Aktivistica Snežana Zorić: Žene u politici

Donosioci političkih odluka u Bosni i Hercegovini su većinom muškarci. Kvote koje su uvedene 1997. godine da političke partije na izborne liste moraju da stave najmanje  30% žena su samo mali korak. Danas je taj procenat narastao na samo 40% žena na izbornim listama. Razloga  zbog kojih su žene podzastupljene na izbornim listama, u organima stranaka, državnim institucijama i granama vlasti ima više. Patrijarhalno društvo, socijalna situacija, predrasude, različita partijska i etnička pripadnost, obrazovanje ili čak nezainteresovanost ženske populacije jesu glavni krivci za ovakvo stanje. U predstavničkom domu 1996. godine je izabrana samo jedna žena dok danas tamo sjedi deset žena. Uzimajući u obzir da Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ima 42 zastupnička mjesta, a da je samo šest žena dobilo direktne mandate a ostalih četiri u ušle preko kompenzacijskih lista ovi podaci su poražavajući. U entitetskim skupštinama žena zastupnica je još manje. Državni parlament, entitetske, kantonalne i opštinske skupštine pružaju najviše mogućnosti ženama da kreiraju nove politike, utiču i donose odluke, udružuju se i mjenjaju stanje u zemlji na bolje. Zbog malog broja žena u ovim institucijama one su nadglasane, njihov glas se ne čuje dovoljno, političkim partijama čiji su članovi su samo još jedan glas kad se donose odluke.

Mentalitet, patrijarhalno društvo i predrasude određuju gdje je ženi mjesto, te koliki treba da bude domet njenih odluka. (Ne)obrazovanost i socijalna situacija veoma mnogo utiču na načine učestvovanja žena u politici. Učestvovanje ne podrazumijeva samo prisustvo na listi svake dvije odnosno četiri godine nego mnogo više. Učešće žena podrazumijeva uticaj na odluke u savjetu etažnih vlasnika, mjesnoj zajednici, široj okolini, školskim odborima i radnom mjestu. Partijska pripadnost je prepreka za saradnju žena u različitim političkim partijama jer ona je izabrana kako bi išla linijom manjeg otpora i klimala glavom, a ne da bi sarađivala sa političkim protivnicima i mijenjala svijet na bolje. Mediji koji pružaju bezbroj mogućnosti u nekim slučajevima ne pomažu nego čak stvaraju kontra efekat kad je u pitanju promocija svijetlih primjera žena u politici, promocija ideja i sjajnih primjera aktivnih žena u političkom životu.

Žene su danas subjekti političke moći ali samo kad se odluke donose u institucijama. Danas se odluke donose van institucija, na zatvorenim sastancima gdje prisustvuju lideri partija. Ti razgovori se nerijetko vode u kafanama gdje ženama „nije mjesto“. Deklarativno zalaganje muškaraca za rodnu ravnopravnost, deklaracije, odluke o obaveznim ženskim kvotama, pozitivna diskriminacija kao i zakoni su mrtvo slovo na papiru bez istinske želje i borbe žene da postane ravnopravna i politički aktivna. Deset žena u Parlamentarnoj skupštini ili dvije u Vijeću ministara, samo šest načelnica od 142 opštine / grada gdje su održani izbori, ni jedna žena nikada nije bila u tročlanom predsjedništvu od završetka rata. Svi navedeni podaci su poražavajući s obzirom na to da u Bosni i Hercegovini postoji veliki broj obrazovanih, sposobnih, kompetentnih i jakih žena koje žele i mogu da kreiraju politke i donose odluke. Rijetke su uporne i jake pa uspiju u tome da se njihov glas čuje u političkoj partiji, lokalnoj zajednici i skupštini.

Mentorstvo kao ključ uspjeha

Žena koja želi da se aktivno bavi politikom duplo više mora da radi ali i trpi nego muškarci koji to isto žele. Često porodica, lokalna zajednica, politička partija pa i cjelokupno društvo nije blagonaklono prema ženama koje žele da budu jednake u politici, koja je još uvijek kod nas rezervisana samo za muškarce. Iz tog razloga žene koje su uspjele, oglušile se na negativne komentare, radile i izgradile sebe u partijama i nametnule se kao jednake sa muškarcima treba da budu motivacija za sve ostale.

Najčešće žene počinju da se bave politikom članstvom u političkim partijama  pa zato solidarnost, podrška i mentorstvo treba tu da se dešava. Političarke koje su uticajne, a koje muškarci poštuju prije svega u svojim partijama treba da uzmu sebi za obavezu, društveno odgovorne da budu prema budućim generacijama žena i bave se mentorstvom. Jedna u parlamentu, predsjedništvu, glavnom odboru neke partije ne može ništa veliko da uradi ali ukoliko svojim radom uspije da se tu nađe još nekoliko žena, situacija se mijenja. Neformalne grupe žena, nevladine organizacije koje se bave svim pitanjima koja su vezana za prava žena i njihovom participacijom mnogo lakše mogu da lobiraju i stvaraju javne politike ako nađu političkog subjekta koji shvata zašto je to bitno, a to je žena.

Mentorke zastupnice bi kroz svoje primjere drugim članicama prenosile svoje znanje, iskustva koja su prolazile na svom putu i tako olakšavale im probleme na koje mogu naići. Kroz edukacije žene treba da uče o lobiranju, povezivanju sa nevladinim organizacijama koje se bave pitanjima ljudskih prava žena, većoj participaciji žena u političkom životu i organizacijama koje okupljaju preduzetnice. Obrazovanje i usavršavanje buduće aktivne političarke je najbitnije jer samo tako može sama da se izbori sa predrasudama i bosanskohercegovačkim društvom koje još uvijek nije spremno za žene u politici. Uključivanje žena iz privatnog sektora, kao mentorkinje podrazumijeva da u narednom periodu lobiranjem javnih politika političarke mogu da doprinesu većem angažovanju žena u biznis sektoru.  Žene su po svojoj prirodi osjećajnije i osjetljivije kada je socijalna politika i zaštita marginalizovanih grupa u pitanju. Mentorstvo bi trebalo i da se bavi ukazivanjem na diskriminaciju žena u medijima, mizoginiju, diskreditaciju i sve one pojave koje ne afirmišu žene da se bave politikom (stavljanje u prvi plan privatni život političarke). Mentorice bi trebalo da podstaknu žene da vrše pritisak na medije, traže da se svaka pozitivna priča objavljuje, da se pojavljuju u medijima i stalno ukazuju na pozitivne priče, hrabre ih i uče da budu aktivnije na svojim primjerima. Stalnim učenjem na pozitivnim primjerima mladih, sposobnih i obrazovanih žena u nevladinom sektoru se otvaraju šanse da žene budu kreatorke politika a političarke budu te koje će iz realizovati u zakonodavnim tijelima kroz usvojene zakone. Različita partijska, ali i etnička pripadnost ne smije da postoji kad su interesi žena u pitanju.

Glas žena u svim granama vlasti će se čuti samo ako ih bude više a to se može postići samo podrškom, zajedničkim radom i stalnim učenjem. Parlamentarke, odbornice, zastupnice, ministarke, sudinice znaju da samo zajedničkom borbom bez obzira na političku pripadnost u zakonodavnim tijelima, mogu da doprinesu boljem položaju žena.

Snežana Zorić
Mentorka : Tanja Topić

Rad je pisan u okviru “Akademije političkog osnaživanja žena ” u organizaciji Transparency International BiH.