Re: Komandant Veljko Milankovic i Vukovi sa Vucijaka
Posted: 25.12.2009. 17:27
https://www.prnjavor.info/forum/
Ни ране ни гелери не помажу
Припадао је легендарној српској јединици "Вукови са Вучјака", названој по истоименом брду и насељу изнад Прњавора.
Уз велико јунаштво, били су познати и по томе "што су у бој полазили, у њему учествовали и враћали се, уз препознатљиво завијање, попут вукова, док се непријатељу ледила крв у жилама".
Данас, петнаест година од завршетка рата, демобилисани Горан Малић (39) из прњаворског села Горњи Поповићи, завијао би да се његов глас, тачније јаук, чује до неба, кад већ не допире до ушију споре и бирократизоване администрације.
На позив "Новостима" да се тај јаук без одјека, ипак чује, стигли смо у Горње Поповиће, у засеок Малићи. У последњој скромној кућиии без броја, у дворишту за столом затичемо и Горановог оца Здравка (67). Са њима у заједничком домаћинству још живи Горанов брат Мишо (32), запослен у прњаворској "Електри".
Њихова невоља је више него парадоксална. Пошто је одложио оружје и тешко оболео, пословно проглашен неспособним, Горан муку мучи да докаже своје учешће у рату, у намери да прибави и ратни стаж како би остварио право на инвалидску пензију. Крунски сведоци - његови саборци и бројни ожиљци по тијелу су, очито, по истинске ратнике и страдалнике, за исувише ревносну односно спору и бирократизовану администрацију - недовољни!
- Када смо ишли, на пример, у Бенковац да бранимо српску нејач или у пробој коридора живота, за спас бањалучких беба, надали смо се слободи и бољем животу - присећа се Горан.
-Тада смо имали добро, аутоматско наоружање, квалитетне униформе, редовно храну и цигарете. Међутим, огромна већина нас "вукова" данас је подерана, и изнервирана и живи попут пса.
Парадокс је да је Горан тачно знао да је три пута рањаван, док је за простала два сазнао тек од лекара, који су му на леђима, на домак кичме, и на глави открили по гелер. Гелер гранате, који је ипак извађен, је онај који га је погодио у раме и завршио у врату, 18. августа 1992. године, у Грабовом Гају, код Градачца. После тешке операције у брчанској болници, пао је у кому. Захваљујући присебности и умећу др Нииковића, остао је у животу, а гелер - за сећање.
Брижно и у у најлон врећици, чува отац Здравко.
Горан је последњих година тешко оболео од чира на желуцу, има проблеме и са јетром, недостатком квалитетне крви и напослетку болује од хроничне лимфатнчне леукемије. Био је подвргнут и бројним хемотерапијама.
- Поново ми је живот спасен захваљујући племенитој докторки Љерки Кезић у Бањалуци, која се готово наљутила кад сам желео да је почастим због испољене бриге, одговоривши ми да сам доста дао за ову државу - каже Горан који је, пошто је проглашен радно неспособним, морао да напусти посао руковаоца грађевинским машинама у челиначком "Хидрату".
Није ни слутио да ће додатни проблем услeditи у покушају да прикупи ратни стаж, за инвалидску пензију. Ни после годину дана још није добио жељени одговор. У међувремену се и растао од супруге, која сада живи са двојицом њихових синова у Србији. Инвалиднина од 85 марака није му довољна ни за лекове.
Без дилеме
- Дилеме нема да је Горан био припадник наше јединице и да је рањаван. Наша јединица наредбама више команде често је мењала припадност у оквиру других јединица. У више наврата интервенисао сам да се све то евидентира али се у ресорном Министарству правдају претрпаношћу предметима - каже за "Новости" председник прњаворске Борачке, Миро Шикарац, својевремено наследник погинулог команданта Вељка Миланковића. Сетно, са уздахом, и Малић се сећа команданта:
- Све би било другачије да је данас жив Вељко Миланковић. Поштар би донео решење на кућну адресу...
Нинко Ђурић - Вечерње новости
Na Kasicu je bilo tri kontranapada a prvi je poceo 4 do 5 dana od pocetka napada a napadu su ucestvovali tenkisti,BZI njih oko 90 a na Paljuv su isli policajci iz Benkovca podrzani sa tri tenka, poslije artiljerijske pripreme krecemo u napad i probijamo njihovu prvu liniju ali nakon sat vremena oni su se pribrali i dobili pojacanje iz Islama Grckog i krecu u kontranapad, mi imamo premoc u tenkovima ali oni imaju najmanje 300 pjesadinaca u napadu i dobro su podrzani sa minobacacima 82mm, gotovo su opkolili jedan nas tenk dva hv vojnika sa zoljama jedan ispred a jedan iza tenka srecom vozac tenka nekim cudom je izresetao ovog ispred sa Skorpionom ali ovaj iza ispaljuje zolju u zadnji dio kupole ali i tu srecom mlaz rakete se zabija u zadnjak topa i posada ja samo malo opaljena vatrom dok vozac ubacuje u rikverc i punim gasom kroz zidove i kuce ide u nazad da se izvuce, drugi tenk ostaje bez municije i posada izlazi iz tenka da se bori sa puskama i u tim borbama gine vozac tenka i jos jedan clan posade ranjen i u svom tom metezu kupimo ranjene otvaramo vatru i povlacimo se u isto vreme a taj tenk ostaje tamo,nedaleko od nas jedan nas vod pjesadije je gotovo opkoljen i imaju nekoliko mrtvih i ranjenih i situacija je bezizlazna, komandir te grupe radijom poziva komandu i moli komandu za "posljednju zelju" sva raspoloziva artiljerijska orudja da otvore vatru na taj varos u kome se on nasao sa svojim vodom, za desetak minuta pocinje prava kanonada (samo baterija haubica 105 mm iz Smilcica je ispalila do podne 700granata), nakon ove kanonade hv se povlaci i mi uspjevamo da izvucemo taj vod i tako je zavrsio prvi nas napad i postalo je jasno da trebamo vise pjesadije a to ce biti za nekoliko dana.
Grupa koja je isla na Paljuv je bila vise uspjesna i odbila je napad 2 bojne 4gbr nanoseci joj velike gubitke ali u tim borbama tesko je ranjen komandir policije.
Drugi napad ide nakon nekoliko dana i izveli su ga Arkanovci i doslo je do zestokih borbi ali pomaka nije bilo a rezultat je bio nekoliko mrtvih i vise ranjenih na nasoj strani, razlog neuspjeha po mom misljenju je losa taktika napada ali je moguce da je hv bila spremna za ovaj napad jer ga je ocekivala.
Treci napad pocinje oko dva dana poslije i u ovom napadu ucestvuju Vukovi podrzani kordunaskim tenkovima m-84 mislim 4 komada i jos 4 tenka iz 92 mtbr iz druge tenkovske cete i oni napadaju juzno iz pravca Veljanske kose i cilj im je presjeci put Islam Grcki Kasic, moja grupa napada iz pravca Przina sa 4 tenka podrzani sa BZI a treca grupa napada iz pravca Pozdera sa 4 tenka (sjeverni dio Kasica) takodjer podrzani sa BZI.
Poslije artiljerijske pripreme napad pocinje i moja grupa ulazi u centar sela kod Visica varosa i tu nailazimo na hv tenk t 55 koji se povlaci od nasih tenkova sjeverno od nas a da nisu znali da smo mi vec usli u taj varos i kao sto rece jedan o nasih tenkova pogadja taj tenk sa trenutnom grantom i zarobljavamo taj tenk a poslije i unistavamo a pored tog tenka nasli smo i nas tenk koji smo ostavili prije nekoliko dana ali jedna mu je gusjenica bila ostecena ali smo i ovaj tenk morali unistiti kasnije kad smo dobili naredjenje da se povucemo. U medjuvremenu dolazi do pjesadiski borbi i jedan vojnik pada pogodjen snajperom, nad komandant Bogunovic izlazi tu napred i nesto mase rukama prema ostalom djelu Kasica i nije proslo 20 sekundi neko povice pade nam komandir i dva vojnika potrcase do njega ali i ova dva vojnika padaju pogodjeni istim snajperom, u toj guzvi otvaramo vatru sve moguce zaklone i zidove koji bi mogli biti njhov polozaj i tu vidim hv vojnike kako pretrcavaju i lagano se povlace prema zadnjem dijelu Kasica.Momcilo Bogunovic je pogodjen snajperom tik ispod pancira u preponu i tu mu je pogodjena glavna arterija i umire za 20 sekundi i jedan tenk je izdvojen da odveze mrtve do Smilcica a mi nastavljamo dalje.
Vukovi su uspjesno presjekli put izmedju Islama i Kasica i tu su docekali njihovo pojacanje koji su dosli iz Slavonskog Broda u sastavu 3gbr i nanjeli su im velike gubitke i tako je Kasic bio osvojen do podne ali poslije podne dolazi naredjenjje da se povuku Vukovi sa tenkovima iako smo mogli lako da udjemo u Islam i tako u poslijepodnevnim satima hv ponovo krece u napad sa rezervnim snagam nakon jake artiljrijske pripreme a mi ispalivsi zadnje granate na njih nazad na pocetne polozaje.
Poslije ovog napada nije bilo vecih akcija na ovom dijelu nego vise prema Pridrazi gdje su nastavljene zestoke borbe u sljedecih