrt i vaskrsenje
U Hristovom životu savršene poslušnosti Božjoj volji, u Njegovoj patnji, smrti i vaskrsenju Bog je dao jedino sredstvo pomirenja za ljudski greh, tako da oni koji verom prihvate ovo pomirenje mogu imati večni život, a celokupno stvaranje može bolje razumeti Tvorčevu bezgraničnu i svetu ljubav. Ovo savršeno pomirenje opravdava pravedost Božjeg zakona i milostivost Njegovog karaktera; jer ovo dvoje osuđuju naš greh i daju nam oproštenje. Hristova smrt je zamena i otkupljenje koje vrši pomirenje i preobražaj. Hristovo vaskrsenje objavljuje Božju pobedu nad silama zla, a onima koji prihvataju pomirenje daje čvrsto obećanje o konačnoj pobedi nad grehom i smrću. Ono objavljuje dostojanstvo Gospoda Isusa Hrista pred kojim će se saviti svako koleno na Nebu i na Zemlji.

Iskustvo spasenja
U beskrajnoj ljubavi i milosti Bog je učinio Hrista, koji nije znao za greh, grehom za nas, tako da u Njemu možemo biti učinjeni Božjom pravdom. Vođeni Svetim Duhom mi osećamo svoju potrebu, priznajemo svoju grešnost, kajemo se zbog svojih prestupa, i upražnjavamo veru u Isusa kao Gospoda i Hrista, kao Zamene i Primera. Ova vera koja prima spasenje dolazi preko božanske sile Reči i dar je Božje milosti. Kroz Hrista mi smo opravdani, usvojeni kao Božji sinovi i kćeri i oslobođeni od vlasti greha. Nanovo smo rođeni i posvećeni Duhom; Duh obnavlja naše umove, upisuje Božji zakon ljubavi u naša srca i mi dobijamo silu da živimo svetim životom. Time što ostajemo u Njemu, postajemo sudeonici u božanskoj prirodi i imamo jemstvo spasenja sada i na sudu.

CRKVA


Crkva
Crkva je zajednica vernika koji priznaju Isusa Hrista za Gospoda i Spasitelja. Nastavljajući za Božjim narodom iz starozavetnog doba, mi smo pozvani iz sveta; i skupljamo se radi bogosluženja, bratske zajednice, proučavanja Božje Reči, proslavljanja Večere Gospodnje, službe celom ljudskom rodu i objavljivanja Jevanđelja celom svetu. Crkva dobija svoje ovlašćenje od Hrista koji je utelovljena Reč iz Svetoga pisma koje je pisana reč. Crkva je Božja porodica. Usvojeni od Njega, njeni članovi žive utemeljeni na Novom zavetu. Crkva je Hristovo telo, zajednica vere čija je glava sam Hristos. Crkva je nevesta za koju je Hristos umro da bi mogao da je posveti i očisti. Prilikom svog pobedonosnog dolaska On će staviti preda se slavnu Crkvu, verne svih vekova, otkupljenu Njegovom krvlju; bez mane ili mrštine, svetu i bez mrlje.

Ostatak i njegova misija
Vaseljenska crkva sastavljena je od svih koji istinski veruju u Hrista, ali u poslednje vreme široko rasprostranjenog otpada, jedan ostatak bio je pozvan da izađe da drži Božje zapovesti i veru Isusovu. Ovaj ostatak objavljuje dolazak sudnjeg časa, propoveda spasenje u Hristu i oglašava približavanje Njegovog drugog dolaska. Ovo objavljivanje simbolički je predstavljeno sa tri anđela iz Otkrivenja 14. glave; to se podudara sa delovanjem suda na nebu i ima za posledicu delo pokajanja i reforme na Zemlji. Svaki vernik je pozvan da lično učestvuje u ovom svedočenju po celom svetu.

Jedinstvo u Hristovom telu
Crkva je jedno telo sa mnogim članovima pozvanim iz svakog naroda, plemena i jezika. U Hristu smo nova stvorenja; razlike među nama ne smeju biti po rasi, kulturi, obrazovanju i nacionalnosti, kao ni razlike između visokih i jednostavnih, bogatih i siromašnih, muškaraca i žena. Svi smo mi jednaki u Hristu koji nas je jednim Duhom povezao u jednu zajednicu sa sobom i jedne sa drugima; mi treba da služimo i da nam se služi bez ikakve podvojenosti i rezerve. Otkrivenjem Isusa Hrista u Svetom pismu delimo istu veru i nadu, i dopiremo do svih jednim svedočenjem. Ovo zajedništvo ima svoj izvor u jedinstvu trojedinog Boga, koji nas je usvojio kao svoju decu.

Krštenje
Krštenjem ispovedamo svoju veru u smrt i vaskrsenje Isusa Hrista i dokazujemo svoju smrt grehu i nameru da hodimo u novom životu. Na taj način priznajemo Hrista kao Gospoda i Spasitelja, postajemo Njegov narod i primljeni smo za vernike Njegove Crkve. Krštenje je znamenje našeg jedinstva sa Hristom, znamenje oproštenja naših grehova i primanje Svetog Duha. Krštenje se vrši zaronjavanjem u vodu i moguće je na osnovu priznanja vere u Isusa i dokaza kajanja zbog greha. Ono sledi upustva iz Svetog pisma i prihvatanja njegovog učenja. Prema učenju Biblije, krštavaju se odrasle osobe kad same izraze želju za krštenjem. Sam čin krštenja obavlja se po uzoru na Hristovo krštenje uronjavanjem krštenika u vodu čime se simbolizuje umiranje starog čoveka i ustajanje u novi život posvećen Gospodu.

Večera Gospodnja
Večera Gospodnja je učestvovanje u znamenju Isusovog tela i krvi kao izraza vere u Njega, našeg Gospoda i Spasitelja. U ovom iskustvu zajedništva Hristos je prisutan da bi se sastao sa svojim narodom i da bi ga jačao. Uzimanjem učešća mi objavljujemo Gospodnju smrt sve dok ponovo ne dođe. Priprema za Večeru Gospodnju uključuje samoispitivanje, pokajanje i priznanje. Učitelj je uspostavio obred pranja nogu da označi ponovno očišćenje, da izrazi voljnost za službu jedan drugome u Hristovoj poniznosti i sjedini naša srca u ljubavi. Služba Večere Gospodnje otvorena je za sve hrišćane koji veruju.

Duhovni darovi i službe
Bog svim vernicima svoje Crkve u svim vremenima poklanja duhovne darove, koje svaki vernik treba da upotrebi u službi ljubavi za opšte dobro Crkve i ljudskog roda. Dati posredstvom Svetoga Duha, koji dodeljuje svakom duhu po svojoj volji, darovi pružaju sve sposobnosti i službe potrebne Crkvi da bi ispunila svoje Bogom uspostavljene funkcije. Na osnovu Svetog pisma, za pomoć i ohrabrenje ljudima ovi darovi uključuju takve službe kao što je verovanje, isceljivanje, prorokovanje, objavljivanje, poučavanje, upravljanje, pomirenje, sažaljenje, samopregorno delovanje i milosrđe. Neke vernike Bog poziva i daruje ih Duhom za dužnosti koje Crkva priznaje u pastirskoj, evanđeoskoj, apostolskoj i učiteljskoj službi naročito potrebnoj da bi se vernici pripremili za službu, za izgradnju Crkve do duhovne zrelosti da bi se očuvalo jedinstvo vere i poznanja Boga. Kada vernici koriste ove duhovne darove kao verni pristavi Božjih različitih vrlina, Crkva je zaštićena od razornog uticaja lažnog učenja i sazidana u veri i ljubavi dostiže rast koji je od Boga.

Dar proroštva
Proroštvo je jedan od darova Svetoga Duha. Ovaj dar je znak raspoznavanja Crkve Ostatka i ispoljio se u službi Elen G. Vajt. Kao Gospodnji vesnik, njeni spisi su neprekidni i autoritativni izvor istine koja Crkvi obezbeđuje utehu, vođstvo, poučavanje i popravljanje. Oni, takođe, naglašavaju da je Biblija merilo kojim se moraju ispitati sva učenja i iskustva.

HRIŠĆANSKI ŽIVOT


Božji zakon
Uzvišena načela Božjeg zakona uobličena su u Deset zapovesti i potvrđena Hristovim životom. Ona izražavaju Božju ljubav, volju i ciljeve u vezi sa ljudskim ponašanjem i odnosima i obavezuje sve ljude u svim vremenskim razdobljima. Ova pravila su osnova Božjeg zaveta sa Njegovim narodom i merilo Božjeg suda. Posredstvom Svetoga Duha ona ukazuju na greh i bude potrebu za spasiteljem. Spasenje je samo od milosti, a ne od dela, a njegov rod je poslušnost zapovestima. Ova poslušnost razvija hrišćanski karakter i donosi osećanje sreće. Ona je dokaz naše ljubavi prema Gospodu i naše brige za naše bližnje. Poslušnost koja potiče od vere ispoljava Hristovu silu da preobrazi život i u skladu sa tim jača hrišćansko svedočenje.

Subota
Milostivi Tvorac, posle šest dana stvaranja, odmarao se sedmoga dana i za sve ljude uspostavio Subotu kao uspomenu na stvaranje. Četvrta zapovest Božjeg nepromenljivog Zakona zahteva svetkovanje ovog sedmog dana, Subote, kao dana od odmora, obožavanja i službe u skladu sa učenjem i životom Isusa, Gospodara od Subote. Subota je dan divnog zajedništva sa Bogom i nas međusobno. Ona je simbol našeg posvećenja, znak naše vernosti i predukus naše večne budućnosti u Božjem carstvu. Subota je Božji večni znak Njegovog večnog zaveta između Njega i Njegovog naroda. Radosno svetkovanje ovog svetog vremena od večeri do večeri, od Sunčevog zalaska do zalaska, je svetkovanje Božjeg stvaralačkog i otkupiteljskog dela.

Pristavska služba
Mi smo Božji pristavi, kojima je On poverio vreme i prilike, sposobnosti i posede i blagoslove Zemlje i njena sredstva. Mi odgovaramo Njemu za njihovo pravilno korišćenje. Mi priznajemo Božje vlasništvo vernom službom Njemu i našim bližnjima, vraćanjem desetka, davanjem darova za objavljivanje Njegovog Jevanđelja i podupiranjem Njegove Crkve i njenim rastom. Pristavska služba je prednost koju nam je Bog dao za negovanje ljubavi i za pobedu nad sebičnošću i pohlepom. Pristav se raduje blagoslovima koji se kao rezultat njegove vernosti izlivaju na druge.

Hršćansko ponašanje
Pozvani smo da budemo pobožan narod koji misli, oseća i radi u skladu sa nebeskim načelima. Zbog Duha koji u nama ponovo stvara karakter našeg Gospoda, mi se uključujemo samo u ono što će u našem životu stvoriti čistotu sličnu Hristu, zdravlje i radost. To znači da naša zabava treba da odgovara najvišim merilima hrišćanskog ukusa i lepote. Dok priznajemo kulturne razlike, naša odeća treba da bude jednostavna, skromna i ukusna, koja dolikuje onima čija se istinska lepota ne sastoji od spoljašnjeg ukrašavanja, već od neprolaznog ukrasa blagog i tihog duha. To takođe znači da pošto je naše telo hram Svetog Duha, mi treba da se razumno brinemo o njemu. Pored dovoljnog vežbanja i odmora, treba da usvojimo i najzdraviju moguću ishranu i uzdržimo se od nečiste hrane utvrđene u Svetom pismu. Pošto alkoholna pića, duvan i neodgovorno korišćenje droga i narkotika štetno utiču na naše zdravlje i od njih treba da se uzdržimo. Umesto toga treba da učestvujemo u svemu što naše misli i telo dovodi u poslušnost Hristu koji nam želi zdravlje, radost i dobro.

Brak i porodica
Bog je ustanovio brak u Edemu, a Isus ga je ponovo potvrdio kao doživotnu zajednicu između čoveka i žene u druženju punom ljubavi. Za hrišćanina, bračna obaveza je data Bogu kao i bračnom drugu, i treba da se sklopi između partnera koji su iste vere. Obostrana ljubav, uvažavanje, poštovanje i odgovornosti su tkivo ove veze koja treba da odsjajuje ljubavlju, svetošću, bliskošću i postojanošću odnosa između Hrista i Njegove Crkve. Što se tiče rastave, Isus je učio da osoba koja se razvede od bračnog druga, osim zbog preljube, pa sklopi brak sa drugim bračnim drugom, čini preljubu. Iako neki odnosi u porodici ne odgovaraju idealu, bračni drugovi koji se u Hristu potpuno predaju jedan drugome, mogu da postignu zajednicu ljubavi pomoću vođstva Duha i crkvenog vaspitanja. Bog blagosilja porodicu i želi da njeni članovi pomažu jedan drugome do potpune zrelosti. Roditelji treba da vaspitavaju svoju decu da vole Boga i da su Mu poslušni. Svojim primerom i svojim rečima treba da ih poučavaju da je Hristos vaspitač koji voli, koji je uvek nežan i brižan, koji želi da oni postanu udovi Njegovog tela, Božje porodice. Povećana bliskost u porodici jedan je od znakova poslednje vesti Jevanđelja.

POSLEDNJI DOGAĐAJI


Hristova služba u nebeskoj svetinji.
Na nebu postoji Svetište, prava skinija koju je Bog postavio, a ne čovek. U njemu Hristos vrši službu za nas, omogućavajući vernicima da iskoriste Njegovu žrtvu pomirenja prinesenu na krstu jednom za sve. On je postavljen za našeg Prvosveštenika i otpočeo je sa svojom posredničkom službom u vreme svoga vaznesenja. Godine 1844, na kraju proročkog vremenskog razdoblja od 2300 dana, On je ušao u drugu i poslednju fazu svoje službe pomirenja. To je delo istražnog suda koji je deo poslednjeg otklanjanja svakog greha, slikovito prikazanog u očišćenju starog jevrejskog svetišta na Dan očišćenja. U toj tipičnoj službi, Svetinja je bila očišćena krvlju žrtvovanih životinja, ali nebeske stvari čiste se savršenom žrtvom Isusove krvi. Istražni sud otkriva nebeskim razumnim bićima, ko je među mrtvima zaspao u Hristu i zato se u Njemu smatra dostojnim da ima udela u prvom vaskrsenju. On takođe omogućava da se vidi koji od živih prebivaju u Hristu, drže Božje zapovesti i veru Isusovu i u Njemu su spremni za prelazak u Njegovo večno carstvo. Ovaj sud potvrđuje Božju pravednost u spasavanju onih koji veruju u Isusa. On objavljuje da će oni koji su ostali verni Bogu, primiti Carstvo. Završetak ove Hristove službe obeležiće kraj vremena milosti pre Drugog Hristovog dolaska.

Drugi Hristov dolazak
Drugi Hristov dolazak predstavlja blaženu nadu Crkve, veličanstveni vrhunac Jevanđelja. Spasiteljev dolazak biće doslovan, ličan i vidljiv na celom svetu. Kada se bude vratio, mrtvi pravednici vaskrsnuće i zajedno sa živim pravednicima biće proslavljeni i uzeti na Nebo, a nepravedni će umreti. Gotovo potpuno ispunjenje većine proročanstava, zajedno sa sadašnjim stanjem u svetu, ukazuje da je Hristov dolazak blizu. Vreme tog događaja nije otkriveno, pa je zato potrebno da u svako doba budemo spremni.

Smrt i vaskrsenje
Plata za greh je smrt. Bog, koji je jedini besmrtan, podariće večni život onima koje je otkupio. Do tog dana, smrt je besvesno stanje svih ljudi. Kada se Hristos, koji je naš život, bude pojavio, vaskrsli pravednici biće proslavljeni i uzeti na nebo da dočekaju svoga Gospoda. Drugo vaskrsenje, vaskrsenje nepravednih, dogodiće se 1000 godina kasnije.

Milenijum i kraj greha
Milenijum je hiljadugodišnje carovanje Hrista sa svojim svetima na Nebu između prvog i drugog vaskrsenja. U toku ovog vremena sudiće se zlim mrtvima; Zemlja će biti potpuno opustošena, bez stanovnika, zauzeta od sotone i njegovih anđela. Na njegovom kraju Hristos, Njegovi anđeli i Sveti grad sići će sa Neba na Zemlju. Nepravedni mrtvi tada će vaskrsnuti i sa sotonom i njegovim anđelima opkoliće grad; ali vatra od Boga uništiće ih i očistiti Zemlju. Svemir će tako zauvek biti oslobođen od greha i grešnika.

Nova Zemlja
Na novoj Zemlji, na kojoj prebivaju pravednici, Bog će obezbediti večni dom za spasene i savršenu životnu sredinu za večni život, ljubav, radost i poučavanje u Njegovoj prisutnosti. Ovde će sam Bog prebivati sa svojim narodom, a patnje i smrt nestaće. Velika borba biće okončana i greha više neće biti. Sve što je živo i neživo objavljivaće da je Bog ljubav; i On će vladati večno. Amin.

User avatar
Magyar
Posts: 1135
Joined: 18.12.2009. 10:21
Location: Lazina voda

Re: Adventisti

Post by Magyar »

regeman wrote:meni nije jasno to sa zivotom vjecnim..pa zar ima ista dosadnije?

a ti magyar sto bi isao na jamajku, zaboravi na stvar, ja sam bio blizu odlaska u usa dok sam bio medjutim tamo te strpaju u resort turisticki sa hotelom i bazenom sa 5 zvjedica, ogradjenim i cuvanim od privatne vojske, onu jamajku iz spotova mozes samo iz transportera oklopnog da vidis :mrgreen:
Rege imam svoje ljude tamo, imaju transportere :mrgreen:
aleksandar76 wrote:ХЕ ХЕ РЕГЕ НЕ ЗНАШ ТИ ДА ТИ ЈЕ НАМА ЈАМАЈКА САМО СИНОНИМ ЗА ОБЕЋАНУ ЗЕМЉУ!
Nije Jamajka obecana zemlja. Maroko je obecana zemlja :D
Sve što možeš danas, uradi juče!

User avatar
Franz
Posts: 3349
Joined: 19.07.2002. 11:22
Location: Prnjavor
Contact:

Re: Adventisti

Post by Franz »

Danas me ovdje u Svajcarskoj startovao lik sa nekim sarenim brosurama...promrmlja nesto, usi mi zapese za "Jesus kommt....".
Pitam ja frajera jel' indijac, tj. indus porijeklom posto vidim da ima tu boju koze i odgovori potvrdno....pitam ga dalje, kakve veze ima dolazak Isusa sa tvojim porijeklom....zastade covjek i ne rece ni jedne...mozda sam otisao predaleko kad sam mu kroz osmijeh rekao da mu je bolje da promjeni drogu ili dilera.
Ode "Dzej" i nastavi sa misijom cim ugleda narednog prolaznika. Rekoh u sebi, ovaj ne **** zivu silu, vergla i dalje program koji su mu unjeli neki tamo, ko zna ko i na koji nacin.
Its too late to change events
Its time to face the consequence

Dragan M
Posts: 70
Joined: 24.03.2012. 21:38

Re: Adventisti

Post by Dragan M »

PRAVI HRISTOVI SLEDBENICI

“Ako je ko u Hristu, nova je tvar: staro prođe, gle, sve novo postade.” (2. Korinćanima 5,17)

Neko možda neće moći da navede tačno vreme i mesto svog obraćenja, ili sve okolnosti koje su do njega dovele; ali to još ne dokazuje da nije obraćen. Hristos je rekao Nikodimu: “Duh diše gde hoće, i glas njegov čuješ, a ne znaš otkuda dolazi i kuda ide: tako je svaki čovek koji je rođen od Duha.”(Jovan 3,8) Kao nevidljivi vetar, čije se delovanje jasno vidi i oseća, i Božji Duh radi na ljudskom srcu. Ta obnoviteljska sila, koju nijedno ljudsko oko ne može da vidi, začinje novi život u čoveku; stvara novo biće po Božjem obličju. Iako je delo Duha nečujno i neprimetno, posledice su vidljive.

Ako je srce obnovljeno radom Božjeg Duha, život će to posvedočiti. Iako mi sami ništa ne možemo učiniti da promenimo svoje srce, ili da sebe dovedemo u sklad sa Bogom, iako ne smemo da se oslonimo na sebe ili na svoja dobra dela, naš život pokazaće da li Božja milost stanuje u nama. Videće se promena u karakteru, običajima, stremljenjima. Bideće se jasna i odlučujuća razlika između onog što su bili i onog što su sada. Karakter se ne otkriva slučajnim dobrim ili lošim delima, već sklonostima koje se pokazuju uobičajenim postupcima.

Istina je da se ljudi mogu naoko besprekorno ponašati i bez Hristove obnoviteljske sile. Želja za uticajem u društvu i za poštovanjem drugih može pokrenuti nekog da živi urednim životom. Samopoštovanje nas može navesti da se naoko čuvamo zla. I sebično srce može da čini velikodušna dela. Na koji način, onda, možemo utvrditi na čijoj smo strani?

Kome pripada naše srce? Kome su posvećene naše misli? O kome volimo da razgovaramo? Kome poklanjamo svoja najtoplija osećanja i svoje najbolje snage? Ako smo Hristovi, onda su i naše misli sa Njim, najslađe nam je da razmišljamo o Njemu. Sve što imamo i što jesmo Njemu je posvećeno. Mi čeznemo da nosimo Njegov lik, da dišemo Njegovim duhom, da ispunjavamo Njegovju volju, da u svemu ugodimo Njemu.

Oni koji postaju nova stvorenja u Hristu Isusu donosiće i rodove Duha, “ljubav, radost, mir, trpljenje, dobrotu, milost, veru, krotost, uzdržanje”(Galatima 5,22.23). Oni se više neće povoditi za nekadašnjim strastima, već će verom Sina Božjega ići Njegovim stopama, odsjajivati Njegov karakter, čisteći se kao i On što je čist. Ono što su nekad mrzeli, sada vole; a ono što su nekada voleli, sada mrze. Oholi i nametljivi postaju krotki i ponizni. Tašti i drski postaju ozbiljni i čedni. Pijanice postaju trezveni a raskalašni čisti. Napuštaju se razmetljivi običaji i moda sveta. Hrišćani neće čeznuti za spoljnim ukrašavanjem, već za lepotom”...u tajnome čoveku srca, u jednakosti krotkoga i tihoga duha”( 1.Petrova 3,3.4).

Nema nikakvog dokaza da je pokajanje iskreno ako ne dovede do potpune promene. Ako grešnik obnovi zavet, vrati ono što je oteo, prizna svoje grehe, i počne da ljubi Boga i svoje bližnje, može biti siguran da je prešao iz smrti u život.

Kada kao zabludela, grešna bića dođemo Hristu i dobijemo oproštenje i milost, ljubav se rađa u našem srcu. Svaki nam je teret lak; jer je lak jaram koji Hristos nudi. Dužnost postaje uživanje, a žrtva zadovoljstvo. Put koji nam se ranije činio mračan sada je obasjan zracima Sunca pravde.

Ljupkost Hristovog karaktera videće se i kod Njegovih sledbenika. Njemu je činilo zadovoljstvo da ispunjava Božju volju. Ljubav prema Bogu, revnovanje za Njegovu slavu, to je sila koja je upravljala životom našeg Spasitelja. Ljubav je ulepšavala i oplemenjivala sve Njegove postupke. Ljubav je od Boga. U neposvećenom srcu ona se ne može začeti, ne može nastati. Ona se nalazi jedino u srcu u kome Isus vlada. “Mi imamo ljubav k njemu, jer On najpre pokaza ljubav k nama!” (1. Jovanova 4,19) U srcu koje je obnovljeno božanskom milošću, ljubav je načelo ponašanja. Ona menja karakter, upravlja pobudama, vlada strastima, suzbija neprijateljstvo, opleminava osećanja. Ova ljubav, ako se gaji u srcu, ulepšava život i širi svuda oko sebe plemenit uticaj.

Postoje dve zablude kojih Božja deca - naročito ona koja su tek počela da se oslanjaju na Njegovu milost - naročito moraju da se čuvaju. Prva, o kojoj je veĆ bilo govora, jeste gledanje na svoja dela, oslanjanje na ono što dela mogu da učine da nas dovedu u sklad sa Bogom. Onaj koji pokušava da postane svet svojim delima, držanjem Zakona, pokušava nemoguće. Sve što bi čovek mogao da učini bez Hrista ukaljano je sebičnošću i grehom. Samo nas Hristova milost putem vere može učiniti svetim.

Druga, ništa manje opasna krajnost jeste zabluda da verovanje u Hrista oslobađa čoveka od držanja Zakona; i da, pošto samo verom dobijamo Hristovu milost, naša dela nemaju nikakvog uticaja na naše spasenje.

Međutim, obratimo ovde pažnju na činjenicu da poslušnost nije samo neko formalno pokoravanje već služenje iz ljubavi. Božji zakon izraz je Njegove prave prirode; on je utelovljenje velikog načela ljubavi i prema tome temelj Njegove vladavine i na Nebu i na Zemlji. Ako su naša srca obnovljena po Božjem obličju, ako je božanska ljubav usađena u našu dušu, neće li se onda i Božji zakon ostvarivati u našem životu? Ako je načelo ljubavi usađeno u srce, ako je čovek obnovljen po obličju Onoga koji ga je stvorio, onda je ispunjeno i novozavetno obećanje: “Daću zakone svoje u srca njihova, i u mislima njihovim napisaću ih!”(Jevrejima 10,16) A ako je Zakon upisan u srce, zar on neće oblikovati život? Poslušnost - služenje i odanost iz ljubavi - pravi je znak da smo Njegovi učenici. Tako i Pismo kaže: “Jer je ovo ljubav Božja da zapovesti njegove držimo.” “Koji govori: poznajem ga, a zapovesti njegovih ne drži, laža je, i u njemu istine nema.” (1. Jovanova 5,3; 2,4) Umesto da nas oslobodi poslušnosti, upravo nas vera, i samo vera, čini učesnivima u Hristovoj milosti, što nas osposobljava da budemo poslušni.

Mi ne zaslužujemo spasenje svojom poslušnošću; jer spasenje je besplatni Božji dar, koji se prima verom. Međutim poslušnost je plod vere. “I znate da se On javi da grehe naše uzme; i greha u njemu nema koji god u njemu stoji ne greši; koji god greši ne vidi ga niti ga pozna!” (1. Jovanova 3,5.6) Evo pravog dokaza! Ako budemo u Hristu, ako ljubav Božja bude u nama, naša osećanja, naše misli, naše namere, naši postupci, biće u skladu sa Božjom voljom koja je izražena u propisima Njegovog svetog Zakona. “Dečice! Niko da vas ne vara: koji pravdu tvori pravednik je, kao što je On pravedan!” (1. Jovanova 3,7) Pravednost je opisana merilom Božjeg svetog zakona, koji je objavljen u deset pravila datih na Sinaju.

Ona takozvana vera u Hrista koja tvrdi da oslobađa čoveka obaveze da bude poslušan Bogu, nije vera, već drskost. “Jer ste blagodaću spaseni kroz veru.” Međutim, “vera ako nema dela, mrtva je po sebi” (Efescima 2,8; Jakov 2,17). Isus je rekao o sebi pre nego što je došao na Zemlju: “Hoću činiti volju Tvoju, Bože moj, i zakon je Tvoj meni u srcu!” (Psalam 40,8) Neposredno pre svog ponovnog odlaska na Nebo, objavio je: “Ja održah zapovesti Oca svojega i ostajem u ljubavi njegovoj.” (Jovan 15,10) Pismo kaže: “I po tom razumemo da ga poznasmo, ako zapovesti njegove držimo. ... Koji govori da u njemu stoji, i taj treba tako da hodi kao što je On hodio.” (1. Jovanova 2,3.6) “Jer i Hristos postrada za nas, i nama ostavi ugled da idemo njegovim tragom.” (1. Petrova 2, 21)

Uslov za večni život sada je upravo onakav kakav je uvek bio - upravo onakav kakav je bio u raju pre pada naših praroditelja - savršena poslušnost Božjem zakonu, savršena pravednost. Kad bi se večni život mogao dobiti pod bilo kojim drugim uslovom osim ovog, bila bi dovedena u opasnost sreća celog svemira. Stvorila bi se mogućnost da greh, sa celom svojom svitom nesreće i bede, postane besmrtan.

Pre pada Adam je mogao poslušnošću Božjem zakonu da oblikuje pravedan karakter. Ali on to nije ostvario, pa je zbog njegovog greha i naša priroda postala grešna, i mi nismo u stanju da sebe učinimo pravednima. Zato što smo grešni, nesveti, mi ne možemo biti savršeno poslušni svetom Zakonu. Mi nemamo neku svoju pravdu kojom bismo mogli zadovoljiti zahteve Božjeg zakona. Međutim Hristos nam je omogužio rešenje problema. On je živeo na Zemlji suočen sa istim nevoljama i iskušenjima sa kojim se i mi suočavamo. Živeo je zaista bezgrešnim životom. Umro je za nas i sada se nudi da uzme naše grehe a nama da svoju pravednost. Ako se budete Njemu predali i prihvatili Ga kao svog Spasitelja, bećete, bez obzira na svu grešnost svog pređašnjeg života, Njega radi proglašeni pravednim. Hristov karakter staće na mesto vašeg karaktera i vi ćete biti prihvaćeni pred Bogom kao da nikad niste ni gešili.

I više od toga, Hristos menja srce. On verom boravi u vašem srcu. Verom i stalnim pokoravanjem svoje volje Hristu treba da održavate ovu vezu sa Njim; i dokle god to budete činili, On će delovati u vama da želite i činite ono što Mu je ugodno. I tako možete reći: “A što sad živim u telu, živim verom Sina Božjega, kojemu omileh, i predade sebe za mene.”(Galatima 2,20) Tako je Isus i rekao svojim učenicima: “Jer vi nećete govoriti, nego Duh Oca vašega govoriće iz vas!” (Matej 10,20) I tada, kada hristos radi u vama, vi ćete pokazati isti duh i činiti ista dela - dela pravičnosti, poslušnosti.

Prema tome nemamo u sebi ničeg čime bismo mogli da se hvalimo. Nemamo nikakvog razloga da uzdižemo sebe. Jedini temelj naše nade jeste Hristova pravednost koja nam je data, i ono što Njegov Duh čini u nama i preko nas.

Kad govorimo o veri, moramo imati na umu jednu razliku. Postoji, naime, jedna vrsta verovanja koja se potpuno razlikuje od vere. Postojanje Boga i Njegove sile, istina Njegove reči, sve su to činjenice koje ni sotona ni njegova vojska ne mogu ozbiljno da poreknu. Biblija kaže da i “đavoli veruju i dršću”,ali to nije vera. Tamo gde nije samo verovanje u Božju reč, već i pokoravanje volje Njemu, tamo je vera - vera koja kroz ljubav radi i čisti dušu. Tom verom u srcu se obnavlja Božje obličje. A srce, koje se u svom nepreporođenom stanju nije pokoravalo Božjem zakonu, a nije ni moglo, sada uživa u njegovim svetim propisima, uzvikujući zajedno sa psalmistom: “Kako ljubim zakon Tvoj! Sav dan mislim o njemu!” (Psalam 119,97) I pravednost zakona ispunila se u nama “koji ne hodimo po telu, nego po Duhu” (Rimljani 8,1).

Ima i onih koji su upoznali Hristovu ljubav koja prašta, i koji zaista žele da budu Božja deca, ali su svesni nesavršenstva svog karaktera, grešnosti svog života, pa zato sumnjaju da je Sveti Duh stvarno obnovio njihovo srce. Takvima bih rekla: Ne povlačite se obuzeti očajanjem! Mi ćemo se često morati bacati pred Isusove noge i plakati zbog svojih nedostataka i pogrešaka, ali se ne smemo obeshrabriti! Čak i ako nas je neprijatelj nadvladao, Bog nas ne odbacuje, ne zaboravlja i ne napušta!Ne? Hristos se nalazi s desne strane Bogu, koji se i sam zauzima za nas. Ljubljeni Jovan kaže: “Ovo vam pišem da ne grešite; i ako ko sagreši, imamo zastupnika kod Oca, Isusa Hrista pravednika!” (1. Jovanova 2,1) Nemojte zaboraviti Hristove reći: “Jer sam Otac ima ljubav k vama!” (Jovan 16,27) On čezne da vas vrati k sebi, da vidi kako se Njegova čpistota i sveetost pokazuju u vama. I ako samo želite da se pokorite Njemu, On koji je otpočeo dobro delo u vama, nastaviće ga sve do dana Isusa Hrista. Molite se usrdnije, verujete potpunije! Kad budemo posumnjali u svoju silu, oslonimo se na silu svog Otkupitelja i tada ćemo proslaviti Onog koji je zdravlje našeg bića. Što se više približavate Isusu, to ćete grešniji izgledati u svojim očima; pogled će vam biti jasniji pa ćete videti oštru i određenu razliku između svog nesavršenstva i Njegove savršene pravde. To će biti dokaz da su sotonine opsene izgubile svoju moć i da oživljavajući uticaj Božjeg duha deluje u vama.

Nikakva duboko ukorenjena ljubav prema Isusu ne može da boravi u srcu koje još nije shvatilo svoju grešnost. Čovek koji je preobražen Hristovom milošću diviće se Njegovom božanskom karakteru; ali ako još ne vidimo svoju moralnu izopačenost, to je nepogrešiv dokaz da nismo sagledali Hristovu lepotu i Njegovo savršenstvo.

Što manje budemo cenili sebe, to ćemo više ceniti beskranju čistotu i lečotu svog Spasitelja. Pogled na našu grešnost pokreće nas Onome koji nam može oprostiti; i kad čovek, shvativši svoju bespomoćnost, posegne za Hristom, On će se otkriti u sili. Što nas više svest o sopstvenoj nemoći bude gonila ka Njemu i Božjoj reči, to ćemo imati uzvišenije poglede o Njegovom karakteru i potpujnije otkrivati Njegov lik.

( poglavlje iz dela `Put Hristu ).

User avatar
codename74
Posts: 62
Joined: 07.04.2011. 21:42
Contact:

Re: Adventisti

Post by codename74 »

Posrnuli Brate Dragane satra nas ovim postovima.Pokaj se dok jos imas vremena.

User avatar
Magyar
Posts: 1135
Joined: 18.12.2009. 10:21
Location: Lazina voda

Re: Adventisti

Post by Magyar »

Sta mislis Dragane kad se taj tvoj Isus ne pojavi ove godine? Bas bi bilo bezze!!!
Sve što možeš danas, uradi juče!

Dragan M
Posts: 70
Joined: 24.03.2012. 21:38

Re: Adventisti

Post by Dragan M »

codename74 wrote:Posrnuli Brate Dragane satra nas ovim postovima.Pokaj se dok jos imas vremena.

Tvoj komentar je na mestu, ali samo u onom opstem biblijskom smislu da se svi moramo pokajati za svoje grehe i napustiti ih, i ziveti jednim novim zivotom posvecenja i zajednice sa Bogom iz trenutka u trenutak.

U svakom drugom smislu tvoj komentar je nepotreban.

Sustinsko pitanje je sta znaci pokajati se, da li je to smirivanje savesti time sto ce mo izreci neke greske pred svestenikom prilikom odlaska u crkvu, a kad izadjemo nastaviti sa starim nacinom zivota, ili ono podrazumeva nesto vise i sveobuhvatnije.

Postoji jedna izjava koju sam procitao u jednom tekstu koji govori o pokajanju koj glasi `AKO POKAJANJE NE DOVEDE DO POTPUNE PROMENE U COVEKU, NEMA NIKAKVIH DOKAZA DA JE ONO BILO ISKRENO..

Sto se tice odgovora za Maguar, nije moje da razmislam o tome kada ce Isus da dodje, vec je moje da se za njegov dolazak pripremam.

Ova tvoja opaska je vezana za prorocanstvo Maja o 2012 godini, i ja licno ne verujem da ce se ista znacajno dogoditi ove godine, jer Bog se ne rukovodi ljudskim predvidjanjima, posebno takvu vrstu otkrivenja ne daje mnogoboscima kakve su bile Maje.

Sledeci tekst govori o pokajanju, i njegovoj sustini.
Ako neko ne zeli ne mora ga procitati, postavljen je za one koje mozda to zanima.

POKAJANJE

Kako čovek može da bude prav pred Bogom? Kako grešnik može da postane pravedan? Samo Hristos može da nas dovede u sklad sa svetlošću; ali kako doći Hristu? Mnogi postavljaju ono isto pitanje koje je postavilo mnoštvo na Dan Duhova, kad je, osvedočeno u svoju grešnost, uzviknulo: “Šta ćemo činiti?” Prva reč u Petrovom odgovoru bila je : “Pokajte se!” (Djela 2,38. 39) Drugom prilikom, ubrzo posle toga, rekao je : “Pokajte se, dakle, i obratite se da se očistite od greha svojih!” (Dela 3, 19)

U pokajanje zbog greha uključeno je i odvajanje od njega. Mi nećemo odbaciti greh ako ne uvidimo njegovu izopačensost; sve dok se naše srce ne odrekne greha, u našem životu neće biti nikakve stvarne promene.
Mnogi ne uspevaju da spoznaju pravu prirodu pokajanja. Oni žale što su grešili i naoko se čak menjaju, ali samo zato što se boje da će zbog svojih zlih dela morati da trpe. To nije pokajanje u biblijskom smislu. Oni se žale na patnje umesto na greh. Takav je bio i Isavov bol kad je shvatio da je zauvek izgubio prvenaštvo. Valam, prestravljen od anđela koji je stajao na njegovom putu sa isukanim mačem, priznao je svoju krivicu da ne izgubi život; ali tu nije bilo istinskog kajanja zbog greha, nije bilo promene namera, nije se pojavila odvratnost prema zlu. Juda Iskariotski uzviknuo je pošto je izdao svog Gospoda: “Ja sagreših što izdadoh krv pravu!” (Matej 27,4)

Priznanje se otelo njegovoj grešnoj duši pod nepodnošljivim pritiskom savesti o krivici i u strašnom očekivanju osude. Posledice koje su mu pretile ispunjavale su ga užasom, ali u njegovoj duši nije bilo duboke žalosti koja slama srce, nije žalio što je izdao neokaljanog Božjeg Sina i što se odrekao Sveca Izrailjevog. Dok je podnosio Božje kazne, faraon je priznavao svoj greh da bi izbegao dalje kažnjavanje, ali je nastavljao da prkosi Nebu čim bi zla bila zaustavljena. Svi ovi jadikovali su zbog posledica greha, ali ih nije obuzimala žalost zbog samog greha.

Kad se srce pokori uticaju Božjeg Duha, savest se budi, i grešnik raspoznaje ponešto od dubine i svetosti Božjeg Zakona, koji je temelj Njegove vladavine i na Nebu i na Zemlji. “Videlo istinito koje obasjava svakoga čoveka koji dolazi na svet” (Jovan 1,9) rasvetljava tajne odaje duše, i sakrivena dela tame izlaze na videlo. Osvedočenje obuzima um i srce. Grešnik postaje svestan Božje pravednosti i oseća užas da se pod teretom svoje krivice i poročnosti pojavi pred Onim koji ispituje srca. On vidi Božju ljubav, lepotu svetosti, radost čistote; čezne da bude očišćen i dostojan veze sa Nebom.

Davidova molitva posle pada pokazuje kako izgleda prava žalost zbog greha. Njegovo pokajanje bilo je iskreno i duboko. U molitvi nije ulagao napor da umanji svoju krivicu; nije izražavao želju da izbegne kaznu koja mu je pretila. David je uvideo veličinu svog prestupa; shvatio je da je ukaljao svoju dušu; gnušao se svoga greha. Nije se molio samo za oproštenje već za očišćenje srca. Čeznuo je za radošću svetosti - za obnavljanjem sklada i zajednice sa Bogom. Ovako je progovorio:

“Blago onome, kojemu je oproštena krivica,
kojemu je greh pokriven.
Blago čoveku kojemu Gospod
ne prima greha
i u čijem duhu nema lukavstva.”
Psalam 32,1.2.
“Smiluj se na me, Bože,
po milosti svojoj,
očisti bezakonje moje,...
i greh je moj jednako preda mnom,...
Pokropi me isopom, i očistiću se;
umij me, i biću belji od snega,...
Učini mi, Bože, čisto srce, i duh prav ponovi u meni.
Nemoj me odvrgnuti od lica svojega,
I Svetoga Duha svojega nemoj uzeti od mene.
Vrati mi radost spasenja svojega,
i duh vladalački neka me potkrepi,...
Izbavi me od krvi, Bože, Bože,
Spasitelju moj,
i jezik će moj glasiti
pravdu Tvoju.”
Psalam 51,1-14.

Pokajanje kao što je ovo nadmašuje našu moć, mi ne možemo da ga postignemo, već ga dobijamo jedino od Hrista, koji se uzdigao u visine i dao dare ljudima.

Upravo ovde mnogi greše i zato ne dobijaju pomoć koju Hristos želi da im da. Oni misle da ne mogu da pristupe Hristu ako se prvo ne pokaju i da ih pokajanje prethodi oproštenju greha; jer samo slomljeno i skrušeno srce oseća potrebu za Spasiteljem. Ali, mora li grešnik da čeka na pokajanje da bi tek onda mogao da dođe Isusu! Sme li pokajanje da se podiže kao prepreka između grešnika i Spasitelja?

Biblija ne uči da grešnik mora da se pokaje pre nego što posluša Hristov poziv: “Hodite k meni svi koji ste umorni i natovareni, i ja ću vas odmoriti!” (Matej 11, 28) Sila koja dolazi od Hrista vodi pravom pokajanju. Petar je ovo objasnio Jevrejima kad je rekao: “Ovoga Bog desnicom svojom uzvisi za Poglavara i Spasa, da da Izrailju pokajanje i oproštenje greha.” (Dela 5, 31) Mi se ne može pokajati bez Hristovog Duha koji budi našu savest kao što ni oproštenje ne možemo dobiti bez Hrista.

Hristos je izvor svake dobre pobude. On jedini može u srce da usadi neprijateljstvo prema grehu. Svaka želja za istinom i čistotom, svako osvedočenje u našu sopstvenu grešnost, dokaz je da Njegov Duh deluje na naša srca.

Isus je rekao: “I kad ja budem podignut od zemlje, sve ću privući k sebi.” (Jovan 12,32) Hristos mora da se otkrije grešnuku kao Spasitelj koji umire za grehe sveta; i dok gledamo Božje Jagnje na krstu na Golgoti, tajna otkupljenja počinje da se otkriva našem umu i Božja dobrota počinje da nas vodi na pokajanje. Umirući za grešnike, Hristos je pokazao nepojmljivu ljubav; i dok grešnik posmatra tu ljubav, ona omekšava njegovo srce, utiče na um i čini ga krotkim.

Istina je da se neki put ljudi postide svojih grešnih puteva i odvacuju neke svoje zle navike i pred nego što postanu svesni da su privučeni Hristu. Ali kad god ljudi pokušavaju da se poprave sa iskrenom željom da čine dobro, pokreće ih Hristova sila. Na njih deluje utivaj kojeg nisu ni svesni, savest se budi, i u životu dolazi do vidljive promene. I kad ih Hristos privuče da gledaju Njegov krst, da posmatraju Onog kojeg su njihovi gresi prikovali, tada se zapovesti upisuju u njihovu savest. Otkriva im se sva zloća njihovog života, greh koji se duboko ukorenio u njihovu dušu. Počinju da razumevaju ponešto od Hristove pravednosti i uzvikuju: “Šta je onda greh kad je bila potrebna takva žrtva za otkupljenje njegovih robova? Zar je stvarno bila potrebna sva ta ljubav, sve to trpljenje, sve to poniženje, da mi ne poginemo već da imamo život večni?”

Grešnik može da se odupre toj ljubavi, može da odbije mogućnost da bude privučen Hristu; ali ako se ne bude opirao, Isus će ga privući; poznavanje plana spasenja dovešće ga do podnožja krsta, punog pokajanja zbog grehova koji su prouzrokovali patnje dragog Božjeg Sina.

Isti božanski um koji deluje u prirodi obraća se i srcima ljudi, budeći u njima neizrecivu čežnju za onim što nemaju. Ono što je na svetu ne može da zadovolji njihovu čežnju. Božji Duh preklinje ih da teže za onim što jedino može dati mir i odmor - za Hristovom milošću i radošću svetosti. Služeći se i vidljivim i nevidljivim uticajima, naš Spasitelj stalno radi da um ljudi obrati od grešnih uživanja, koja ne site, ka neizmernim blagoslovima koje mogu da dobiju u Njemu. Svi koji uzaludno pokušavaju da piju iz razvaljenih studenaca ovog sveta primaju božansko obaveštenje: “I ko je žedan neka dođe, i ko hoće, neka uzme vodu života zabadava!”(Otkrivenje 22, 17)

Ti koji u srcu čezneš za nečim boljim od onog što ovaj svet može da ti pruži, prepoznaj tu čežnju kao Božju poruku tvojoj duši! Moli Ga da ti daruje pokajanje, da ti otkrije Hrista u svoj Njegovoj neizmernoj ljubavi, u svoj Njegovoj savršenoj čistoti! U Spasiteljevom životu načela Božjeg zakona - ljubav prema Bogu i prema bližnjemu - dobila su savršeni izraz. Dobročinstvo, nesebična ljubav - sačinjavali su Njegov život. I tek kad posmatramo Njega, kad svetlost sa našeg Spasitelja i nas obasja, tada vidimo grešnost svojih srca.

Mi možemo laskati sebi, kao što je to činio Nikodim, da nam je život pošten, moralni lik besprekoran, i misliti da ne moramo da ponizimo svoja srca pred Bogom kao obični grešnici; ali kad nas obasja Hristova svetlost, videćemo da smo nečisti, shvatićemo da su naše pobude sebične, da je neprijateljstvo prema Bogu ukaljalo svako naše delo. Tada ćemo shvatiti da je naša pravda kao prljava haljina, da nas jedino Hristova krv može očistiti od prljavštine greha i obnoviti naše srce prema Njegovom obličju.

Kad samo jedan zrak Božje slave, jedna varnica Hristove čistote prodre u dušu, on sa bolnom jasnoćom otkriva svaku ružnu mrlju i ogoljava rugobu i poročnost ljudskog karaktera. Ona čini vidljivim neposvećene želje, nevernost srca i nečistotu usana. Grešniku se njegovi verolomni pokušaji da Božji zakon proglasi nevažećim pokazuju u pravoj svetlosti, i njegov duh dirnut je i potišten pod prodornim uticajem Božjeg Duha. On se gnuša samog sebe gledajući čisti, neukaljani Hristov karakter.

Kad je prorok Danilo ugledao slavu koja je obavijala nebeskog vesnika koji mu je bio poslan, proželo ga je osjećanje slabosti i nesavršenosti. Opisujući djelovanje tog predivnog prizora, kaže: “I ne osta snage u meni, i ljepota mi se nagrdi, i ne imah snage!” (Danilo 10,8) Čovjek, ovako dirnut, omrznuće svoju sebičnost, gnušaće se svog samoljublja, i težiće pod uticajem Hristove pravednosti za čistotom srca, koja je u skladu sa Božjim zakonom i Hristovim karakterom.

Pavle kaže da je “po pravdi zakonskoj” — ako se uzme u obzir samo formalno ispunjavanje propisa — “bio bez mane” (Filibljanima 3,6); ali kad je upoznao duhovni karakter Zakona, shvatio je da je grešnik. Prema slovu Zakona, onako kako ga ljudi primjenjuju u životu, Pavle se uzdržavao od grijeha, ali kad je upoznao dubinu svetih pravila Zakona, i vidjeo sebe onako kako ga og gleda, ponizno se poklonio i priznao svoju krivicu. Rekao je: “A ja življah nekad bez zakona; a kad dođe zapovijest, onda grijeh oživlje, a ja umrijeh.” (Rimljanima 7, 9.10.) Kad je shvatio duhovnu prirodu Zakona, grijeh se pojavio u svoj svojoj odvratnosti, i njegove oholosti nestalo je.

Bog ne smatra sve grijehe jednako velikim; postoje stepeni krivice po Njegovoj ocjeni, isto kao i po čovjekovoj ocjeni; ali ma kako beznačajan ovan ili onaj zao čin može da izgleda u ljudskim očima, ni jedan jedini grijeh nije mali pred Bogom. Ljudski sudovi su pristrasni, nesavršeni, ali Bog sve ocjenjuje onako kako stvarno jeste. Pijanicu preziru i kažu da ga njegov grijeh isključuje iz Neba; dok oholost, sebičnost i zavist često prolaze bez ukora. Međutim, ti grijesi naročito su mrski Bogu zato što suprote dobroti Njegovog karaktera, atmosferi nesebične ljubavi koja vlada u bezgrešnom svemiru. Onaj koji padne u neki teški grijeh može da osjeti svoju sramotu i bijedu i potrebu za Hristovom milošću; ali oholost ne osjeća nikakve potrebe i tako se srce zatvara pred Hristom i beskrajnim blagoslovima koje On donosi.

Jadni carinik koji se molio: “Bože, milostiv budi meni grešnome!” (Luka 18,13), smatrao je sebe vrlo pokvarenim čovjekom, a i drugi su ga gledali istim očima; ali on je osjetio svoju potrebu, i sa svojim teretom krivice i sramote došao pred Boga, trežeći Njegovu milost. On je otvorio svoje srce milostivom uticaju Božjeg Duha da ga oslobodi sile grijeha. Farisejeva hvalisava, samodopadljiva molitva pokazivala je da je njegovo srce za uticaj Svetog Duha. Udaljivši se od Boga, nije ni osjećao svoju pokvarenost nasuprot savršenstvu božanske svetosti. Nije osjećao nikakvu potrebu, i ništa nije ni primio.

Kada uvidite svoju grešnost, ne čekajte da se popravite. Koliko ima onih koji misle da nisu dovoljno dobri da dođu Hristu! Očekujete li da ćete se popraviti svojim sopstvenim naporima? “Može li Etiopljanin promjeniti kožu svoju ili ris šare svoje? Možete li vi činiti dobro naučivši se činiti zlo?” (Jeremija 13,23)) Nama može da pomogne samo Bog. Mi ne treba da čekamo na čvršće osvedočenje, na bolje prilike, na svetiji karakter. Mi sami ništa ne možemo učiniti. Moramo da priđemo Hristu upravo onakvi kakvi jesmo.

Ali neka se niko ne vara misleći da će Bog u svojoj velikoj ljubavi i milosrđu ipak spasti čak i one koji su odbacili Njegovu milost. Neizmerna težina grijeha može da se procjeni jedino u svjetlosti krsta. Kad ljudi tvrde da je sigurno Bog isuviše dobar da bi odbacio grešnika, usmjerite im pogled na Golgotu! Upravo zato što nije postojao drugi način da se čovjek spase, zato što bez ove žrtve ljudski rod nije mogao uteći od sramotne sile grijeha i ponovo uspostaviti zajednicu sa svetim bićima, zato što mu je bilo nemoguće a ponovo uzme učešća u duhovnom životu — upravo zato Hristos je preuzeo na sebe krivicu neposlušnih i trpeo umjesto grešnika. Ljubav i patnja i smrt Božjeg Sina — sve to svjedoči o strahovitoj veličini grijeha i objavljuje da nema oslobođenja od njegove moći, ni nade u bolji život, osim u pokoravanju sebe Hristu.

Nepokajani se ponekad izgovaraju govoreći o onima koji misle da su hrišćani: “I ja sam isto toliko dobar koliko i oni. Oni u ponašanju ne pokazuju ništa više samoodricanja, trezvenosti ili budnosti od mene. I njima su draga uživanja i popustljivost prema grehu kao i meni!” I tako se oni služe manama drugih kao izgovorom za svoje sopstveno zanemarivanje dužnosti. Ali gresi i mane drugih nikog ne opravdavaju, jer nam Gospod kao uzor nije dao grešne ljude. Neokaljani Božji Sin nam je primjer i trebalo bi da upravo oni koji se tuže na nepravičan život takozvanih hrišćana žive boljim životom i pruže plemenitiji primer. Ako su njihova shvatanja o tome šta hrišćanin mora da čini tako uzvišena, nije li onda njihov greh veći? Oni znaju šta je pravo a ipak to ne čine.

Čuvajte se oklevanja! Ne odgađajte odluku da odbacite svoje grehe i da Isusovom pomoći očistite svoje srce! Hiljade i hiljade upravo su ovde pogrešile i ostale izgubljene za večnost. Ne želim da trošim mnogo reči raspravljajući o kratkoći i nesigurnosti života; ali se strahovita opasnost — opasnost koja se dovoljno ne shvata — krije u oklevanju da se pokorimo preklinjućem glasu Božjeg Svetog Duha i tako ostanemo u grehu; jer oklevanje upravo to znači. Grehu, ma kako ga neznatnim držali, možemo popuštati samo rizikujući da budemo izgubljeni za večnost. Ono što ne savladamo, savladaće nas i izazvati našu propast.

Adam i Eva ubedili su sebe da tako neznatan čin kao što je uzimanje zabranjenog ploda ne može imati tako strahovite posledice kao što je Bog objavio, ali taj neznatni čin bio je prestup Božjeg nepromenljivog i svetog Zakona, koji je odvojio čoveka od Boga i otvorio ustave smrti i neiskazanoj patnji da preplave naš svet. Iz veka u vek sa naše Zemlje uzdizali su se stalni krici bola i sva stvorenja zajednički su uzdisala i bolno patila od posledica čovekove neposlušnosti. I samo nebo osećalo je uticaj njegove pobune protiv Boga. Golgota stoji kao spomenik divne žrtve kojom je morao da se okaje prestup božanskog Zakona. Ne smatrajmo greh nečim neznatnim!

Svaki prestup, svako zanemarivanje ili odbacivanje Hristove milosti, ostavlja na nama svoje posledice; ono otvrdnjava srce, slabi volju, otupljuje um i ne samo što nas čini manje spremnim već i manje sposobnim da poslušamo nežne pozive Božjeg Svetog Duha. Mnogi umiruju probuđenu savest mišlju da mogu da se vrate sa svog zlog puta kad god to zažele, da mogu da se igraju sa pozivima milosti a ipak ostanu trajno osetljivi prema njihovom uticaju. Oni misle, iako su prkosili Duhu milosti, iako su svoj uticaj stavili u sotoninu službu, da će ipak moći da promene smer svog života u času strašne krize. Ali to nije tako lako ostvariti. Iskustva i vaspitanje u toku celog života tako su temeljno oblikovali karakter da tada samo retki požele da budu slični Isusu.

Čak i samo jedna mana u karakteru, samo jedna grešna želja, ako se uporno gaji, na kraju će poništiti sav uticaj Jevanđelja. Svako popuštanje grehu pojačava odbojnost duše prema Bogu. Čovek koji je uporan u svom neverstvu, koji je tupo ravnodušan prema božanskoj istini, samo žanje ono što je sam posejao. U celoj Bibliji nema strašnije opomene protiv igranja sa zlom od reči mudrog čoveka da će se grešnik “ u uža greha svojih zaplesti”. (Priče 5,22)

Hristos je spreman da nas oslobodi greha, ali nas na to ne primorava; i ako ne želimo da prihvatimo Njegovu milost, šta bi On još mogao da učini? Mi smo sami sebe upropastili svojim namernim odbacivanjem Njegove ljubavi. “Evo sad je vreme najbolje, evo sad je dan spasenja!” “Danas ako glas njegov čujete, ne budite drvenastih srca!” (2. Korinćanima 6,2; Jevrejima 3. 7 - 8 ).

“Čovek gleda što je na očima, a Gospod gleda na srce” (1. Samuilova 16,7) — ljudsko srce, ispunjeno protivrežnim osećanjima radosti i tuge, nemirno, jogunasto srce, u kome ima toliko prljavštine i prevare. On zna njegove pobude, njegove prave namere i ciljeve. Pođite Njemu sa svojom ukaljanom dušom, onakvom kakva je! Kao psalmista otvorite sve njene zakutke svevidećem oku i uzviknite:”Okušaj me, Bože, i poznaj srce moje, ispitaj me, i poznaj pomisli moje. I vidi jesam li na zlu putu, i vodi me na put večni!”(Psalam 51,10) Budite pošteni prema sebi! Budite isto tako ozbiljni, isto tako istrajni kao da je vaš prolazni život u pitanju! To je pitanje koje se mora rešiti između Boga i vas, i to za večnost. Ako nemate ničeg drugog osim lažne nade, srljate u sigurnu propast.

Proučavajte Božju reč sa molitvom. Ta Reč iznosi vam u Božjem zakonu i u Hristovom životu velika načela svetosti, bez kojih “niko neće videti Gospoda”. (Jevrejima 12, 14) Ona osvedočava u greh; ona jasno otkriva put spasenja. Poslušajte je kao Božji glas koji se obraća vama.

Kad budete uvedeli svu strahotu greha, kad budete upoznali svoje pravo stanje, nemojte se predavati očajanju! Hristos je došao da spase upravo grešnike. Ne moramo mi izmiriti Boga sa sobom, već — o čudesne li ljubavi!— sam Bog u Hristu “svet pomiri sa sobom”. (2. Korinćanima 5, 19) On svojom nežnom ljubavlju poziva sebi svoju zalutalu decu. Nijedan zemaljski roditelj ne bi mogao da bude toliko strpljiv prema manama i pogreškama svoje dece kao što je to Bog prema onima koji žele spasenje. Nijedne ljudske usne nikad se nisu nežnije obraćale odlutalom kao Njegove. Sva Njegova obećanja, sve Njegove opomene, samo su uzdasi neizrecive ljubavi.

Kad vas sotaona bude uveravao da ste veliki grešnik, pogledajnte prema svom otkupitelju i govorite o Njegovom zaslugama. Gledanje u Njegovu svetlost će vam pomoći. Priznajte svoj greh, ali recite neprijatelju da “Hristos Isus dođe na svet da spase grešnike”(1. Timotiju 1,15) i da i vi možete biti spaseni Njegovom nenadmašnom ljubavlju. Isus je Simonu postavio pitanje o dvojici dužnika. Jedan je dugovao svom gospodaru mali iznos, a drugi vrlo veliki; ali on je oprostio obojici. Hristos je upitao Simona koji će dužnik više voleti svoga gospodara. Simon je odgovorio: “Mislim onaj kome najviše pokloni!” (Luka 7, 43) Mi smo bili veliki grešnici, ali Hristos je umro da bi nama moglo biti porošteno. Bilo je dovoljno da svom ocu u našu korist iznese zasluge svoje žrtve. Oni kojima je najviše oprostio ljubiće Ga najviše i stajaće najbliže Njegovom prestolu da Ga slave zbog Njegove velike ljubavi i neizmerne žrtve. Upravo kad najpotpunije shvatimo Božju ljubav, najbolje uviđamo i zloćudnost greha. Kad vidimo dužinu lestava koje su nam spuštene, kad bar delimično spoznamo veličinu žrtve koju je Hristos učinio radi nas, tada će nežnost i skrušenost omekšati i naše srce.

Molimo vas... da ne primite uzalud
blagodat Božiju.
Jer on govori:
u vreme najbolje poslušah te,
i u dan spasenja pomogoh ti.
Evo sad je vreme najbolje,
evo sad je dan spasenja!

(2. Korinćanima 6,1.2),

User avatar
Magyar
Posts: 1135
Joined: 18.12.2009. 10:21
Location: Lazina voda

Re: Adventisti

Post by Magyar »

Dragan M wrote:Sto se tice odgovora za Maguar, nije moje da razmislam o tome kada ce Isus da dodje, vec je moje da se za njegov dolazak pripremam.

Ova tvoja opaska je vezana za prorocanstvo Maja o 2012 godini, i ja licno ne verujem da ce se ista znacajno dogoditi ove godine, jer Bog se ne rukovodi ljudskim predvidjanjima, posebno takvu vrstu otkrivenja ne daje mnogoboscima kakve su bile Maje.
Mnogobosci Maye? Da te pitam nesto, jer ne poznajem to. Imate li Vi kao Pravoslavci neke svetce poput Vidovdana, Petrovdana, uglavnom nesto sto je obiljezeno kao kod Pravoslavaca crvenim slovom pa ne valja raditi taj dan ili tako nesto? Imate li slavu? Pridarujete li nekom svetcu vise paznje nego ostalima?
Sve što možeš danas, uradi juče!

User avatar
Cipiripi
Posts: 1188
Joined: 13.11.2005. 17:33

Re: Adventisti

Post by Cipiripi »

Jel ovaj vrbovoao ovde koga vec...mislim,20-ak postova opste samoreklame...valjda ce neko da se primi.
Posten bez ambicija
luzerska tradicija.......

Locked